swba

Postoje dani kada se doza neke nostalgije pojavi niodkuda. Ali kad malo bolje pogledam unazad i nije bas da je dosla niodkuda. Srce vodi samo svoj zapisnik i zna tacno kad treba da nas podsjeti na nesto.
Danas je jedan od takvih dana. Dok sam se smarao na poslu nikako mi iz glave nije izlazila blesava druzina koju nadjoh lunjajuci netom. Sjedim sam i pokusavam da se koncentrisem na rad al misli ko zna gdje.
Kako smo samo znali da otpadamo svakodnevno, ubijajuci dokolicu samo tako.

Vidim svi smo krenuli sa pozdravima i odzdravima pa reko da i ja mahnem ljudima

Vele mi drugi da bih trebao da se okusam u blogiranju. Ma bi ja a i imam sve sto mislim da napisem negdje pohranjeno u glavi, no problem nastane kad hocu misli da pretocim u rijeci. Ponestane tu atributa, epiteta, rima, veznika i sta ti ja znam cega sve ne. No onda opet skontam niti sam nesto nacitan niti volim da pisem. Navaljaj sta imas da kazes onako na suvo i bajato pa kom se svidja... blago njemu