Ej...sad tek videh da sam prozvan...i da sam premasio 200...
Nekako se namesta da uvek u nekom posebnom raspolozenju ovde pisem...
verovatno i zato sto sam vec shvatio da neki jako posebni ljudi to citaju...
nisam neki iskusni forumdzija...mozda dva-tri u zivotu sam samo posecivao...
ali mnogo slika mi se vrti mislima...i ponekad pozelim to da zapisem...iako sam svestan da u toj borbi nikada ne mozes da pobedis...jer je te slike iz glave nemoguce preslikati u slova...te uspomene nemoguce je zapisati tako da ih ponovo dozivis svaki put kad procitas te redove...ali vredi da pokusas...
jer na kraju ti samo to ostaje...a kad zatvoris oci...vidis taj kolaz slika...zavrti se taj film...satkan od lica nekih dragih ljudi...panorama nekih tajanstvenih gradova...mirisa borova i ruzmarina...ukusa mora...
kolicina uspomena koje pravis je jedini kriterijum koji imam u ovom zivotu...da bih ga smatrao uspesnim...i kad imas sa kime to da podelis...jer bez toga nista ne vredi...
Ponekad me nema...iz raznoraznih razloga...opravdanja necu ni da trazim, jer ce me ona njujorshka napast u startu u tome spreciti

...ali eto...mogu da kazem da se jako prijatno osecam ovde...da volim da dolazim...da sam upoznao neke jako drage ljude odavde...neke i uzivo...neke cu verovatno tek upoznati...i iako se ne cujemo mozda cesto koliko bi trebalo...znamo da smo tu...a to je najvaznije...i rado se setim nekih detalja vezanih za ljude odavde...pljusak u Amsterdamu

...trenutak kad shvatis da ti je na ledjima tudji ranac u metrou u Njujorku

...narucivanje provincijalke (shlihtanje moderatoru, rekli bi zlobnici

) u Novom Sadu...radujem se buducim uspomenama...
Hvala sto ste se setili...
M.