Drago mi je što sam se tog rituala oslobodila. Ne bih mogla sad da je popijem, ma nema trika. A pila sam je onako, podosta. Kafu i čašu vode u životu odbijala nisam. A sad, ostade samo voda.
I, ono što kao ex kafopija mogu da primetim je - da mi živci slabije rade, da sam opuštenija i smirenija, i, da sam znala da će ovako da bude, batalila bih je još ranije.
Verujem da kafa može napraviti kojekakve gluposti, jer se sa kafom sada preteruje, samim tim što je više ne pijemo iz onih šoljica, nego tražimo sve veće i veće doze, a to nikako ne može da bude dobro.
Da ne pominjem one koji ujutru zveknu dva kratka espresa na prazan stomak, pa dok ne počnu da drhte ne mogu da počnu dan.
