PDA

Puna verzija : Koliko vremena posvećujete svojoj deci?


makilli
10.11.2007, 09:02
Koliko svog slobodnog vremena posvećujete svojoj deci?

Da li je to kvalitetno provedeno vreme ili možda...?

Mislite li da im posvećujete dovoljno pažnje?

sonja_ns.
11.11.2007, 14:25
Ja imam slobodnog vremena,jer ne radim i mogu da se posvetim mom detetu.
Ona je sada krenula u predskolsko,tako da smo sada poceli da ucimo Azbuku. Sto se tice paznje,mozda malo i preterujem u tome.

shacky
11.11.2007, 18:15
....do sad sam provodila puno vremena sa detetom jer nisam radila medjutim uskoro treba da pocnem da radim pa se malo pribojavam koliko cu vremena imati da posvetim sinu.....
...uvek se trudim da vreme koje provedem sa njim bude konstruktivno i interesantno bez obzira da li se samo setamo napolju ili se igramo u sobi ili citamo...
....ove jeseni je krenuo u skolicu i jako se promenio u svakom pogledu, od ponasanja do intelekta, i to u pozitivnom pravcu, sto mi je jako drago, jer sam se pribojavala nekih losih navika koje deca "pokupe" u vrticu.....
....on je moja bubica pametnica i uvek ima dobru ideju sta bismo mogli da radimo kada smo zajedno.....:ok:

Goga
11.11.2007, 21:05
Sto se tice paznje,mozda malo i preterujem u tome.


Često sebe preispitujem - da li preterujem sa pažnjom, brigom... Nisam objektivna :jok: , ali smatram da detetu maženja i paženja nikada dosta :beyond: ...

Mnogo vremena provodimo zajedno, na obostrano zadovoljstvo :osmeh: ... Ne kažem da je svaki zajednički minut kvalitetno utrošen.
Trudim se da kada radim neke najobičnije poslove, tipa kuvanja i sl... opet nekako iskoristimo i recimo '' kuvamo zajedno ''.
Sada smo u fazi '' Šta je to? '' :kez: ( često se pitam odakle mu toliko pitanja u malenoj glavi ) Tako da uvek mnogo pričamo, pričamo i pričamo, o svemu.
Slušamo muziku, plešemo, pevamo, bojimo, igramo se, gnjavimo se :smeh:... :uzbud:...
Sada je Kiki u vrtiću - vaspitačica se pita na koga je takva pričalica :fijuk: , jer joj bukvalno sve priča... :roll: ... :smeh: ...
Posvećujem mu vreme i kada sam za računarom ( rat je već počeo :lol: , često i on kucka, minira me :hahaha: . Obožava da se dopisuje sa njegovom Najgorom.. ) - tako da i kada sam na netu - ne dangubimo :uzbud: .

pero_M
12.11.2007, 01:11
Ja naprosto obozavam decu, a oni valjda to osete pa i oni mene obozavaju. Sa svojim sinom sa provodio bas mnogo, mnogo vremena.

SNEKY
05.01.2008, 17:58
mislim da decu treba maziti dok god to dopuštaju,svejedno tako brzo odrastu i onda...nema više
ako postaviš granice između maženja i razmaženosti i držiš se toga,nema brige
isto tako,mnogo,mnogo pričamo,o svemu što ih zanima jer ako im ja ne dam odgovor dobiće ga na drugom mestu,ali možda pogrešan
znači,sve je u priči,razumevanju,a u hodu se učimo i oni i ja svemu što nam nailazi u životu
i...verujte svojoj deci,nepoverenje ih vređa:)

maski
06.01.2008, 11:44
..previshe, izgleda.

....ukazana pazznja, ljubav i poverenje, sada (u jedanaestoj), se vracha kao disrespect... utripov'o je da je kralj milance....doruchak u krevetu nije necija dobra volja no njegovo pravo...red crtacha, red COD4, njegova jedina obaveza... odlazak u prodavnicu & chores - smrtna kazna, koja se izbegava dugotrajnim i elokventnim prepiranjem....

.... pokoja grubost, chushka i oshtra rec u ranim danima sad bi bila zlata vredna...

edit:.... u stvari sve je bilo super dok nije krenula socijalizacija.

krenuo je u jaslice s godinu dana i do polaska u shkolu nije bilo promena (negativnih) u njegovom ponashanju. i dalje je bio "NASH" mali minua... prve dve godine osnovne shkole je i dalje bio "nash".... u trecem i chetvrtom je bio negde izmedJu...a sad u petom je potpuno postao "njihov"... ponasha se k'o ljakse dizelash...

Najgora
06.01.2008, 15:12
Oduvek sam težila da budem samostalna samim tim i njih tako usmeravam.
Sve što mogu treba da urade sami :uredu:

Kada sam rodila ćerku živeli smo u zajednici tako da je svaki minut bio posvećen njoj :wacko: a kada se svi izgube iz kuće sve je išlo preko mojih ledja :dry:
I dan danas se posledica te pažnje oseti u njenom karakteru :uredu:
Kada sam rodila blizance već smo bili sami pa sam mogla da odredjujem pravila :fijuk: Na rukama su mi proveli vremena koliko je bilo potrebno da ih okupam i presvučem. Sami su i prohodali :uredu:
Naravno to ne isključuje maženje i usmeravanje a kao posledicu ima da sami razmišljaju i logično zaključuju. Uvek su bili mali ljudi a ne bebice :uredu:


Znači sasvim dovoljno...

Buba Erdeljan
17.01.2008, 22:10
Po rodjenju sina lizala sam svoje rane samo par meseci, a onda bespomučno pokušavala da se uključim u život koji sam vodila pre njega.
Naravno, bezuspešno. Beba ima svoj ritam, svoj mali svet u čijem centru se nalazi onaj ko o njemu brine.
Dzaba pokušaji da ga pre vremena uputite u vrli, novi svet. Šaren i bučan.

Tako da sam s ćerkicom postupila potpuno drugačije.
Isključila sam mobilne, ugasila komp, posvetila se samo sebi za vreme trudnoće, a potom samo njoj kada se rodila. Godinu dana - ravno.
Porodica i moji najbliži.

Sada je već druga stvar.
Nakon godinu dana nastaviti istim tempom bi donelo bolest i meni i deci.
Svako traži svoje :)

A mame su tu da iz pozadine nadgledaju, malko poguraju kad treba, podele svoj osmeh, dobru reč i ljubav do neba.

believer
17.01.2008, 23:45
previse
od pocetka upuceni jedno na drugo
on je moj centar i moj svemir
svadjamo se,ljubimo se,gledamo filmove,igramo igrice,planinarimo,idemo na klizanje,vozimo motor po poljancetu,pricamo o meteorima o bogu o devojcicama o kojecemu drugom....
nesnosan je,pricljiv,tvrdoglav,prgav,buntovan,cupav.......a li je moj,i ja sam luda za njim

TVO.JA_
18.01.2008, 14:22
Ne merim ga,ne mogu to izmerim..uvek mi fali još...još i još....
Setim se rečenice moje Vanje od pre par godina kada sam je jedne večeri, ušuškavala u krevet, ona je tužno rekla: "Mama, danas nismo nimalo bile zajedno."
Šta? Zapanjena, odgovorila sam: "Ali, išle smo u vrtić, u supermarket, svratile do kume...zajedno smo spremale večeru".
"Ali, nismo se zabavljale!" pobunila se ona.
...Shvatila sam na šta je mislila,progutavši knedlu krivice. ... Ali nismo provodili vreme igrajući se igara koje je ona htela da igra, odmarajući se na način na koji ona voli da se odmara, razgovarajući o temama koje su njoj važne!

Sa sinom koji je stariji je druga priča...tempo života nije bio ovako lud :smeh:

E da nešto što nam je onako "naše" je vreme provedeno na podu moj dokaz njima da uvek mogu da se spustim na njihov nivo i usresredim svu pažnju na njih!

Oboje centar mog sveta,doslovce,tu sam da im jačam samopouzdanje,osećaj vrednosti,prihvaćenosti,podrške,pažnje...sve prepravljenom ogromnom ljubavi...ne fukcionišem drugačije :jok:

Neron
18.01.2008, 14:38
Ćerka živi sa mnom,ima 19 godina,pa joj i ne trebam mnogo... strelac/ovan,a naučila na likove poput mene ili bolje naučila od mene dosta... više smo drugovi,ne branim joj ništa,niti pokušavam,sa njom bih pljačkao banku kada bih morao...

Nikola ima 9 godina u martu i živi sa majkom kod njenih 500m dalje... dolazi svaki vikend,a nekada i posle škole... spava jednu noć sa sestrom,a jednu noć sa mnom... nekada samo sa babom... isti znak i podznak kao i ja... još miriše na malu bebu i on mi je odbrana od svega što može da me zadesi... kada me zove tu sam,ne idem nigde ako i krenem,ne jurim ga,a volim ga najviše na svetu... ne znam da pokažem ljubav,sve mislim podrazumeva se...

Voli i on mene... sa mnom sme i u vodu... pita me gde idemo ove godine na more... :wacko:

Šta god mene pratilo i ma s kim bio ići ću sa njima ili ih bar voziti na mora i odmore... Ćerka odavno ide sama i preko i na more ako je ovde to more...

Najviše ću im dati ako ih koje čemu naučim da liče na ljude,sve ostalo se kupuje...

Angus
18.01.2008, 16:58
...cerka mi puni godinu dana za mesec dana...kada nisam na poslu,uglavnom sam sa njom...naucio sam je da mi cese bradu,cupa me za kosu,udara samare,budi nocu da je nosam,imitiramo Indijance,vozimo brm-brm,gledamo zajedno koncert AC/DC pred spavanje...a sta cu tek sve da je naucim...jedva cekam...sto rece Mica...volim kada ucestvujem u izgradnji...:)

sabo svetlana
20.04.2008, 22:46
:wacko:zivim za njih i zbog njih,sa njima sam svaki dan po ceo dan,ponekad mislim da sam skroz izgubljena,imam dva sina i cerku,najstariji ima 3godinice,a najmladji je tek 4 meseca,svo moje slobodno i neslobodno vreme je posveceno njima(i naravno mom divnom suprugu)igramo se ,smejemo se,placemo...pa kad dodje vece,verujte mi nemam snage...

triViALna
21.04.2008, 00:40
Koliko svog slobodnog vremena posvećujete svojoj deci?

U sustini sve vreme - slobodno i ne-slobodno.
I kada nisam fizicki prisutna, ja sam kod nje - neprestano.
Ume to da davi - nju i mene - i ponekad se iznerviram zbog toga nevidjeno.

Radim i radila sam takoreci bez prekida - do 9. meseca trudnoce i od 10. nedelje nakon porodjaja. Organizovala sam posao tako da sam mogla da ga radim od kuce - bar 25% onoga sto sam navikla da radim.

Sa godinu i par meseci je krenula u jaslice.
Tu sam pocela manje da radim od kuce, a "vise" da nedostajem fizickim prisustvom. I to se je konstantno povecavalo. Danas balansiram - kao - nekako izmedju fizickog odsustva i fizickog prisustva gde sam psihicki ipak nedostupna. I ne znam bas sigurno sta mi je gore, ili sta je za nju bolje. :hmm:
S' druge strane imam problem sa tim da je ona prezasuta paznjom - tata, babe, dede, tetke, stricevi - a ona nosi breme jedne jedine. Ne stignu/mo da se izredjaju/mo dok ona glumi prinZeZu.

U svakom slucaju : od 7 dana, 6 dana se budim i lezem sa njom, trkam do kupatila, brisem Nutellu po stolicama, lezim na mrvama, svadjamo se oko out-fit-a&styling-a, nerviram u saobracaju dok jurim jutarnje vreme, telefoniram sa bebcHetom 5X po 3 minuta posle rucka, vodim je na balet&engleski&muzicko, insistiram na tome da vozimo bickl bar 2X nedeljno zajedno (mada je ona na trotinetu), veceramo zajedno i pricamo o tome kakav je kome bio dan (na srpski!), pod obavezno poplavimo kupatilo zbog onih vodenih sprava na sHpricanje sto poklanjaju samo tetke ili stricevi, citamo izabranu nocnu literaturu (po njenom izboru kratku ili dugacku) i nikada ne odlazimo u noc bez "mama, ajd' me malKo mazi" sa sve "slatko sanjaj i divno spavaj". I to se u skoroj buducnosti nece promeniti.

Da li je to kvalitetno provedeno vreme ili možda...?
Meni jeste kvalitetno.
Kada nemas vremena do besvesti, ili previse, nego "reducirano" - nekada cuda postizes. Mozda je i do toga sto sam ja tip koji funkcionise efikasno samo pod vremenskim pritiskom. Mozda i zato sto...sta znam...zato sto sam odrasla u svetu u kom naucis da hvatas vreme za rep. I odbacujes masu "svakodnevnih rutinskih obaveza" poput ciscenja, pranja, kuvanja, kupovine itd. Gomilas, pa ondaK odradjujes na akord..ili ti neko odradi, ili jednostavno zmuris. Ma bRe, postalo mi je skroUz normalno da odem na prezentaciju cega god izguzvane kosulje i serviram im to kao novi modni trend:stid2:, al' zato sam sa Kalamiti Dzejn odgledala 5 epizoda Jagodice Bobice sa sve (za nju) zivotno bitnim komentarima.

Mislite li da im posvećujete dovoljno pažnje?

Ehhh...kad bi neko umeo da mi kaze koliko je dovoljno i koliko je previse i koliko je malo, mozda bih ondaK znala i da se sortiram po...YU-su, ili ISO-kojigodbroj. Ovako...ostaje mi samo da naslucujem, osluskujem i sumnjam, pa opet naslucujem, pa mislim, gresim i tako u krug.

Vracam se pre neki dan sa seminara nekog...koracam prema kuci i vidim nosic zalepljen za prozor uokviren rucicama koje uzbudjeno masu. E tu mi srce sklizne u stopala i nista mi nije dovoljno brzo. Pa skinem te neke besne dizajMerske cipele mahinalno, fijuknem ih u nebo i trcim bosonoga po mokroj i blatnjavoj aprilskoj stazi, preskacuci po tri stepenice da bih brze nego sto je moguce dospela do nje i stegla je u zagrljaj...

I tu mi se cini...da paznje nikad' dosta nije...

Sokica
25.04.2008, 23:35
Meni je vremena za decu uvek malo i stalno smišljam neke zajedničke igre i aktivnosti... Čak i kad spavaju,volim da ih gledam.Oni su moja najveća ljubav.Često govore da preterujem i da sam ih previše vezala za sebe,ali...:beyond: Veći deo dana smo sami (muž radi po ceo dan) pa je valjda i normalno što smo toliko povezani.
Obično kada mi neko prebaci da sam ih vezala za sebe i razmazila,prokomentarišem samo da za par godina će se priča promenuti-škola,društvo i sve što sledi...:hmm:

Marijana Rajic
25.06.2008, 01:25
skoro ceo dan,i to je to...

jovuk
04.08.2008, 20:04
Od momenta njihovog rodjenja ja samo za njih zivim.

Ne umem vise nista bez njih,niti planiram bilo sta bez njih.Oni su moje najvece blago.