Kalina
20.05.2008, 15:41
http://www.novine.ca/arhiva/2006/1037/slike/-%201037%20-%20KUL%20-%20MARKES%20GABRIJEL%20GARSIJA.jpg http://img168.imageshack.us/img168/1889/garciamarquezobra2lf3.jpg
Rodjen je 6.marta 1928. u Arakataki. Godine 1928. u Arakataki preko hiljadu strajkaca bilo je ubijeno i baceno u zajednicku grobnicu, sto ce bitno uticati na njegov zivot i stvaralastvo.Mali Garsija odrastao je kao tiho i stidljivo dete,opcinjen pricama svog dede i praznoverju svoje babe.Sva semena buducih dela bila su posadjena u kuci u kojoj je ziveo, prici o gradjanskom ratu, masakru, dolascima i odlascima tetaka i nezakonioj kceri njegovog dede. Deda mu je umro kad je on imao 8 godina i kad mu je baka oslepila otisao je da zivi sa roditeljima u Sukreu. Skolovao se u Barankuili, luckom gradu. Imao je reputaciju stidljivog momka koji je pisao smesne pesme. 1940 dobio je stipendiju koju su dodeljivali jezuiti za nadarenu decu. Maturirao je 1946. i po zelji roditelja upisao je Nacionalni univerzitet prava u Bogoti. U ovom periodu upoznao je svoju buducu zenu, 13-godisnju devojcicu. Iako se nisu trebali vencati za sledecih 14 godina, Mercedes je obecala da ce ostati verna. Kao i mnogi, i Markes se nije interesovao za svoje studije. Dobio je kopiju Kafkine "Metamorfoze" koja je imala dubok utisak na njega jer je shvatio da knjizevnost ne mora da prati strogu naraciju i radnju.
http://img522.imageshack.us/img522/716/markes2lb4.jpgTada pocinje da pise i prvu pricu objavljuju liberalne novine , a on postaje genije kolumbijske knjizevnosti. Sofokle i Fokner su, takodje, izvrsili veliki uticaj na njega. Fokner ga je zadivio sposobnoscu da preobrati djetinjstvo u mitsku proslost, izmisljajuci grad u kome ce se radnja desavati. Od Sofokla je preuzeo zloupotrebu moci.
Inspiraciju za delo "Sto godina samoce" dobio je kada se vratio u babinu kucu u Arakataki. Ukleta kuca evocirala je uspomene, a celi grad izgledao je kao mrtav i zaledjen u vremenu. Ranije je skicirao pricu o svom iskustvu u kuci, stoga se roman trebao zvati "Kuca".
Fabula je smjestena u mitskom gradu koji se zvao Makondo. To je ime plantaze banana blizu Arakatake. Nazalost, 1952. prica je odbijena od prvog izdavaca. 1955. dok je Markes bio u istocnoj Evropi, njegovi prijatelji su uzeli pricu sa skrivenog mesta i dali je izdavacu. Ovaj put je bila objavljena. U Evropi je radio kao novinar za razlicite listove, a 1958. je, inspirisan revolucijom na Kubi, zapoceo prijateljstvo sa Fidelom Kastrom koje traje do danas. U januaru 1965. Markes i njegova porodica su se vozili na odmor u Akapulko kad ga je obuzela inspiracija: nasao je svoj glas. Za prvi put u dvadeset godina kao da je udarac groma potpuno osvetlio njegov Makondo. "Taj glas koji sam koristio u romanu 'Sto godina samoce" pricao je stvari koje su zvucale natprirodno i fantasticno, ali ih je pricao sa potpunom prirodnoscu, ne menjajucu izraz lica za vreme pricanja, bas kao sto je to radila njegova baka."
Nakon godinu dana rada Markes je poslao prva tri poglavlja Karlosu Fuentesu, koji je izjavio: "Upravo sam procitao osamdeset strana remek djela." Sa priblizavanjem kraja smestao je sebe, svoji zenu i prijatelje u roman, i na posljednjoj strani otkrio je ime svog romana "Sto godina samoce" .
Sa trinaest hiljada strana u rukama, gotovo otrovan nikotinom, sa preko deset hiljada dolara u dugu, obajvio je roman u junu 1967. Tokom prve sedmice svih odstampanih 8000 primjeraka je bilo prodano. Delo je prevodjeno na desetine jezika i osvojilo je cetiri medjunarodne nagrade. Nobelovu nagradu za knjizevnost je dobio 1982.
Sada je jedan od naslavnijih pisaca sa lagodnim nacinom zivota, sa rezidencijama u Meksiku, Kuernavaki, Parizu, Barseloni i Barankili. Danas zivi sa suprugom Mercedes u Meksiku.
Dela
Sto godina samoće
Ljubav u doba kolere,
Pukovniku nema ko da piše
Dvanaest hodočasnika
Hronika najavljene smrti
Jesen patrijarha
Sretan put, gospodine predsedniče!
Sahrana Velike Mame.
Vest o jednoj otmici
Riba je crvena
O ljubavi i drugim demonima
Secanja na moje tuzne kurve
preuzeto sa neta
Rodjen je 6.marta 1928. u Arakataki. Godine 1928. u Arakataki preko hiljadu strajkaca bilo je ubijeno i baceno u zajednicku grobnicu, sto ce bitno uticati na njegov zivot i stvaralastvo.Mali Garsija odrastao je kao tiho i stidljivo dete,opcinjen pricama svog dede i praznoverju svoje babe.Sva semena buducih dela bila su posadjena u kuci u kojoj je ziveo, prici o gradjanskom ratu, masakru, dolascima i odlascima tetaka i nezakonioj kceri njegovog dede. Deda mu je umro kad je on imao 8 godina i kad mu je baka oslepila otisao je da zivi sa roditeljima u Sukreu. Skolovao se u Barankuili, luckom gradu. Imao je reputaciju stidljivog momka koji je pisao smesne pesme. 1940 dobio je stipendiju koju su dodeljivali jezuiti za nadarenu decu. Maturirao je 1946. i po zelji roditelja upisao je Nacionalni univerzitet prava u Bogoti. U ovom periodu upoznao je svoju buducu zenu, 13-godisnju devojcicu. Iako se nisu trebali vencati za sledecih 14 godina, Mercedes je obecala da ce ostati verna. Kao i mnogi, i Markes se nije interesovao za svoje studije. Dobio je kopiju Kafkine "Metamorfoze" koja je imala dubok utisak na njega jer je shvatio da knjizevnost ne mora da prati strogu naraciju i radnju.
http://img522.imageshack.us/img522/716/markes2lb4.jpgTada pocinje da pise i prvu pricu objavljuju liberalne novine , a on postaje genije kolumbijske knjizevnosti. Sofokle i Fokner su, takodje, izvrsili veliki uticaj na njega. Fokner ga je zadivio sposobnoscu da preobrati djetinjstvo u mitsku proslost, izmisljajuci grad u kome ce se radnja desavati. Od Sofokla je preuzeo zloupotrebu moci.
Inspiraciju za delo "Sto godina samoce" dobio je kada se vratio u babinu kucu u Arakataki. Ukleta kuca evocirala je uspomene, a celi grad izgledao je kao mrtav i zaledjen u vremenu. Ranije je skicirao pricu o svom iskustvu u kuci, stoga se roman trebao zvati "Kuca".
Fabula je smjestena u mitskom gradu koji se zvao Makondo. To je ime plantaze banana blizu Arakatake. Nazalost, 1952. prica je odbijena od prvog izdavaca. 1955. dok je Markes bio u istocnoj Evropi, njegovi prijatelji su uzeli pricu sa skrivenog mesta i dali je izdavacu. Ovaj put je bila objavljena. U Evropi je radio kao novinar za razlicite listove, a 1958. je, inspirisan revolucijom na Kubi, zapoceo prijateljstvo sa Fidelom Kastrom koje traje do danas. U januaru 1965. Markes i njegova porodica su se vozili na odmor u Akapulko kad ga je obuzela inspiracija: nasao je svoj glas. Za prvi put u dvadeset godina kao da je udarac groma potpuno osvetlio njegov Makondo. "Taj glas koji sam koristio u romanu 'Sto godina samoce" pricao je stvari koje su zvucale natprirodno i fantasticno, ali ih je pricao sa potpunom prirodnoscu, ne menjajucu izraz lica za vreme pricanja, bas kao sto je to radila njegova baka."
Nakon godinu dana rada Markes je poslao prva tri poglavlja Karlosu Fuentesu, koji je izjavio: "Upravo sam procitao osamdeset strana remek djela." Sa priblizavanjem kraja smestao je sebe, svoji zenu i prijatelje u roman, i na posljednjoj strani otkrio je ime svog romana "Sto godina samoce" .
Sa trinaest hiljada strana u rukama, gotovo otrovan nikotinom, sa preko deset hiljada dolara u dugu, obajvio je roman u junu 1967. Tokom prve sedmice svih odstampanih 8000 primjeraka je bilo prodano. Delo je prevodjeno na desetine jezika i osvojilo je cetiri medjunarodne nagrade. Nobelovu nagradu za knjizevnost je dobio 1982.
Sada je jedan od naslavnijih pisaca sa lagodnim nacinom zivota, sa rezidencijama u Meksiku, Kuernavaki, Parizu, Barseloni i Barankili. Danas zivi sa suprugom Mercedes u Meksiku.
Dela
Sto godina samoće
Ljubav u doba kolere,
Pukovniku nema ko da piše
Dvanaest hodočasnika
Hronika najavljene smrti
Jesen patrijarha
Sretan put, gospodine predsedniče!
Sahrana Velike Mame.
Vest o jednoj otmici
Riba je crvena
O ljubavi i drugim demonima
Secanja na moje tuzne kurve
preuzeto sa neta