Medicinski pojmovi

[irnik]

Kolposkopija

Kolposkopija je metoda promatranja stidnice, rodnice i vrata maternice uz pomoć kolposkopa - specijalno za tu prigodu konstruiranog pokretnog mikroskopa uz uvećanje od 6 - 40 (najčešće 12) puta. Učestalost lažno-pozitivih nalaza se procjenjuje na 7% i lažno-negativnih dijagnoza na 13%. Kolposkopija je izvanredna dijagnostička dopuna citologiji. Omogućava pouzdanu procjenu lokalizacije i proširenosti patološke epitelne lezije, te ciljanu biopsiju iz suspektnog područja.
Jednostavna ili nativna kolposkopija označava jednostavno promatranje vrata maternice, a proširena kolposkopija podrazumijeva uporabu optičkih ili kemijskih pomoćnih sredstava. Optičko pomoćno sredstvo je zeleni filtar koji osobito poboljšava uočavanje krvnih žila na površini vrata maternice. Kemijska pomoćna sredstva su 3% octena kiselina i Lugolova otopina (otopina joda u kalijevom jodatu). Pod utjecajem octene kiseline cilindrični epitel bubri, te postaje anemičan, a stanične bjelančevine denaturiraju, što se označava kao pozitivna octena reakcija. Nanošenjem Lugolove otopine (Schillerova proba) na površinu pločastog epitela, glikogen u površnim stanicama vezuje jod iz otopine, a epitel se boji u tamno smeđu boju - jod pozitivna reakcija. Jod pozitivna reakcija s velikom sigurnošću isključuje postojanje epitelne atipije stanica. Različite kombinacije ovih reakcija imaju različito značenje u procjeni promjena na površini vrata maternice.

Normalni kolposkopski nalazi su:

Originalni pločasti epitel koji je gladak, svijetlo roza boje, sjajan. Radi se o mnogoslojnom pločastom epitelu koji ne orožava, bogatom u glikogenu. Ukoliko originalni pločasti epitel prekriva vrat maternice u cijelosti, tzv. epitelna granica leži endocervikalno.
Cilindrični epitel (ectopia) označava prisustvo cilindričnog epitela na površini vrata maternice. Istodobno označava prisustvo epitelne granice na površini vrata maternice. Cilindrični epitel je lagano izdignut, sitnog grozdastog oblika, sjajan, veoma lako se razlikuje od okolnog epitela. Ektopija se nalazi kod oko 70% žena tijekom reproduktivne dobi.
Normalna zona transformacije (TZ) je pojam koji označava granicu između izvornog pločastog i izvornog cilindričnog epitela. Histološki ekvivalent je tzv. metaplazija. Prema novoj klasifikaciji se razlikuju tri tipa transformacijske zone. Tip I zone transformacije je kompletno ektocervikalan i u potpunosti vidljiv, površinom može biti manji ili veći. Tip II zone transformacije ima određenu endocervikalnu komponentu, potpuno je vidljiva, ektocervikalna komponenta može biti veća ili manja. Tip III zone transformacije ima određenu endocervikalnu komponentu koja nije u potpunosti vidljiva; ektocervikalna komponenta može površinom biti manja ili veća. Ranije podioba TZ na otvorenu i zatvorenu je napuštena: otvorena TZ: prisustvo otočića ektopije unutar pločastog epitela koji izgleda izbušen i zatvorena TZ: zona cilindričnog epitela u kojoj je došlo do tzv. epidermizacije, prerastanja pločastog epitela preko žljezdanih struktura koje su često na taj način zarobljene i čine tzv. ovula Nabothii (retencione čistice).
Kolposkopske slike koje ukazuju na metaplastičke promjene su a) glatka površina s nježnim, jednakomjerno kalibriranim krvnim žilama,
b) blaga acetobijela promjena i
c) jod negativna ili blago pozirivna površina nakon premazivanja Lugolovom otopinom.
II Abnormalni kolposkopski nalazi su:

Acetobijeli epitel kod koje je epitel unutar TZ zadebljan, lagano izdignut, uz izrazito pozitivnu octenu reakciju (acetobijeli epitel unutar TZ) - nakon premazivanja vrata maternice 3-5% octenom kiselinom bijelo se prikazuju područja visoke gustoće jezgara. Premda se to može dogoditi i u slučajevima nezrele metaplazije, općenito gledajući što je acetobijela promjena „gušća”, to je promjena brže uočljiva, a što epitel kroz dulje vrijeme zadržava promjenu, to je za očekivati jaču intraepitelnu leziju. Schillerova proba je negativna.

Mozaik
Mozaik označava žarišno prisustvo svijetlih poligonalnih polja međusobno odvojenih tankim crvenim linijama (mreža sitnih kapilara saćastog izgleda). Slika mozaika nastaje nakon urastanja atipičnih stanica u dublje slojeve, pri čemu se epitel gura u vidu šapica u vezivno tkivo strome.
Punktacija predstavlja žarišno prisustvo finih crvenih točkica na površini pločastog epitela. Karakteristična slika nastaje usljed tankog epitelnog sloja i mnogobrojnih papila vezivnog tkiva koje sadrže krvne kapilare koji se pružaju gotovo do same površine epitela. Slika nastaje nakon odbacivanja orožalih slojeva kod leukoplakije, pri čemu ostaju vidljive papile s kapilarima.

Jod negativni epitel: nakon premazivanja vrata maternice Lugolovom otopinom zreli pločasti epitel koji sadržava glikogen boji se intenzivnom smeđom bojom. Jod negativna područja mogu predstavljati nezrelu metaplaziju ili stanja hipestrogenemije (atrofija).

Atipične krvne žile su nepravilnog oblika, krivudave i zavijene poput vadičepa ili ukosnice. Čest su pratilac abnormalnih promjena na epitelu iznad kojeg se nalaze.

(preuzeto sa net-a)

[irnik]

Laparoskopija u ginekologiji

Laparoskopija je direktno promatranje trbušne šupljine, jajnika, vanjske strane jajovoda, maternice (a i svih ostalih organa u trbušnoj šupljini ukoliko se laparoskopija radi u ne-ginekološke svrhe) uporabom laparoskopa. Laparoskop je instrument nalik malom teleskopu/mikroskopu koji pomoću optičkih vlakana dovodi svjetlo u trbuh. Širok je otprilike kao naliv-pero, a dvostruko duži od njega. Tokom ovog zahvata u rodnicu se umetne instrument koji pomiče maternicu. Ugljenik dioksid (CO2) se uduvava u trbušnu šupljinu kroz posebnu iglu. Ovaj gas pomaže odvajanju organa u trbušnoj šupljini čime se olakšava njihovo posmatranje. Na kraju zahvata gas se ukloni. Mikrolaparoskopija je novi minimalno invazivan hirurški dijagnostički zahvat koji koristi mikroskop/teleskop i instrumente mnogo manje nego u laparoskopiji. Prije zahvata - dogovorite s nekim da vas njeguje nakon povratka sa zahvata bar 48 h. Prva noć će vam biti najteža - pripremite slijedeće stvari prije operacije tako da ne morate nikoga slati po njih nakon što se vratite: propisane lijekove, propisanu hranu, termometar, higijenske uloške, udobnu široku odjeću, dobru knjigu ili film koji ćete gledati dok se odmarate - nemojte ništa piti ni jesti nakon ponoći dan prije zahvata, a isto tako ni pušiti niti žvakati žvakaću gumu. Ukoliko uzimate lijekove, posavjetujte se s liječnikom treba li ih prestati uzimati - priprema debelog crijeva: za pražnjenje debelog crijeva provodi se posebna dijeta ili se koriste sredstva za čišćenje; potrebno je posavjetovati se s liječnikom. Iako neugodno, čišćenje crijeva smanjuje rizike pri operaciji. - Noć prije zahvata treba se otuširati ili okupati - Lak za nokte, make-up i nakit treba skinuti prije zahvata - Obucite široku udobnu odjeću da izbjegnete bilo kakav neugodan pritisak oko pupka na dan zahvata Neposredno prije zahvata - potrebno je pomokriti se - skinuti naočale, kontaktna sociva, nakit - presvući se ili skinuti prema uputstvima bolničkog osoblja U operacijskoj sali - u pratnji anesteziologa ili sestre odlazi se u operacijsku dvoranu - na leđa bolesnika se postavljaju ljepljive pločice za praćenje aktivnosti srca - daje se lijek koji uspavljuje i opušta, a nakon toga i sredstvo za anesteziju Nakon zahvata - nakon zahvata bolesnik se budi u sali za oporavak. Medicinsko osoblje učestalo provjerava krvni pritisak, puls i tjelesnu temperaturu. Liječnik ili sestra će vas informisati kada smijete piti - kada vas premjeste na odjeljenje možete primati posjete. Možda se nećete sjećati razgovora neposredno nakon zahvata, ali to je normalno i traje vrlo kratko - odmah nakon zahvata liječnik će raspraviti rezultate i nalaze s porodicom - lijekovi za mučninu ili bolove mogu se tražiti od sestre. Sve dok ne možete piti, lijekovi će biti u obliku injekcija - nakon zahvata možete osjećati bolove u grlu zbog cijevi koja je bila postavljena u dušnik tijekom zahvata. Obično traje nekoliko dana i može se ublažiti pastilama Njega kod kuće nakon zahvata - rezovi: kod ginekoloških laparoskopija uobičajeno je da nakon zahvata ostaju 2-4 reza ispod pupka, veličine 1-2 cm. Ovi rezovi rade se zbog uvođenja tankih instrumenata u trbušnu šupljinu. Budući nisu veliki, oporavak je nakon zahvata mnogo brži i bezbolniji nego nakon uobičajenog operacijskog zahvata. - Dan ili dva nakon zahvata u rezovima mogu biti postavljene cjevčice koje odstranjuju tecnost koja se nakuplja u trbuhu nakon zahvata. Iscjedak će biti vodenast i ružičast. Cjevčica u većini slučajeva ostaje u rani manje od 24 sata Prehrana - prije odlaska iz bolnice, liječnik može preporučiti određene vrste hrane. Uopsteno, mogu se konzumirati bistre tecnosti dok se ne isprazne gasovi iz crijeva i ustali njihov rad. Nakon toga je potrebna lagana, lako probavljiva hrana nekoliko dana. - Ukoliko imate mučninu, treba se posavjetovati s liječnikom o izboru hrane Tjelesna aktivnost - nakon zahvata bolesnica se osjeća umorno i bezvoljno. Međutim, treba ustati iz kreveta i kretati se. Tjelesnu aktivnost treba postepeno pojačavati. Dve ili tri sedmice nakon zahvata prisutno je lako umaranje, čak i nakon najjednostavnijih aktivnosti. Naporne treninge treba izbjegavati do prve posjete liječniku nakon zahvata. Ukoliko postoje planovi za putovanja, potrebno je također posavjetovati se s liječnikom prije zahvata te ga eventualno odgoditi. - Lijekovi protiv bolova maskiraju bol te zbog toga postoji lažan osjećaj dobrog stanja. Čak i ako se par dana nakon zahvata osjećate dobro, trebate znati da je to zbog tableta te da se vaše tijelo još uvijek oporavlja. Potrebno je pazljivo jesti i piti jer je zadnja stvar koju želite nakon ovakvog zahvata kašljanje ili gušenje. Kihanje, smijanje, plakanje i tresavica zbog hladnoće nakon zahvata su iznimno neugodni. Bolovi zbog gasova - bolovi zbog gasova nastaju zbog ostatka ugljenk dioksida u trbušnoj šupljini. Bol se obično projektuje u rame ili ispod rebrenih lukova. Bol je najčešće prolazna te nestaje nakon dan-dva. Pomaže ako se ustanete i hodate za vrijeme ovih bolova, a isto tako pomaže pijenje toplih napitaka sa svježim limunom. Toplina, masaža i vježbanje ublažavaju ovu bol Infekcija - tijekom sedam dana nakon zahvata potrebno je svako jutro i veče izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ukoliko je temperatura iznad 38 stepeni, svakako je potrebno posjetiti liječnika. Ukoliko primijetite pojačano crvenilo, oticanje, bolove ili jaki iscjedak iz reznih rana, svakako se javite liječniku što prije. Učestalo mokrenje, peckanje prilikom mokrenja ili grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha znakovi su upale mokraćnih kanala. U slučaju bilo kojeg od ovih simptoma, koji upućuju na infekciju, potrebno je hitno javiti se liječniku. Seksualna aktivnost - seksualna aktivnost može se nastaviti tjedan dana nakon zahvata, osim ako je liječnik dao drugačije upute. U slučaju vaginalnih bolova, krvarenja iz rodnice ili pojačanog iscjetka, seksualni odnos treba prekinuti i suzdržati se od njega dok ne prestanu simptomi

[irnik]

Reflexologija

Reflexologija je vrsta masaže za aktiviranje odbrambenih mehanizama za jačanje i očuvanje zdravlja kojim su prirodno obdareni svi organi tela. Tehnika refleksologije sastoji se u blagoj i prijatnoj masaži precizno određenih tačaka stopala te se putem nervnog sistema stimulišu odbrambeni potencijali oslabljenih ili obolelih organa što ojačava imunološki sistem i pomaže u procesu izlečenja bolesti i jačanju zdravlja. Ova metoda lečenja polazi od stava da se na stopalima i dlanovima nalaze refleksne zone svih organa tela, te da životna energija teče kroz telo određenim putanjama (meridijanima) kojima su povezani svi organi tela, čiji se završetci nalaze u određenim tačkama stopala. Istorija refleksologije Na osnovu pronađenih zapisa i ilustracija znamo da su stari Kinezi, Japanci, Indijanci Rusi i Egipćani poznavali masažu stpala. Dakle ova drevna veština izlečenja datira iz vremena 5000 god. pre nove ere. Zaslugu za predstavljanje refleksologije u današnje vreme pripisuje se američkom otorinolaringologu William Fitzgerald koji je prvobitno razvio modernu zona terapiju ljudskog tela. On je ljudsko telo “podelio” na 10 jednakih vertikalnih zona , pet na svakoj strani tela. Otkrio je da postoji energetska veza između svih delova tela (organa) koji se nalaze u istoj zoni. Svoju tvrdnju da su određeni delovi tela međusobno povezani dokazivao je tako sto je prtiskom na izvesne delove organizma izazvao anesteziju u odgovarajućem delu tela. Posebni je bio uspešan u otklanjanju glavobolja, oboljenja očiju, problema disajnih organa. Dr. Fitzgeraldov kolega dr. Edwin Bowers da bi dokazao istinitost zona terapije , dakle da su određeni delovi tela u međusobnoj povezanosti koristio se dramatičnim eksperimentom , zabadao je čiodu u lice dobrovoljca prethodno nanoseći pritisak u tačku na ruci koja je odgovarala tom delu lica, naravno probadanje je bilo bezbolno. Godine 1930 psihoterapist Eunice Ingham takođe je primenjivala zona terapiju i u tom pravcu otišla korak dalje. Naime ona je otkrila, sa obzirom da zone protiču celom dužinom tela mogu biti dostupne sa bilo kog dela tela te da su neki delovi tela osetljiviji i efikasniji od drugih. Stopala su bila najosetljivija te i najefektnija. Konačno , na stopalima je postavila mapu celog tela uključujući i unutrašnje organe. Ustanovila je da nanošenje pritiska na te tačke (reflekse) ima daleko šire delovanje osim smanjenja bola kako se do tada verovalo. Ona otkriva širok spektar zdravstvenog delovanja masaže na stopalima. Zahvaljujući izvrsnim postignutim rezultatima kako u prevenciji tako i u lečenju bolesti refleksologija zauzima istaknuto mesto u komplementarnoj medicini čija popularnost u današnje vreme sve više raste u celom svetu. Kako deluje refleksologija? Od davnina lekari i iscelitelji su primenjivali različite metode za jačanje i uspostavljanje revnoteže u protoku energije u ljudskom telu. Mnogi od tih sistema uključujući akupunkturu, šiatsu i refleksologiju slažu se da energija protiče zonama (meridijanima) kroz telo. Refleksolozi ističu da postoji 10 energetskih zona koje se protežu duž tela, od glave do prstiju-pet sa svake strane, završavajući na stopalima i prolazeći kroz ruke do vrhova prstiju. Zone prolaze celom dužinom tela pa se s toga svi organi i delovi tela nalaze na jednoj ili više zona. Te zone se mogu zamisliti kao “kanali” kroz koje teče životna energija, nazvana chi ili qi u istočnoj medicini. Stimulisanjem tj nanošenjem pritiska na određene zone deluje se na celu zonu duž tela. Na primer, radom na zoni na kojoj se nalazi bubreg oslobada se energija koja može biti blokirana i na drugom organu te zone , konkretno na oku. Optimalno stanje zdravlja zavisi od stepena ravnoteže i izjednačenosti prirodnog funkcionisanja svih sistema organizma. Prekomeran stres i napetost ugrožava tu ravnotežu. Refleksologija umanjuje stres dovođenjem tela u stanje duboke opuštenosti i omogućava nervnom sistemu “umirivanje” što dovodi do normalnog funkcionisanja. Posledica ovakvog stanja je poboljšanje cirkulacije krvotoka i kiseonika u sve ćelije tela, time se telo oslobađa nepoželjnog uticaja stresa i vraća mu se prirodno stanje zdravlja i vitalnosti. Refleksologija se praktikuje kao samostalna metoda lečenja ili kao dopuna terapijskim merama savremane medicine. Pogodna je za sve uzraste.

[irnik]

Meningitis

Meningitis je upala mekih moždanih ovojnica (meninga, membrana koje pokrivaju mozak i leđnu moždinu). Bolest je zarazna i prenosi se s čovjeka na čovjeka, osim u slučaju krpeljnog meningoencefalitisa (Meningoencephalitis acarina) tzv. proljetnog meningoencefalitisa, koji se prenosi ubodom krpelja. Dijeli se na: Bakterijski meningitis je iznimno teška bolest koju izaziva nekoliko vrsta bakterija: Hemophilus influenzae tipa b, Neisseria meningitidis te Streptococcus pneumoniae. Virusni meningitis mogu izazvati različiti virusi uključujući i one koji uzrokuju proljev i jedan koji se na ljude prenosi sa zaraženih hrčaka i drugih glodavaca. Najčešći uzročnik je kriptokok iz golubljeg izmeta. Simptomi Visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočen vrat, ramena ili leđa, jaka probadajuća bol koja se širi niz stražnju stranu vrata, a katkad i niz kicmu pri naginjanju vrata prema naprijed, fotofobija, tamnocrven ili ljubičast mrljast osip, koji može izbiti na bilo kojem dijelu tijela, pospanost i smetenost, povraćanje, grčenje i koma, u dojenčadi-napetost mekog dijela lubanje, grčevit i prodoran plač. Dijagnostički postupci Za sigurno dijagnosticiranje potrebna je lumbalna punkcija ili spinalni uzorak. Pri tome se igla uvede između dva prsljena i izvuče uzorak spinalne tecnosti. Ukoliko je tecnost, koja teba biti bistra, mutna i sadrži gnojne stanice, postoji sumnja da se radi o meningitisu. Mogu se uzeti i uzorci krvi, mokraće te sekreta iz nosa i ušiju. Liječenje Bakterijski meningitis se liječi velikom dozom antibiotika, u nekim slučajevima intravnskim putem. Najčešće se upotrebljava cefalosporinski razred lijekova. Budući da lijekovi ne djeluju na virusni meningitis uglavnom se uključuje intravenska nadoknada tekućina. Budući da je meningitis zarazan pacijent će biti u zasebnoj zamračenoj sobi (ako je došlo do fotofobije). Primat će mnogo tecnosti, a možda i acetilsalicilnu kiselinu za umirivanje glavobolje i vrućice.