PDA

Puna verzija : Da li ste pisac?


kohili
12.09.2008, 00:29
Smatram kako da bi neko bio pisac,ne mora objaviti knjigu.Kao što je rekao Flober(ako se ne varam):''Objavljivanje je posledica,a ne razlog pisanju.''
Takođe,mislim da pisca ne definiše nužno ni tzv. ''čitalačka publika'' jer ponekad je jedno pismo upućeno samo jednoj osobi čitava jedna priča i zaslužuje da se nazove umetnošću.Iskrenost je ono što svrstava napisane reči u umetnička dela,a ne objavljivanje,tiraž ,ili publika.
Moje pitanje je sledeće:koliko često pišete iskreno o svemu što vam se događa,što osećate,dovoljno iskreno da bi vas svrstavalo u pisce?Da li ste pisac?

izabelitta
12.09.2008, 15:54
Nisam, definitivno. Ne mislim pri tom da je objavljivanje uslov da bi se neko nazvao piscem, nego zato sto mislim da smo ono u cemu se ispoljimo do maksimuma. Inace bih sebi mogla pripisati jos gomilu zanimanja, pa bih bila i kuvar, jer kuvam svakodnevno, bila bih pevacica, jer svakodnevno i zapevam ponesto, i frizer jer najcesce sama oblikujem svoju kosu, i fotograf, i vaspitacica...

Neke jake intimne potrebe ili okolnosti nas navode da se nekim stvarima bavimo iako to nije nase prevashodno zanimanje. Amaterizam u umetnosti je legitiman, i realno ostvariv, pa tako da se recimo jedan racunovodja moze ostvariti i kao glumac u kakvom amaterskom pozoristu, bas kao sto vrhunski pisac moze biti talentovan i za pravljenje ikebana.
Prozaicno je reci da si ono od cega zivis, tj. za sta dobijas platu, ili ono za sta si se skolovao. Toliko iskljuciva sigurno ne bih bila. Mislim da to dosta zavisi od same osobe i tacnog fokusiranja u proceni svog identiteta. Zavisi i od subjektivnog utiska da smo za nesto daroviti, da se time jednostavno moramo baviti jer nas na to gone duboke unutrasnje potrebe, mada je u umetnosti ipak veoma vazna i potvrda javnosti, ili nekog od autoriteta iz date oblasti.
Mnogi ce reci bas to...imam potrebu i pisem za svoju dusu. To je i sa mnom slucaj. Ali mislim da od nase objektivne procene zavisi da li cemo se samoproglasiti za pisca ili ne. Ipak je dug put od piskaranja do osobe koja bi zasluzila da se zove knjizevnim stvaraocem. To sto se stampaju razne knjige nije potvrda da ima mnogo dobrih pisaca, nego je cesto u pitanju bas sramocenje tog zvanja.
U prilog mojoj nepopustljivoj zelji za piskaranjem...
Zasto reci
bistre
pitke
grgoljive
zednim...
Presahnucu
ne pevam li

marijadina
20.09.2008, 01:45
Pisac Nije Onaj Koji Pise, Onaj Koji Samo Pise Je Pisar. Treba Imati Mnogo Dara...

CHichaGlisha
20.09.2008, 02:17
Imam tri hobija. Slikamhttp://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/muS/flower4.gif ... Pišem http://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/muS/flower.gif... Šijemhttp://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/muS/flower5.gif.

U sva tri uživam.
Sita se naigrah.
Od dva živim a treći mi služi za preživlj ... za iživlj ............ za džeparac :sapat:...




znam
http://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/muS/d494.gif
ja sam srećnica.
Jer moj hobi je-moj posao.








Volim da pišem .
Zapravo, nekad mi se čini da pisanje volim najviše.

kohili
20.09.2008, 22:55
Možda sam trebala da postavim još jedno pitanje:ako ste pisac(smatrate se piscem)kako to doživljavaju ljudi koji su u kontaktu sa vama?
Ponekad to znači,berem u mom slučaju,da ispisujem dugačka pisma,da se zanesem pri odgovaranju na ista u tolikoj meri da uopšte i ne odgovrim na pitanja,postavljena od strane koresepondenta,već opišem neki utisak,ili doživljaj,ili san u svim koloritima duge.
Ne znam kako to moji korespondenti podnose?Ili im je drago?;)

Jerowen
04.11.2008, 15:46
Pisanje sigurno nije isto sto i kuvanje ili friziranje kose :). To je umetnost, stvaralastvo... Naravno, slazem se da nije pisac neko ko je dva-tri puta seo pa napisao neku pesmicu :) , ali slazem se i da nije neko pisac samo zato sto je objavio svoje delo.

Ja bez pisanja ne bih mogla da zivim, i tacka. Sta me briga da li cu ikada nesto od toga objaviti ili ne, da li ce se to nekome svideti ili ne? :beyond: Ako objavim i ljudima se svidi, super! :jeee: Ako ne, nista nikom. Pisanje je toliko deo moje licnosti da me odredjuje, kao sto me odredjuju reci "zena" ili "smedje oci", ili bilo sta drugo vezano za mene kao bice. Zato mislim da je pisac onaj ko sebe smatra piscem, a tu nema veze publika ili kritika, jer oni sluze samo za to da dodaju prideve uz imenicu pisac, pa ispadne: los, dobar, odlican, poetican, grozan, dramski, humoristicni, svakakav pisac :). Cinjenica je da pisci ne mogu objektivno za sebe reci da li su dobri ili losi - to mogu za nas da ucine samo drugi ljudi, a objavljivanje svojih dela je sredstvo kako bismo dobili tu afirmaciju (i novac, naravno, ali grozim se ljudi koji pisu samo radi zarade :wacko:).

CHichaGlisha
04.11.2008, 16:43
... a tu nema veze publika ili kritika, jer oni sluze samo za to da dodaju prideve uz imenicu pisac ...

Tako nekako ...:)

I to je baš "tako nekako" u (skoro) svakoj sferi Umetnosti.
Publika, kritičari, slušaoci, čitaoci, posmatrači ... (skoro) nikada nisu jedinstveni u "proceni i oceni"
vrednosti nekog dela.

Skoro da je pravilo, da čak i moraju biti u nekakvomom - totalnom neskladu.
Naime, najčešće se desi da;
- Film koji pobere (ili otrese i pokupi) sve svetske nagrade, pohvale i priznanja od kritike i žiriJa ...
obično nije onaj najgledaniji.
Publika naravno peezdee.http://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/smiley/steam.gif
- Slika koju "stručnjaci" procene na "skoro pa neprocenjivo", nikada nije ona koju bi sam umetnik tipovao ...
a da i ne govorim o nakupcu, zakupcu i kupcu.
Slikar naravno peezdee.http://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/smiley/steam.gif
- "Knjiga" koju kritičari okite kao Božićnu jelku, obično po izlozima Knjižara i stoji - kao "ukras".
Tu sad svi čitaoci i gurmani i sladokusci, zajedno sa piscima peezde.
- "Pesma" i sve ono što uz nju ide (tekstopisac, kompozitor, izvođač ...itd) koja dobije krunu,
obično padne u zaborav (ako ne istog trena, a ono) koji tren kasnije.
Tu cela muzička ekipa sa sve orkestrom i fanovima na tribinama peezdee. http://i49.photobucket.com/albums/f294/CHichaGlisha/smiley/steam.gif


Tako je od svega toga , (i u svemu tome) najžalosnije to - da pravi umetnici genijalci (kao po nekom prokletstvu) ...
postanu i VELIKI i priznati i hvaljeni i slavljeni i voljeni i kovani u zvezde i bogati (što uopšte nije ne_važno)

TEK KADA UMRU .

A najčešće umru, baš od muke ... pozli im od javnog mnjenja i (jednostavno) presvisnu :(.
_______________________________________

Sreća moja pa nisam ni u jednoj oblasti genijalac ... :kez: ...no se slatko namlatih para - za života !