Puna verzija : Milos Dopud: Objavljujem rat
Evo da vam predstavim stihove iz knjige pjesama "Objavljujem rat" autora Milos Dopud.
Gopspodar Poeta
Ova energija
sto je poezija
objerucke daje
govori mi da je
meni dozvoljeno
samouvjereno
osjecanje ovo
da je svako slovo
potcinjeno mome
srcu pjesnickome
i da vjerno slijedi
sve sto mu naredi
ova volja sveta -
Gospodar Poeta!!!
Zapisivanje pjesme
U ovoj punoci
kad osjecaj moci
tako silan biva
da se sav preliva
duboko u meni
gdje mahnito pjeni
i suludo struji,
ja u toj oluji
pokusavam da ga
zapisem, i snaga
mog pjesnickog cina
nalazi nacina
da ga u tom hiru -
prospe po papiru!!!
Strast
Zanosita:
tankovita,
ali ipak
kao sipak
nabubrila;
zabacila
kosu plavu;
digla glavu
takoreci
prkoseci
svima redom,
pa pogledom
svojim robi...
O kako bi!!!
Medu nogama
Sve se, zlato,
svodi na to
da te nadem
pa ti zadem -
medu noge!
Uz priloge
od "manira"
kavalira
ili "mana"
grubijana,
sve se, zlato,
svodi na to
da te nadem!
pa te snadem!!!
Igra pojmova
Sta moze o jednom zivotnome casu
tumaciti jedan slovicasti pojam,
sem sto se u tome drhtavome glasu
stice samo neki mutnjikavi dojam
da mi nesto znamo i da nesto mnimo
o damaru toga treperenja, time
sto se samo tako prosto odvazimo
da mu damo neko odredeno ime?
Al bez pojma nista ne ostaje umu!
I pojam je opet umu maksimala!
Pa se tako znanje pretvara u glumu
dosezuci onu pompu karnevala
kojemu je stvarnost plodonosje - dojma!
A to sa istinom stvarno nema pojma!!!
Bez i jedne rijeci
Osjecas li kad me dodirujes, draga,
kako raste ova moja muska snaga
i kako iz ovog velicajnog cina
progovara sama zivotna sustina -
bez i jedne rijeci! A sve nam je jasno
kad se zaneseni izgubimo strasno,
jer kroz ovu vatru sto u nama gori
sama srz zivota nepomutno zbori -
bez i jednog slova! I tako se blista
ova nasa igra nevina i cista
u kojoj nam zbilja nista nije strano
iako se zbiva - sasvim nepricano!
I nista nju silnu ne moze da sprijeci
da sve kaze jasno! bez i jedne rijeci!!!
Kad rimujem
Kad rimujem
potpirujem
one dveri
gdje treperi
zelja zene
usamljene
sto se sjeca
tih proljeca
kad je cvala
i pupala:
stih je lizne
pa joj klizne
topla ruka -
ispod struka!!!
Vocni stih
Ko u rimi
pobratimi
stih i voce,
taj bez zloce
zemljom hodi,
jer ga vodi
ta nit plodna,
blagorodna,
od koje ce
stih pun srece
rimujuci
rime, puci
kao dinja -
od zrelinja!!!
Moj utisak
O kako je silnu borbu svijet vodio
samo zato da bi se ja dogodio
ovakav u njemu: moji roditelji;
pa njihovi pretci; pa praroditelji;
pa silni uslovi njihovog opstanka;
svaki damar, treptaj; jos od prapostanka
sve je pretrpjelo bas onakve mjene
da bi bilo danas pogodno za mene.
Pa kad me je tako silovito htio
i kada se bezbroj vjekova grcio
stiteci i onu najtanju nijansu
da bi bas ovakvom meni dao sansu,
ja imam utisak - o kako je snazan! -
mora biti da sam ovdje mnogo vazan!!!
Ljubav
Ljubav. To je
kad se dvoje
isprepletu
u naletu
silne strasti,
pa u slasti
sto ih nosi
i uznosi
nedogledno
budu - jedno!
Ljubav. To je
sto se dvoje -
sjedinise!
Nista vise!!!
Zenina tajna
Sta to krijes
kad umijes
probuditi
one niti,
one strune
sto jogune
svu krv moju,
pa u stroju
zrnca salje -
do medalje!
Sta to stvaras
kad pretvaras
ovu jadu -
u gromadu!!!
Ukrocena slutnja
Kao opcinjena, pogled joj se koci
dok svoje crveno izbecene oci
upravlja ka vrelu sto vri u pomutnji.
Al ja ne dam svojoj razjarenoj slutnji
da mi silnu snagu procerda na snove
sto glase istinom sadasnjice ove,
vec je, kao vrsni jahac, pun zestine
mamuzama ljutim sibam u slabine
i pritezem muski ovom svojom cvrstom
ljevicom, dok desnom ispruzenim prstom,
siguran u sebe do znanja joj stavljam:
silna si ti slutnjo! ali ja upravljam!
sa sudbinom ovog dolazeceg stiha:
ajmo mila! ajmo! di-ha! di-ha! di-ha!!!
Raspustena slutnja
Stici cu te jednom u obliku nekom
pozeljena zeno neljubljena joste
i sve ces mi tada platiti lelekom:
gnjecicu te zvijerski! bez trunka miloste!
Zelja mi za tobom takvu vatru rada
da mi svaka pora u groznici gori,
a rima instinktom pjesnickim pogada
da ce ovaj nemir kad-tad da mi stvori
priliku: kad budes jedan listak zuti
sto je otpanuo negdje u dolini
tada ces podamnom lagano venuti -
bicu jedan kamen! u jednoj lavini!
Stici cu te jednom u obliku nekom
i sve ces mi ovo platiti lelekom!!!
Budenje srece
Da li smijes
da zabijes
noz u grudi
toj zabludi
koja vapi
da te capi
i odnese
u vir gdje se -
razum muti!
Da li sluti
tvoje bice
kako svice
sreca tkana -
iz tih rana!!!
Al' ako pobijedim
Svakom stihu svome
ja zelim, dabome,
trnovite pute
i strasne minute
da ga vjecno prate.
Nek se nad njim klate
najljuci macevi,
najcrnji tracevi,
i u strasnoj muci
najtezi trenuci
neka njega snadu.
Ako u beznadu
potonem - ne vrijedim!
Al' ako pobijedim!!!
Toliko vrijedis
Kolko ljudi mozes da zavedes
i opijes sobom, pa povedes
da sanjaju samo one snove
i vjeruju u one bogove
koje si im stihom predstavio,
a vatrenom dusom iznjedrio;
a koliko ima onih zena
sto bi htjele da su tvoja sjena,
pa im tihom zlocom dusa zebe
dok gledaju onu pored tebe;
a koliko uistinu pazis
da jedino svojim putem gazis
i da pri tom nikoga ne slijedis -
eto tako! i toliko vrijedis!!!
Radanje morala
U zivotu, znaci,
samo onaj jaci
neprestano grabi,
dok mu oni slabi
zavide na tome.
Iz toga, dabome,
onaj dobar stize:
on slabima lize
dupe, praznom rijeci
kako ce da sprijeci
bahate barabe
da toliko grabe:
vjesto moralise!
pa grabi najvise!!!
Ironicna pjesma
Sto livada nece
da odbaci cvijece,
pa da, mjesto cvijeca,
budenjem proljeca
iz njene dubine
izniknu masine,
znaci kako ona,
eto, nije sklona
covjekovom htijenju
ka omasinjenju.
Ma, to ona nece
da odbaci cvijece -
napokon se shvata -
nama iz inata!!!
Nauka i(li) religija
Vec su stigli, cujem, tvrdi neko,
par svjetlosnih godina daleko,
pa ce, eto, za nevelik casak
posmatrati Velicajni Prasak.
To ce biti trenut otkrovenja
iz kojeg ce sreca ushicenja
okupati cak i one gladne,
ponizene, bolesne, i jadne;
i nece im vise biti zao
sto se njihov zivot procerdao -
vrijedilo je za Bozanski Casak!
vrijedilo je za Veliki Prasak!!!
Nauka sa prirodne tacke
Sa naucne tacke
gledista: igracke,
odnosno masine
bivaju istine.
Sa prirodne tacke
gledista: igracke,
odnosno masine
bivaju kucine
i bezvezne trice
koje ruze lice
i remete svojstva
prirodnog ustrojstva,
isto ko i sama
ta nauka-dama!!!
Da li places il se smijes
Prirodice moja mala
jesi li se rasplakala
gledajuci jadne ljude
koliko se samo trude
prevariti sami sebe
kako nisu dio tebe
i kako se covjek stidi
da sebe u tebi vidi
mastajuci kako seta
stazom nekog drugog svijeta?
Prirodice moja mila
sta si na to pomislila:
jesi li se rasplakala!
ili si se nasmijala!!!
Bez imalo svijesti
I urlaju bijesno
da su oni svjesno
bice, koje biva -
svijescu! - nad sva ziva
bica ovog svijeta.
Pa im onda smeta
kada vide kako
u prirodi, lako -
bez imalo uma! -
prolista sva suma,
i kako se smjesti -
bez imalo svijesti! -
cvijece ispod kise,
pa sve zamirise!!!
Teorija Struna
Na novoj se, evo, teoriji radi,
a covjek i dalje umire od gladi -
vec videno! Elem, Teorijom Struna
predvidaju da ce nestati zabuna
o postanku Svega, o ustrojstvu Svega;
tvrde, eto, da do dana danasnjega
takva krasotica postojala nije;
ujediniteljka, ko ni jedna prije,
majkom ce se sviju teorija zvati;
i sa njom ce covjek Sve o Svemu znati.
I znanost se, evo, pretace u bajku,
al se ne osvrnu na nesrecnu majku
kojoj cedo svisnu u krilu od gladi.
Nova teorijo! stara ona smradi!!!
Eksplozija jeze iz zbrajanja nistica
Onaj koji ne bi znao Sve o Svemu,
ne bi znao nista, a o bilo cemu.
Da bi se Sve znalo o afektu jednom
potrebno je znati Sve u nepreglednom
lancu svih uzrocno-posljedicnih veza,
a koje mu bjehu - prethodile! Jeza,
a koja se javlja pri postavci ovoj,
ustostrucuje se pri postavci novoj:
da bi se Sve znalo o afektu jednom
potrebno je znati Sve u nepreglednom
lancu svih uzrocno-posljedicnih veza
koje bi mu zatim - i slijedile! Jeza
prosto eksplodira s novog stanovista:
zbir nasih saznanja je - nista plus nista!!!
Zapjevajmo
Ali kad bi narod znao
da svestenik ne zna nista,
ovaj svijet bi posmatrao
s filozofskog stanovista.
E ako bi onda znao
da se ni tu ne zna nista,
tada bi svijet posmatrao
sa naucnog stanovista.
I ako bi onda znao
da se ni tu ne zna nista,
tada bi se pronasao
sred vlastitog stanovista.
Zapjevajmo: neka se zna!
kako niko nista ne zna!!!
Pitam naucnika
Nauka je ruka
onoga bauka
iz Srednjega vijeka,
pa sada covjeka
satire masinom.
Ponesen istinom -
kad iz epruete
izbasrlja dijete,
odakle mu seka,
odakle mu deka,
odakle mu tata,
odakle mu bata,
odakle mu sika -
pitam naucnika!!!
Sigramo se
A sta bi mi znali
kada bi prestali
da pretpostavljamo
i da predvidamo?
Mi pretpostavljamo,
pa zaboravljamo
da pretpostavljamo;
i mi predvidamo,
pa zaboravljamo
kako predvidamo.
I tako se, samo,
jelte, pretvaramo
kako nesto znamo!
Malo se sigramo!!!
Alo!
Sva nuzna saznanja
se, bez promisljanja,
vec imaju. Znaci
kako promisljaci
ne bi bili nuzni.
Konstatujem (tuzni
prizvuk ovo ima):
sa promisljanjima
ili bez njih, eto,
znalo bi se sve to
sto je nuzno znanje;
ni vise ni manje
nego sto se - alo! -
odvajkada znalo!!!
Teror pojma nad slikom
Um, lukava lija,
vjesto se dovija,
pa sred mozaika
od iskonskih slika,
sebi samosvojnom
lukavoscu - pojmom -
udara svom silom.
Pri ovom nemilom
udaranju, slika
tankog mozaika
biva poljuljanom:
kao kad se granom
udara u finu
vodenu bistrinu.
Osjetilna istina i pojmovna laz
Zato sto se javlja
i uvijek ponavlja,
sunce je istina.
No, i neistina
(ili laz) se javlja
i uvijek ponavlja,
pa i neistina
postaje istina.
Pa da li su jedno!?
Da li je svejedno!?
Istina se javlja
i uvijek ponavlja -
al osjetilima!
A laz pojmovima!!!
Svemoguci tragac
Istina, ta Sfinga,
putem Marketinga
otkrivena biva.
Uzalud se skriva
jer tom tragaocu
i tome praocu
istine i znanja -
nema uzmicanja!
Gdje god da se skrije
Marketing umije
istinu pronaci:
znao bi je naci -
sve i da je nije!
Cak i to umije!!!
Nema duse
Nema duse! Nema!
To je samo sema
kojom bi se htjelo
potisnuti tijelo
i skrajnuti s puta
onoga trenuta
prirodnog ustrojstva.
Toliko razbojstva
ja jos nisam sreo:
zivot bi se sveo
na nekakva stanja
praznog mudrovanja -
luda je to sema!
Nema duse! Nema!!!
Fina sjekircina
Umnazanjem znanja
sada su i klanja
postala bas fina.
Nema sjekircina,
topuza i cordi,
primitivnih hordi,
vec majstor sa frakom
zamahne oblakom
iz visine plave
i posjece glave,
sve zajedno s sumom,
kucama i drumom,
pa prekrije finom
zvjezdanom prasinom.
Bogznanje
Bog sigurno jeste: a ko ne vjeruje
onda neka, jelte, fino dokazuje
to kako bog ne bi mogo postojati:
ako ne uspije ovo dokazati
tad ce mu se, jelte, sumnja prokazati,
te on, zato, prosto, mora vjerovati.
E, i znanje jeste: a ko ne vjeruje
onda neka, jelte, fino dokazuje
kako se to nesto ne bi moglo znati:
ako ne uspije ovo dokazati
tad ce mu se, jelte, sumnja prokazati,
te on, zato, prosto, mora vjerovati
u neoborivo bozje postojanje.
O hebote! Pardon! Htjedoh rec` - u znanje!!!
Pjesma stekerka
Volim boga
jedinoga,
svemocnoga,
milosnoga...
Volim ljude,
i neljude,
i nadljude -
bas sve ljude!
I jos nesto:
"volim sve sto
vole mladi."
(Nema gladi.)
Svijet je ubav!
Ljubav! Ljubav!!!
Eh, steta
Eh, da sam to znao
i ja bih titrao
jajca svesteniku,
ili naucniku,
ili dousniku;
nekakvom silniku
iz te mocne ravni,
pa postao slavni -
Veliki Pojeta!
Steta, stvarno steta
sto nemah to znanje -
to jajcotitranje!!!
Pijani kritikanti
Pojezija nije sa ovoga svijeta.
I ne bi se mogo nazvati "Pojeta"
covjek koji pjeva o ovome svijetu.
Kako bi to jednog Velikog Pojetu
mogla predstavljati takva jedna rima
a koja se plete u smrt sa zivima?
Zivi su prolazni. Pih! Jasno je svima
da vjecnost pripada samo mrtvacima,
pa bi, zato, jedan Veliki Pojeta
prezirao zivot prolaznoga svijeta
i pjevao vjecnost jednoga mrtvaca.
Veliki Pojeta, ko zmija, palaca
jezikom na zivot, pa kroci, i zove
u pohod na vjecnost: mrtvaje! duhove!!!
Ludi scientizam
O Masino!
O sudbino!
Moja rado!
Moja nado!
Usreci me!
Ponesi me
van zla toga
prirodnoga,
u visine,
u plavine,
u nebesa,
bez tjelesa
ovog smradnog!
i propadnog!!!
Locite Masine
Zedne su Masine:
nek se iz dubine
plodne zemlje ove
sve njene sokove
nemilice toci
za pijane oci;
neka im se daje
sav nektar, dok traje
do posljednje kapi,
dok sav ne ishlapi;
sve dok ne usahnu,
sve dok ne izdahnu
te plodne dubine -
locite Masine!!!
Pjesma pitalica
Zar se ne sjecamo
kako su nas samo
lagale te psine:
kako ce Masine
krenuti da rade,
a ljudi da lade
muda; da dokone;
i jos da se klone
bilo kakvog rada...
No, vidimo sada:
samo su budale
ludo vjerovale
bajci o Masini.
Sta se vama cini?
Razgovor umni
- Spravio sam opaku masinu,
ustravio sugavu svjetinu,
pa iako crkava od gladi
ipak mora za mene da radi.
Ha! Sta kazes za plan svestenice?
- Nije lose brate naucnice.
No, moj plan je, priznaj, mnogo bolji:
za me` rade po bozijoj volji;
ja ne moram spravljati masinu
da natjeram sugavu svjetinu
da me hrani; tom puku ubogom
ja zaprijetim izmisljenim bogom.
- E, priznajem, plan ti je do jaja!
- Ha-ha-ha-ha... Rinta gladna raja!!!
Bog, istina i andeli
Raketle su, vjerujemo, je li,
od boga nam poslani andeli,
pa kad zemlja krene vatrom zivom
da nas guta u plamu jezivom,
ili kada u toj svojoj zlobi
zine da nas proguta i zdrobi,
ili kada odluci da plavi
sa namjerom da nas sve podavi,
kada iz svog zlog repertoara
krene bilo kojom od pohara,
e mi cemo sjesti u raketle,
te andele bozije presvijetle,
i krenuti put svijetlih visina
gdje cekaju - i bog! i istina!!!
Logika-gatara
Logicari kazu,
i tu se svi slazu,
da je postojanje
sasvim jasno stanje,
pa ne treba vise
da se definise.
Dakle, kobajagi,
logicari dragi,
kao, kad bi htjeli
vi bi to umjeli,
no vama se nece.
I vase umijece
je ravno ustvari -
obicnoj gatari!!!
Moja braca
Gledeci postrance,
sa jedne distance
od milion ljeta,
smrdljivo mi smeta
to sto moja braca
napunjenih gaca
slazu svoje rime.
Htio bih naime
ohrabriti bracu.
Za tu cu zadacu
ovako zboriti:
pa nas nece biti
za milion ljeta!
a mozda ni svijeta!!!
Daklem, o poltronima
Kad bi ovi znalci
intelektualci
stali s nase strane,
daklem, da nas brane
od bijede i gladi,
o tome se radi
da bi se i oni
nasli u koloni
zajedno sa nama,
pa tim kolonama
ne bi bilo kraja.
E, neka! Do jaja!
Nek su se bar oni
snasli - ti poltroni!!!
Vidi vraga!
Vidi vraga! Vidi vraga!
Jeftina je radna snaga
nit vezilja sto sve spaja,
od pocetka pa do kraja:
to je univerzalija
bas svih civilizacija:
ne bi bilo aviona,
ni raketla, kamiona,
niti ista od masina
bez jeftinih budalina;
piramida ne bi bilo;
niti bi se dogodilo
cudo onih katedrala
bez tih jeftinih budala!!!
Bolje je ne pitati gladne
Danas je okrugla.
Ali, vidi rugla,
njom se vuku gladni,
bolesni i jadni,
ko kad bjese slavna
ona ploca ravna
na ledima kita.
E, sad, da se pita,
tog gladnoga ugla,
jel ova, okrugla,
tacnija od ravne,
mogli bi neslavne
odgovore dati.
Bolje, ne pitati!!!
Neupitna poenta - praznoslovlje
Odbranili doktorate,
pa se izvjestili: mlate
silna brda divne love.
A ne, nisu rime ove
ljubomora; one samo
konstatuju. Zamjeramo
ovom rimom, dakle njima,
a gore pomenutima,
ne to, e sto mlate lovu,
vec njihovom praznoslovu
kako lova nije bitna.
Poenta je neupitna:
neka im je sveta lova!
ali dosta! - praznoslova!!!
O jadnosti
Boljim bi se cuo
da si izginuo
sred nekakvog boja,
no to sto je tvoja
sudba bila jadna,
e pa su te gladna
upregli u kola
da vuces za vola.
I boljim bi bio
da se ni rodio
(kad si takav) nisi.
Eto tako. Ti si
bio jadnik jadan -
jer sluzio gladan!!!
Iz ontoloskog (r)ugla
Prdnulo je cudoviste!
I to bjese ishodiste
ovog naseg stvarnog svijeta.
Iz tog prvog pra-pokreta
(pre tog nije bilo nista),
daklem, prda-ishodista,
krenulo je da se plete:
sunce, zvijezde, sve planete...
Sta se danas odigrava?
E, prdez se rasplinjava,
al to nemoj da vas brine -
potrajace! haj! godine!!!
Ontolosko prazno kenjanje
Kad bi se spoznalo
kako je nastalo
ovo nase vrijeme,
tu nema dileme,
i dalje bi samo
mogli da plutamo
kroz to vrijeme isto.
Bidnimo na cisto -
i kada bi znali
kako smo nastali,
sa tog stajalista
covjek ne bi nista
mogao da mijenja -
tu se prazno kenja!!!
O gladi
Umrijeti od gladi?
Da li se tu radi
o bolnom svrsetku,
gdje se naposljetku -
znanstvenici mili -
u mukama cvili;
ili organizam
ima mehanizam -
znanstvenici holi -
da potisne boli,
pa umire slasno?
Jos mi nije jasno
ovo - znanstvenici -
odakle gladnici!!!
Ne kampiram
Ne kampiram ovo: Mili
ljekari se nastanili
po Jevropi, Jamerici,
a bolesni po Jafrici?
Pa zar ne bi bolje bilo
kad bi ih se preselilo
iz Jevrope, Jamerike
po prostranstvu te Jafrike -
imali bi sta da rade!?
Ah, da, tamo ni' zarade,
pa ljekari zato ne bi.
Nit' kampiram sam u sebi:
Pa ko je tu onda human!?
Bice da sam nerazuman!!!
O glupostima
To je tako.
I nikako
drugacije.
Kad odbije
zadnja ura,
tad ljustura
tijela-smrada
sva propada,
a dusica
golubica
pr'ne svomu
vjecnom domu,
put visina...
Kakva psina!!!
Tuga, sto nas jebu stoljecima
E, ima gi, eto, mlogo raznih ljudi.
Kod jednih je topla dusa posred grudi;
a kod drugih biva tacno posred srca;
kod trecih se ova zdrebica koprca
tamo negdje iza ovog naseg svijeta;
kod cetvrtih, jelte, njome je prozeta
svekolika ova silna vasijona;
a kod petih, daklem danasnjih morona,
biva u predjelu mozdanih vijuga...
I sta reci? Mis'im, stvarno, nije tuga,
e to, sto o njojzi neprestano bleje,
a da ipak niko od njih ne zna gdje je,
niti znade sta je, niti dal je ima,
vec to, sto nas njome jebu stoljecima!!!
Mis'im, kako ko
Ali, nema boga.
I nista od toga
da postoji davo.
Ni dusa, zapravo,
ne postoji. Eto.
No, ipak je sve to
nebitno. Bitno je
da stvarno postoje
bogozastitnici
i dusebriznici.
I ima ovaca.
Ima i novaca.
Mis'im, kako ko!
Eto, to je to!!!
Nista novo
Sta se to desava,
i sta se rjesava
kroz stoljeca ova?
Ima li sta nova?
Nista! K'o i lani,
na jednoj su strani
bolesni i gladni,
i sa njima radni;
na drugoj rogati,
silni i bogati,
i sa njima znalci
intelektualci,
pa suruju. I sta
je tu novo? Nista!!!
Pomak ka istini
Dokaz, da ne cini
pomak ka istini
um, su ove ine
kvazidiscipline
koje umom nicu
a da ne pronicu
u sustinu stvari:
to lukavac stari
osmislja za sebe
prostor, i ne jebe
pri tom zivu silu.
Prozreti nemilu
tu cud, e to cini -
pomak ka istini!!!
Alo! Hej! Strpljenja malo!
Sto se ovi gladni,
mrsavi i jadni,
koji kurac, bune?
Kada bosko sune
presudu nad svima,
tad ce bogatima
zakukati majka...
Zato, cemu ajka
tih sretnika gladnih,
mrsavih i jadnih?
Zar bi htjeli biti
i vjecni i siti?
Pa, ne moze! Alo!
Hej! Strpljenja malo!!!
Pomahnitala i nepravedna pjesmica
On je polovicno moralna persona:
te se ne bi jeb'o za petsto marona,
no bi toj ponudi pljunuo u lice,
i prezreo sve te kucine i trice;
al za jednu sumu od pet miliona,
jeb'o bi se 'ladno, i to na sva zvona,
e a da pri tome ni trepnuo ne bi.
Sve to nije lijepo, ja shvatam, po tebi,
jer si ti potpuno moralna persona:
te se ne bi jeb'o, nema miliona;
i pomisli toj si pljunuo u lice.
Vjerujem da jeste to tako, dobrice,
pa ne kuni ovu pjesmicu mahnitu
sto te - nevinoga - nabija na kitu!!!
Neoboriva teza
Drustvo je, u danas, pristiglo u bolje.
A to sto se covjek i dan-danas kolje,
naravno, ne ide u neprilog teze,
jerbo koljacina nema nik'e veze
sa boljitkom ljudskog drustva u globalu.
Jeste, jesam cuo za onu podvalu
kako i dan-danas umiru od gladi.
No, meni je jasno o cem' se tu radi:
Ne umiru oni sto nemaju jesti,
vec umiru cisto iz ljudske obijesti
da obore tezu da je danas bolje!
Pih! Ako se danas gladuje i kolje,
ne da nema veze s postavljenom tezom,
no uopste nema veze ni sa vezom!!!
Pjesma rugalica
Covjek je pun znanja.
A ova pitanja
neodgovorena
stoje otvorena,
ne zato sto jesu
po svome udesu
neodgovorljiva,
vec to zato biva
sto covjek uziva
da ih razotkriva
na tenane. Eto.
Jer kada bi sve to
otkrio, tad ne bi
vise znao gdje bi!!!
Radjanje psovke
I ne samo to sto tvrde da postoji
jedan i jedini bog gospodar, koji
vlada svakim dahom ove vasijone,
nego tvrde da su svrstani u one
kojima je isti otkrio sve tajne
o htijenjima svoje volje velicajne,
pa su zato oni predstavnici toga
jedinog i svetog daha bozanskoga,
a svi oni koji u to ne vjeruju
bivaju izrodi, pa i zasluzuju
ljute muke ovdje u ovome svijetu
i jos ljuce muke u vjecnosti. E, tu,
kad razuman covjek tako nesto cuje -
kako da ne kresne! i da ne opsuje!!!
Miloš je 'objavio rat' i stvarno je našao odličan naslov za zbirku pesama jer je moguća i igra rečima jer je objavio stihove,a objavljuje njima i rat..tako reći napisao je rat.Ali,možete li nam objaviti malo podataka vezanih za autora stihova?gde živi i stvara,koliko je knjiga do sada objavio i slično?
Pa, znate kako, mogao bih vam kasti kako je autor "...putnik oko svijeta, mali slonic koji seta, preko brda i dolina, preko rijeka i planina..." E, sad, na nekakva putovanja je bio prinuden (silom i nepravdom:) ), a neka od njih je i sam izabrao (?). Trenutno se nalazi u Bludenzu. A do kada ce, vjerujte mi, ni sam ne zna. A broj objavljenih knjiga pjesama je 7. Et'.
Lazni sljedbenici
Ko to zeli
da mu cijeli
zivot gori
u pokori
kao tome
raspetome?
Ko to snazi
kada trazi
svoju srecu
u raspecu?
Ko to hrli
da te grli
jadna sliko?
Nigdje niko!!!
Iskrena pjesma
Bas ni malo samse covjek ne imade
u tom, da ikada pouzdano znade
dal ce uistinu osvanuti sutra,
da li ce uopste dozivjeti jutra...
Pa kad tako malo (nista) covjek znade,
kako se desise ove nakarade
koje laprdaju da poznaju boga?...
O, tako mi stiha ovog cestitoga,
krenuvsi od toga kako malo znamo,
pa konstatujuci da ipak imamo
ljude koji zbore da poznaju boga,
ja, zgrozen pred time, zapanjen zbog toga,
ponekad krvnicki opsujem sve svete!
a ponekad placem kao malo dijete!!!
E
E, hirursko znanje, u vezi covjeka,
ne daje mogucnost da postoji neka
najmanja naznaka da duh egzistira.
Ni astronauti, krstasi zvemira,
nigdje nisu sreli ni duha ni boga...
E, sadak, naravno, ne slijedi iz toga
zakljucak da nema ni boska ni duska,
nego da su ovi gornji prazna puska,
da su neznalice, jejine, akrepi
sto kraj zdravog vida tumaraju slijepi...
Jerbo, svjedocenje i boska i duska
biva nepobitno kada baba Ruska
zakoluta okom! kada baba Ljuba
ponosno pokaze dva krljava zuba!!!
Bu!-ha-ha-ha!!!
A, pitam se, ako nije
samoprezir tiranije
uzrocnikom onog stanja
socijalnog blagostanja
u drzavi danasnjice,
koje sile i silnice
pritisnuse ondak ove
tiranine pod uslove
socijalnog blagostanja?
Nakon dugog studiranja
pomenutog fenomena
zakljucujem da ta mjena
jeste djelo pojezije!
Konkretno, te modernije!!!
Pojezija - iz supljeg u prazno
E, 'vako to biva. Sve prevazne teme,
i sve te prevazne dvojbe i trileme,
polemike daklem, sve raspre o njima,
pripadaju sasma svestenim ocima
i znanstvenoj kliki; jos je od davnina
sve to dokazana njihova svojina...
A sta pojezija? Pa, moze da bira,
hoce li, na primjer: e, kurcu da svira!
da igra skrivaca! da klikere baca!
lastis! jamba! mice! da igra pajaca!
iliti presipa iz supljeg u prazno!
Od volje joj sta ce! Pod tim pojmom - razno!!!
Vidi kurca u slamnom semsiru
Daklem, tejoretski, religija nije
isto sto i znanost, jerbo drugacije
laprda o Svemu. E, ali po faktu,
iliti po djelu, po cinu, po aktu,
i jedna i druga dolaze do vlasti
nad covjekom, te bih, s toga, htio kasti
da tu nema neke sustinske razlike.
Dogme, paradigme? Iste su to slike,
jerbo, vidi kurca u slamnom semsiru,
jedna drugu 'ladno ostavlja na miru
u vrsenju vlasti; a ako i zacnu
neku spornu temu, pa se malo cacnu,
brzo se povuku, te je kurtalisu -
i onda sa vlasti nad njom onanisu!!!
Polit'ka nauke
Kazu, ako na nas poletu kometle,
e mi cemo njiha gadjat su raketle,
sto znaci da nama bez divnih raketla
buducnost nikako ne bi bila svijetla.
Stoga, ne dvojite, vi glupave ovce,
nego odrijesite kese i sve novce
dajte nama, da mi pravimo raketle,
a sve to zbog vase buducnosti svijetle.
No, sta ako na nas poleti kometla
toliko velika da je iks raketla
nece pomjeriti sa njene putanje?
E, kazu, to nije naucno pitanje,
jerbo ce vam sa njim, o vi glupe ovce!
ondak svestenici uzeti sve novce!!!
Pjesmica podrske
Ali organizam
nije mehanizam -
naucnjaci! Je li,
a vi biste htjeli
da to ipak bude!
Mozda, iz prinude
vase, se on, je li,
jednom opredijeli
da se strogo trti
po zadanoj crti;
mozda mu se smuci
jednom, pa odluci
da kucka pokorno...
Stezite uporno!!!
Kad se male kljige sloze...
Kako je to divno, kako je to lijepo,
vjerovati, ludo, potpuno, i slijepo,
da je stvarnost samo prolazna dileja,
i da cemo ondak put vjecnih ideja...
Toliko je kljiga napisato o tom
da ta stvarnost nema kud z nami, no potom
ka tom divnom carstvu od vjecnih ideja,
jerbo da je ista tolika dileja,
da je nece biti ni najmanje briga
za to brdo divnih vjerujucih kljiga,
i da ne da puta do vjecnih ideja?
Ma, daj! nije valjda tolika dileja!
Pisimo mi, daklem, slozno o tom trenu -
i morace ona! mamicu joj njenu!!!
(I) nauka laprda
Najbolji smo! Dobro, ne zbog toga
sto smo vam se desili od boga,
pa stizemo direktno sa neba,
a znajuci tacno kako treba,
vec to biva istina zbog toga
sto ni drugi ne stizu od boga,
sto ni oni ne stizu sa neba,
pa da znaju tacno kako treba.
Najbolji smo! Ne zato sto znamo
kako treba, su cime, i kamo,
vec sto isto ni drugi ne znaju!
pa, k'o i mi, samo laprdaju!!!
Mega, pa giga jebacina
- I prvi hoteli
sad osvicu, je li,
zvemirom. - Sta sa tim?
- Usljedice zatim
i raskosni dvorci,
pa ce zli matorci
polako da sele.
- A tad? - Kuku lele!
- Zasto? - Evo kako:
Kada nam ovako
jebu kevu sada!
kako ce tek tada!!!
Koji nam je kurac!
Fenotipom covjek prima
podatke iz okruzenja,
genotipom ih sazima
i postavlja odredjenja
o ustrojstvu. Isto tako
sva ostala ziva bica.
Jao, zlo i naopako,
misao je bez pokrica,
a pustamo da nas vodi,
i pustamo da nam sudi,
il', tacnije, da zavodi!
Koji nam je kurac, ljudi!!!
Zavjera sprocu bastovana
Vi pojete pojte da je stvarna masta,
a da ne postoji ni on niti basta,
i pjesmom mu spretno raspalite mastu,
pa cemo mu lako oglodati bastu.
Al' pazite da mu raspalite mastu
tako da i dalje obradjuje bastu,
pa da nam bastovan kuluci i masta,
a onda ce lako biti nasa basta.
Daklem, jos jedanred, nek stihovi praste
da bastovan rinta opijen od maste,
i da povjeruje da je stvarna masta!
a da ne postoji ni on niti basta!!!
Ti-lu-li-lu...
E, pa bog vam nije prijemciv culima.
To se, braco moja, radi Tilulima.
Bukvalno se, daklem, prenebregnu cula,
a ondak nastupi bozanska Tilula...
Prenebregnu? Daklem, jos su ona tude,
al' mi nastupamo da to tako bude
kano da ih nije; daklem, ona jesu,
no mi nastupamo tako k'o da nesu...
Eto, braco moja, ko to ne umije,
bolje mu je da se ni rodio nije;
no, priznati valja, mi jos nismo culi
da sad eto neko ne zna da Tiluli,
jerbo je to prosto: Prenebregnes cula!
istrajes u tomen! i otud Tilula!!!
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.