Najnovije blog objave

Otvori vrata,
i meni treba utješna riječ,
suze iz srca koje me voli,
i za me treba noćima bdjeti'
i kad te hladan razum uzoholi.

Prepuna sam starih rana
i ne vidim im više dno,
prije sam mogla sama
sada molim tvoje srce svo.

Da za me gine i da gori
k'o baklja u noći
i zvjezdani trag,
da bili smo ovdje
i da ćemo opet doći
sa srcem u ruci
na ljubavni prag.



Znaš duša

Znaš duša mi nježna
ko pohulja snježna...
polako nježno usne mi takni,
cjelove spusti dok još snivam,
pod plahte mi dođi....
tijelo mi dirni.. ..
za te treperim samo mi dođi....
i dok se želja u nama budi,
slasti se roje,
cjelovi ne broje ,
i vrata raja otvorena nama....
za vječnost osta trenutak
ne izbrisive slasti......

V. R

Zimski dan jednog autodestruktivca

Persira mi konobarica lokalne baze
gde ni toaletni ubrusi nisu taze.
Rakija, pivo i kafa domaca, gorca dabome, nikako sladja.
I za Vas majko, po volji...
A bircuz tih i prazan k'o da se opet slave svinjokolji,
samo s' tranzistora rodoljubive pesme sa one strane Drine.
Bojim se, da je bolje i to od tisine, od koje pobegoh...
Oh, hvala lafe ja cu to isto, samo bez kafe.

Opet standardno

Ovo je moja pesma!!!

Postavka pitanja, "Zasto je otisla?", ne vazi,
jer su upletene mnoge lazi, a ja previse pusim
i vec dobijam na kilazi...

Cedjene narandze, kafe i perseni
po kolicini kao da su bolnickom krilu namenjeni!!!
Da spavam... Da ne mislim... Da ne ludim...

Odjednom je pocela da ti smeta moja standardna pristojnost,
koja ti je delovala nemo kao sapat uplasenog starca na optuzenickoj klupi....
Odjednom

... iiii takoooo... jebalo mi se al' baš, za sve živo... sedeo sam na terasi, ispijao pivo i ljuštio kikiriki a ljuspe sam bacao preko ograde... kako je duvao vetar, manja količina ljuspica mi se vraćala a veća količina je odlazila na terasu ispod... začuo sam zvono... odgegao sam se do vrata i otvorio... mlađi vodnik, picopevac je počeo da pizdi zbog ljuspica...
. -sačekaj-
... otišao sam do terase, izvadio flašu piva iz gajbe, i vratio se do ulaznih vrata...

8 decembar 2008, 08:42



… gustiram drugu jutarnju kafu... ybt, nema još ni 7... juče sam prešao na terapiju 3+1 ... dosta sam se trovao od duple turske... u kafanama je zovu domaća... nešto mi glupo zvuči domaća kafa... čuvene srpske plantaže kafe... doduše, nema ih ni u turskoj ali ko zna?... u Srbiji 100% nema... kafa, po otvaranju očiju, kafa kada dođem na posao, kafa kada dođu spremačice, kafa u 10, kafa oko pola 1, kafa na smeni oko 3, kafa u kafiću,

... drago kamenje i ostala govna... ... ne volim drago kamenje i plemenite metale... malopre mi busom stig'o uzorak flash memorije, upakovan u kutijicu... ubacim ti ja to u džep i vissza haza... usput pazario šargarepice za grickanje i javim ortaku da dođe i pokupi kutijicu... stig'o kući, otvorim paketić... opaaa... flash memorija GOLD... pogledam cenu u katalogu, sitnica... 126.32€... jebote, 'de nađe ona 0.32... setih se... jednom, davno... zapili se kod jedne školske drugarice...

...dok sam se penjao uz stepenice, čuo sam neku ciku i vrisku... stara zgrada... svako stepenište, polusprat... stanovao sam u potkrovlju... četvrti pa još malo...
-opet se Antuš i Ildika svađaju-
...razmišljao sam usput... čuo sam lupkanje potpetica kako silaze a galama se pojačavala... u to sam ugledao Nenu kako silazi okrenuta licem u natrag i prema gore, psujući na sav glas... ugledala me...
-skote, ne možeš bez plavih očiju i plave kose... đubre lažljivo,

najzad sam dobio preko p
toliko sam insistirao da mi se naseče šunka u samoposluzi
250gr praške, ali TANKO, molim vas
i evo me
dobio sam više tanko nego šunke

šta ću sad

moram da odem negde da se skoncentrišem
preterao sam
ne mogu sad da spremam ovaj krš po kući
stavljam ogromni slameni šešir na svoju ogromnu glavu
ostavljam ti poruku na frižideru

trebašmi

ti dolaziš

If this song doesn't stop writing itself down
I'm gonna have to stop this illusion
by accepting all of the confusion
strapped beneath my thorn-made crown.

The very conception of unity lies
beneath the scars and other reminders of past trials
that have produced us into pitiful liars,
the great composer gives us the chance
to choose the color of our own demise.

When the dust from your eyes settles down,
the irony