Drug iz maste

[shacky]

Moj Daki (4 god.) mi prilazi pre nekog vremena i kaze da ga je zvao Kisa i ja se totalno zbunim, on mi onda objasni da je to njegov drugar iz mobilnog telefona (igracka) sa kojim on svaki dan razgovara.
U startu sam se zabrinula ali onda mi komsinica kaze da i njena mala kada se igra sa lutkama sama u sobi ponasa se kao da ima neko sa njom, kao da je sa drugaricom.
Od kada je krenuo u vrtic Kisu ne spominje.
Ocigledno mu je nedostajalo drustvo pa ga je on sam izmislio, a sada kad ima puno pravih drugara ovaj izmisljeni je zaboravljen.

Ima li Vase dete izmisljene prijatelje? Kako ih zove?Da li Vas takve pojave brinu?

[yige_gui]

Ima li Vase dete izmisljene prijatelje? Kako ih zove?Da li Vas takve pojave brinu?

ne secam se kad sam pochela da se druzhim s Pericom, ali kako je vreme teklo tako su vec svi znali za njega mislim da nema nishta loshe da dete ima zamishljenog druga.. imala sam ga i ja.. imam ga i sad
najcheshce deca prestaju da prichaju sa njim kada krenu u sh'olu, kao shto si ti vec spomenula.. dodushe ja i dan danas usprkos brdo drugara i dalje ponekad pocaskam s mojim drugom iz detinjstva moje nije zabrinjavalo to shto pricham s Pericom, niti su mi branili da se druzhim s njim.. ne zabrinjava ih ni sada, mada mislim da su Pericu vec svi pozaboravljali znam dosta klinaca koji imaju zamishljene frendove.. pa da, znaju deca da nema boljeg druga do zamishljenog

zhiveli imaginarni prijatelji

[biterlemon]

Izmisljeni prijatelji su deo normalnog psiholoskog razvoja svakog deteta oko 4. godine.
Znamo to sa zenom, pa smo se slatko nasmejali kada je u jednoj prici nase dete saopstilo da nas ima vise, pored nas na tepihu sede i dva prijatelja...

Nisam imao prijatelja (znali ste da nisam normalan, a? ). Ne znam zasto...

...ali jasno se secam da nisam imao jer se secam trenutka kada je moj mladji brat u nasu igru pozvao i nevidljivog. Jako sm se iznenadio od soka nisam odmah ukapirao o cemu se radi (zar ga ne vidis da stoji pored tebe? /slepac)

Cesto smo se igrali tako utroje. On je po svojim osobinama mnog licio na mene, bio je hrabar i strasno plemenit i jak, pa smo utroje redovno jurisali na nemacke bunkere...

[_baba_]

Moj sin je imao 2 godine(ako se dobro secam) kad je poceo da se "druzi" sa Batom i Malishom. Cujem ja prica moje dete s nekim, cereka se, objasnjava... A nas dvoje sami u kuci. Prvo sam pomislila da je slucajno nekog nazavao telefonom (i to u Australiju, sad ce mi napraviti racun ) kad ono, niti telefonira, niti ima nekog pored njega. Ja pitam:"Sine, s kim to pricas?" Kaze on, jos vise zacudjen nego ja:"Pa sa Batom i Mawishom." I to mi je rekao onako u fazonu 'mama jesi ti corava, sta me pitas gluposti'
A mama se utronjala. Reko' gotovi smo, kucu su nam opseli duhovi
Medjutim, nazvala sam naseg cika docu, on mi objasnio da je to normalno za taj uzrast i da ce vremenom izmisljeni drugari nestati. Jos je i rekao da te drugare ne ignorisem ali da ne bi trebalo ni da im se obracam (evo smejem se i sad samoj sebi )
Pa se tako desavalo da sam za vreme rucka morala da postavim jos dva tanjira, jer Boze moj, moraju i Bata i Malisha nesto da klopaju I tako...
Kad smo upisali dete u vrtic, a u to vreme je dobio i sestru, izmisljeni drugari su se preselili kod nekog drugog

[biterlemon]

Jos je i rekao da te drugare ne ignorisem ali da ne bi trebalo ni da im se obracam

Da, to je vrlo vazno!

[SQUAW]

Ja nisam imala drugara iz mašte kojem sam se obraćala Možda je tome razlog baš mala razlika, najmanja moguća, između mene i jednog brata, a kasnije nam se pridružio još jedan. I ne samo što nas je bilo troje, već je uvek bila gungula u kući, pa nije imalo potrebe da smišljamo valjda neke sa kojima bismo se igrali, niko ih od nas troje nije imao. Možda je neko smišljao kako da ovi koji već postoje nestanu Džast kiding S druge strane ja imam jedno dete, pa ni ono nije imalo druga iz mašte. Ni to ne znam da objasnim, već mogu samo da dodam da sam mu možda i ja za igru bila dovoljna, koJ će ga znati

Ne smatram da je imati druga iz mašte nešto za brigu, do nekog određenog uzrasta

[believer]

moj jedinac je toliko vremena provodio sa mnom da nije imao kad da se druzi i sa izmisljenim drugarima....a od svoje cetvrte godine se vec uveliko igrao sa klincima ispred zgrade i imao svoj mali realni svet,tako da opet nije imao vremena...nekako u to vreme mu je stigao i komp,pa nije mogao na sve strane.....
ali skroooooz su mi slatke te price sa nevidljivim drugarima koji nose obicna imena.....

[Kal_el]

... jos sa 5 godina sam poceo da se druzim sa drugaricom iz maste
od koje mi je rastao ...
drug kojeg sam morao oma da vatam za gusu i ...

[yige_gui]

Ne smatram da je imati druga iz mašte nešto za brigu, do nekog određenog uzrasta

jel' pisac time neshto htio da kazhe?

[SQUAW]

jel' pisac time neshto htio da kazhe?

Ti si dr. ja, van kategorija. Svih

[Neuhvatljiva_]

Pa kao dete cesto sam pricala sa svojim lutkama... Manje vise onako kako moji roditelji pricaju samnom ... Ucila ih kako da se ponasaju...tukla ih kad su bile nevaljale ...Pri tom omiljeno mi je mesto bilo ispod stola...i tu kad se zavucem mogla sam satima da se igram ...
Mojima je bilo jako zanimljivo da s nekog kraja sobe vire i gledaju shta ja radim , ali me nisu neshto sprecavali u tome...Bilo im je ekstra zabavno

[shacky]

Kao sto vec rekoh, Kisa je nestao kada je Daki krenuo u vrtic.Medjutim vec dva ipo meseca ne ide u vrtic (mora da bude zdrav zbog operacije treceg krajnika) i Kisa se vratio! Ali pored Kise sada ima jos dva nova izmisljena drugara koji se zovu Trombon() i Grondperi().
Masta je cudo!
Iskreno se nadam da cemo ove izmisljene drugare eliminisati kada ponovo krene u vrtic, jer mi je bezveze da mi dete izmislja drugare....

[little fairy]

Ne vidim razloga zašto bi me to brinulo? Čar djetinjstva je živjeti u mašti koju naša djeca imaju u izobilju. Ja nisam primjetila da moja malena ima druga iz mašte ali volim ju gledati kako se igra sa svojim barbikama, kada 'priča' na mobitel sa svojom frendicom... Za sve to je potrebna mašta jer što je djetinjstvo bez maštanja i bez igara? Sve je to normalno.

Također vjerujem da su djeca sa puno mašte kreativnija i pozitivnijeg ponašanja od one djece koja nemaju maštu ili ih roditelji ne potiču na maštanje. Isto tako vjerujem da imaju puno manje nasilničkih crta.

Kretanjem djeteta u školu, imaginarni prijatelj nestaje jer dijete stupa u drugu sredinu, sredinu koja više nije podređena samo igri već u prvom redu učenju. Dijete se razvija mentalno i nema mjesta više toliko mašti kao prije.

Djeca koja imaju imaginarne prijatelje vjerojatno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmjerenija prema postignućima u životu od djece koja ih nemaju, smatra psiholog Evan Kidd sa sveučilišta La Trobe u Melbourneu.

- Imaginarni prijatelj je posebna vrsta igre... ključna komponenta normalnog razvoja - kaže Kidd koji je koautor studije o imaginarnim prijateljima kod djece koju je izradio zajedno s Annom Roby sa sveučilišta u Manchesteru. Kidd kaže da se taj fenomen javlja kod šezdesetak posto djece.

Neka djeca imaju jednog imaginarnog prijatelja, druga puno njih. Neka ga zamišljaju na temelju određene lutke ili plišane igračke, kod drugih je on u potpunosti plod mašte.

- Za roditelje to nekad zna biti problematično, kada djeca primjerice krive imaginarne prijatelje za nešto što su sama učinila. Ali, u smislu razvoja, ne bih to smatrao lošim - tvrdi psiholog. Također kaže da su djeca s imaginarnim prijateljima bolja u komunikaciji, te bolje razumiju socijalnu interakciju. Imaginarni prijatelji nestaju oko polaska u školu.

- To još uvijek ne znači da ih djeca više neće imati, ali mogla bi se s njima manje igrati, a potom će s vremenom imaginarni prijatelji nestati.

Izvor: Imaginarni prijatelji najbolje društvo za mališane - Zivot - Javno

Dakle, kao što rekoh, početkom stupanja u školu, drug iz mašte nestaje. Ukoliko ostane i dalje prisutan u dječjoj svakodnevici, vjerujem da je vrijeme za ozbiljan razgovor.

[Sokica]

E, što se tiče imaginarnih prijatelja moji momci su bili čudo!!!

Pošto je na tabli za ''Čoveče ne ljuti se'' bilo predviđeno da igraju četiri igrača, moji momci su pored mene i njih ubacili i njihovog imaginarnog drugara Stefana Popovića
Svako bacanje kocke za njega njih dvojica su naizmenice radili za njega i ohrabrivali ga ''Bravo Popoviću!'' i na njega se nisu ljutili kada im pojede igrača, a na mene jesu...
Sa svojim ''drugarom'' su se igrali napolju, u kući, u autu je sedeo između njih i oni su mu pričali o tome gde mi putujemo...To njihovo druženje je trajalo nepune tri godine, kada smo se mi letos doselili u ovaj kraj gde smo sada i naš prvi komšija koga smo upoznali i sa kojim smo se družili se zove Stefan Popović!
Njihova reakcija kada su shvatili da se dete preziva kao njihov imaginarni drugar je bio živi piš Danima su pričali bakama i tetki na telefon kako njihov Stefan, drugar, zaista postoji i da ih je čekao svo vreme da se doselimo u kuću...
Šta reći, posle godinu dana oni i dalje obožavaju ovog komšiju Stefana i vrlo su pažljivi prema njemu , a imaginarni drugar im više nije potreban.