izabelitta

Sito za misli

Oceni blog
Ee, sugestijo, kako si laka kad imaš kome....
To bi rekao jedan moj.

Jedan od onih imtimnih gromovnika koji caruje onim delom svemira što nam se zrakasto zabada u golicljiva tkiva suštine, baš onda kad to ne želimo. I kad želimo, ali to se odavno ne računa.
I onda te zasvrbi duša tamo negde daleko, daleko, pod miškom Severnjače.
I ti ne znaš šta ćeš.
Počešeš ono što možeš da dohvatiš.
Osvrneš se i vidiš da svi oko tebe češkaju loše lampe, sanjajući dobre duhove.

Ja svoje duhove puštam iz lampe za dž.
I trudim se da mi želju ostvari to malo svetla koje za njima preostane.
Nekad se ćilim od želje izatka, nekad sagori.
Ee, sugestijo, kako si čarobna kad imaš kome... U nevremenu i svevremenu.

(Nemam pojma otkud ova opcija da se iz teme ide u blog, ali sam morala da isprobam... Tehnika prevazilazi moje mogućnosti čuđenja... )
Kategorije
Proza

Komentari

  1. Avatar od  kohili
    I dobro si učinila! Neka što više ljudi čita tvoje pesme!!