Puna verzija : Kakva osećanja jesen budi u vama?
love hunter
05.09.2007, 09:23
"Jesen u kozi, dolazi mi jesen
jesen u krznu, dolazi mi jesen
mislim na voce i mislim na nju
mislim na zuto, na hranu i budj...
Vidi da nije mozda stigla jesen
trazi i naci ces u sebi truo hrast
gore u nama je bujica reci
dole u nama je jesenji strah..."
...jesen dolazi-osecate? Sa svakom kapi kise koja padne na dlan,sa svakim opalim listom,svakom lastom koja odlazi...kakva osecanja budi u vama?
...na jesen,potreba za rukom sa kojom se deli toplina dzepa postaje bolno narastajuca...i trazenje intenzivnije...i osmesi prepuni obecanja...da li je ljubav ono sto pobedjuje zimski d-moll koji se kroz jesen neprimetno uvlaci u nasa srca?
Neuhvatljiva_
05.09.2007, 09:40
Ja nekako volim jesen...Doduše ne kišu kad pada, mada i i nju nekad kad sedim u sobi na krevetu pored dragog, pa se još skupim pored njega...I slušam je kako "kucka" po prozoru...
A jesen i samoća...nisam ih nikad povezivala...:roll:
Lepa jesen
može razveseliti srce
više od vrućega leta.
Priroda pokazuje
svoju bogatu paletu boja.
Letina je dovezena.
U jeseni moga života
više se ne radi o žetvi,
nego o postojanju,
o divljenju čarobnom šarenilu života,
o tihoj radosti zbog svega što je u meni izraslo.
Jesen mi nežno ugađa.
U nežnoj jeseni gledam svoj život
i pristajem na sve što jest.
Sve je dobro.
To je ta osetljiva,
jedva primetna radost
koju jesen u meni budi,
ne više glasna radost leta.
Ali ovu tihu radost mi nitko ne može uzeti.
Ona će preživeti zimu.
Izdržat će
kad u meni i oko mene
postane hladno.
Ja vazda naopkao,ja vise volim da sma sama :)Kisa pada,zavucem se pod cebe,topla cokolada ili neki cajic,knjigica,uzivancija :P
A gde je tu musko?Nisam neka velika maza tako da mi tada samo moze da zasmeta :) Al eto,istrpi se:roll:
Edit: Moje vreme je prolece i leto,duge setnje,pokosena trava,leskarenje u travi i tako to...
starsica
05.09.2007, 15:29
mene jesen asocira na odumiranje.. zamiranje.. kad se sve prepusta nekom sivilu..
ali volim jesen, volim tu kisu kad pada, volim kad mi suska lisce pod nogama..
volim da sam na Tisi kad je vec oktobar posteno, kad pocinje prava jesen..
samo ne volim to sto je noc duza..
veljko yaric
23.09.2007, 11:35
Ja bas i ne volim jesen ali kad danima pada kisa fino se zavuci u krevet ako se moze naravno ako nema kakvog posla.
euridika
23.09.2007, 14:41
...jesen dolazi-osecate? Sa svakom kapi kise koja padne na dlan,sa svakim opalim listom,svakom lastom koja odlazi...kakva osecanja budi u vama?
Jesen je ja. Kiša mi ne pada na dlanove, ja je pijem i najbolja sam i najsrećnija kada sama tumaram ulicama kišom opranog grada. Ima Crnjanski jednu divnu rečenicu u Romanu o Londonu, koju neću da citiram jer se ne sećam doslovce, ali govori o tome kako smo samo na kiši ono što zapravo jesmo, kako se na kiši spiraju sve maske i ostajemo razotkriveni, do kostiju. Sećam se mnogih divnih kišnih dana, jedan od poslednjih u nizu je jedno popodne u gradiću u centralnoj Holandiji, i moja interpretacija ove iste priče jednom strancu koji je jako želeo da nas upozna, da nas razume.
Jesen nije samo kiša i nisu samo laste koje odlaze i nije samo hladno. Jesen je najdivnija mešavina boja, drveće odenuto u najlepše palete, niko nije u stanju da postavi na platno to što se vidi u krošnjama u jesen, jesen je u našim životima dugo značila nove početke, kojima sam se ja uvek iznova radovala i od kojih sam opet, nanovo, najviše očekivala.
...na jesen,potreba za rukom sa kojom se deli toplina dzepa postaje bolno narastajuca...i trazenje intenzivnije...i osmesi prepuni obecanja...da li je ljubav ono sto pobedjuje zimski d-moll koji se kroz jesen neprimetno uvlaci u nasa srca?
Nema kod mene ovo nikakve veze sa godišnjim dobima. Delila sam džepove i svašta nešto još podjednako snažno na leto, jesen, zimu, proleće. Nemam tu vrstu asocijacije niti potrebe nikada.
veljko yaric
24.09.2007, 13:08
Ja bas i ne volim jesen ali kad danima pada kisa fino se zavuci u krevet ako se moze naravno ako nema kakvog posla.
A najljepse je kada se tvoja voljena osoba zavuce kraj tebe pa covjeku vise nista od toga netreba.
почели смо са екатарином и ред ја да наставимо у том духу...
пољуби прво оне несрећне
па онда смири оне немирне
луткама сашиј мале хаљине
и ловцима затегни лукове
пронађи ме пронађи ме
у соби где умире дан
у мојим хладним кишним собама
на зиду цртеж црног црнила
погледај зид погледај зид
из црног мртвог празног мртвила
...
волим јесен, волим кишу и лишће док жути и док ветар га носи...
love hunter
30.09.2007, 11:14
:)...ili "...tek u jesen otkriju se boje krosanja, sve su iste u leto zeleno..."
...mislim da je tako i sa nama, jesen nam vraca nasa osnovna osecanja posle letnje-euforicnog raspolozenja...i postajemo opet mi...
...ili je tako samo sa nama koji smo jesenja deca-rodjeni tada...
Kada sam imao 16-18 godina proleće mi je bilo omiljeno godišnje doba, možda zato što sam se tada najlakše zaljubljivao. Godine prolaze i prošle su, jesen mi je draga sada više od proleća i leta, prijatne prohladne noći, kolorit prirode koja samo ona zna da oboji, fini i tihi dani, mirisi uzrelih plodova, ubrzano spremanje zimnice i ogreva, i puno seoskih slava.Više mi ni zima nije mrska, jedan prijatelj mi reče kad počneš da voliš sva godišnja doba; ostareo si! A dali sam, pa svakako da jesam!
love hunter
12.10.2007, 19:18
Prosle godine, prvoga dana jeseni, saznao sam sta znaci voditi ljubav. U najizvornijem smislu. Kasno? Ne znam. Ali znam da se desilo ovako:
...otisao sam u beli grad da bih kupio neke stvari, i cuo se ponovo sa zenom za koju sam jedno vreme (a mozda i sad) duboko verovao da je kraj svih mojih traganja...znate one veceri koje jednostavno teku kao spora voda, kada se svi komadici mozaika slazu, kada jos tad znate da ce vam ostati zauvek u secanju...kada vino pocinje da vas greje (jeste, ja volim zene koje piju), kada se ponovo vracate u dane kada ste bili srecni...kad vam oci cijaju, sijaju, sijaju, kad ponovo nadjete vase zvezde, koje ste nekad ubrali samo za nju i posadili tamo gde treba da budu, u dubokom tamnom zdencu njenog pogleda...
...sve posle toga su magloviti dogadjaji, onako, kao u najlepsem snu...nisam verovao da je moguce voleti nekoga satima...ili bar nisam verovao da ja to mogu...te noci, bilo je moguce sve...nikada pre, ni posle, nisam osecao toliku zelju da upijem nekoga, da se stopim, da njegova i moja koza postanu jedno i da me vise nista ne odvoji od nje (sve vreme znajuci da je kraj neminovan-negde u najskrivenijem kutku mozga)...nisam zeleo da prestane... i novi dan nas je docekao takve...i svitalo je kada smo zaspali...i secam se da sam jedino zeleo da zaledim taj trenutak, da sve stane...kao u bajci o Trnovoj Ruzici...kada danas razmisljam o tome, vidim da nema lepseg nacina da covek ode sa ovoga sveta...zagrljen sa zenom koju voli. Ni sad nisam siguran da li je bolje osetiti tako nesto, pa ga izgubiti ili ne saznati nikada sta znaci ljubav...telesna i mentalna-zajedno-do krajnjih granica (bar sam se ja tako osecao). Jer sve pre i posle izgleda bledo. I trazite jos, kao zedne usne kap vode...
...toga dana, poljubio sam je i nismo se videli, nikada vise...javila mi je da je neko drugi uzeo njeno srce...al' sve nekako mislim da nikada nece znati da je voli onako blentavo-otkaceno, i do kraja, ne stedeci se i ne mareci za eventualni trn u srcu...mislim da i ona to zna. Voleo bih, da...
...prvoga dana jeseni upoznao sam ljubav...
...i izgubio je...
...samo se nadam, ne za sva vremena.
Andjelika
16.10.2007, 02:28
Ne volim jesen......
Uvek me podseca na tugu, na gubitak ljubavi.....
Ne znam zashto, ali su sve moje ljubavi pochinjale u prolece a zavrshavale se sledece jeseni.....
Mozda zato shto sam dete proletja, aprila, sunca, radjanja i cvetanja.....
Jesen je tamna, sve zuti, sve odumire, a ja to ne volim.... Volim kad se sve budi, kad pochinje da blista, kad udishem miris zivota...... Ne volim ni kishe.... Ne volim ni stalne prehlade, ni toplu odetju.....
Jedva chekam proletje.......
Nije važno godišnje doba, jer Sunca ne treba kada se ONA nasmeje.
Ali ja sam već dugo u jeseni. I samo ponekad, na trenutak zrak se probije kroz sivilo i tada znam da je tu negde. Ne moj me pogledati u oči, ne treba, ja sam ti se već odavno predao.
Odlutaš ponekad i sanjam sam
Priznajem, ne ide
Ali pokušavam i uvek dođe d-mol
Spusti se ko lopov po žicama
Ruke mi napuni tvojim sitnicama
I teško prođe sve to
Jedan d-mol me dobije kako odeš ti
U sobi je glupi d-mol
Uvek sazna kad je to
Uhvati me čvrsto i ne popušta
Lud je za tišinom, to ne propušta
Vodi me u svoj plavičasti dom
Jedan d-mol me razvali
Neki bi to prosto tugom nazvali
Nije to, šta je tuga za d-mol
Ponekad te nema i sasvim sam
Izmišljam način da molu smuvam dan
Ali je lukav d-mol
Pusti da se svetla svud priguše
Sačeka poslednje zvezde namiguše
Vuče mi rukav, idemo
Plaši me on, gde si ti
Hiljadu se stvari moglo desiti
Glupi d-mol, za kim tuguje svu noć
Uzme me u svoju tamnu kočiju
Nebo primi boju tvojih očiju
Znam taj put, to je prečica za bol
Jedan d-mol me razvali
Neki bi to prosto tugom nazvali
Nije to, šta je tuga za d-mol
Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
I neke stvarčice od herendi porcelana
Jedan pulover, u kom si bila
I ostala je ploča, "Best of Ray Cooder"
I fina mala plava kutijica za puder
I ja sam te ostao željan dok me bude
Moja mila
love hunter
30.10.2007, 20:07
Sad mi rodjena tema lici na neku od onih koje su nam zadavali nastavnici u petom - sestom osnovne (mislim na naslov). No, dobro...
:smoke:
Budi u mojoj dusi neki cudan mir... Smiruju me boje "vatre", udaranje kisnih kapi o prozore... Miris zapaljenog lisca iz komsiluka, miris zimskih ruza... Osecam, u jesen, potrebu za zagrljajem - spontanim, prijateljskim, toplim... da se scucurim u tim rukama i tako ostanem do prvih visibaba...
kissigirl
30.10.2007, 23:16
Pozutelo lisce na ulicama, koje susti kada po njemu gazim, tmurno nebo i poneka kap kise, mirisi i spokoj na mom licu... To sve donosi jesen, a sto se meni dopada...
Jesen mi donosi nostalgiju za mojim rodnim mestom. Tamo je isto, ali opet drugacije.
little fairy
31.10.2007, 08:38
Osjećajna s velikom dozom romantike.. Pomisao na šuštanje lišća, kestenje pod nogama, krajolik onako sneno uspavan, ljudi u dolčevitama i puloverima, maglovito jutro s pokojom zrakom sunca koje onako tajanstveno pokušava zasjat..
Nešto predivno.. Volim jesen. Donosi mi toliko lijepih sjećanja kao što i najavljuje Božić kao i moj rođendan. :uzbud:
Budi u mojoj dusi neki cudan mir... Smiruju me boje "vatre", udaranje kisnih kapi o prozore... Miris zapaljenog lisca iz komsiluka, miris zimskih ruza... Osecam, u jesen, potrebu za zagrljajem - spontanim, prijateljskim, toplim... da se scucurim u tim rukama i tako ostanem do prvih visibaba...
Naročito deo koji sam podebljala. :stid2:
**princess**
03.11.2007, 19:55
...usammljenost...
nekako se uvek osecam samom, iako nije tako.
Za mene je jesen najdepresivnije doba godine. Kao nekom ko je rodjen u prolece, svo to zamiranje i padanje u san, kise i hladnoca, mrak i kratak dan bas i ne mogu mnogo prijati. Cini mi se prosto nemogucim da u joj na bilo koji nacin uzivam. :nempojma:
Evo pesme Vojislava Rakica koja u potpunosti opisuje moj dozivljaj jeseni.
Tuzno...jednolik, dug i vlazan
jesenji dan se tmuri
Place bez kraja, bolno place,
sumoran beskraj suri
U mrtvi suton sto se hvata,
jednaci, jeca vesma
po trulom liscu, preko blata
stara, bolna i polagana
ubogih, mutnih, sturih dana
jesenja kisna pesma...
Kao petak popodne
kao pranje ruku posle rada u basti
kao osecaj zavlacenja hladnih ruku u toplu garderobu
kao spustanje roletni u sumrak
kao predposlednji zalogaj nedeljnog rucka
jesen...namerno usporava...tera na dug sezonski odmor...
Zahvaljujući visokim temperaturama, još uvek nemam osećaj da polako, ali sigurno stiže jesen (kalendarski).
Ukoliko uopšte postoji kao godišnje doba.
Znam da mi je prvi signal, za okončanje leta, bio sklanjanje ogromnog komšijskog bazena u kom su se dečica nauživala.
Tada sam osetila setu, prazninu (u prvi mah).
Došlo mi je i da zaplačem zato što ''ulećem u mašinu svakodnevnih obaveza''.
Saznanje da je dan sve kraci i,da je jesen zapravo uvertira za zimu.;)
Mozda najlepse godisnje doba,al' ga sve redje ima u nekadasnjem pravom
"izdanju".Zadnjih godina se uglavnom "utrci" iz leta direktno u zimu.:uredu:
yossarian
08.09.2008, 13:29
Предивно годишње доба... нема врућине да те више убија у мозак, нема сунца које заслепљује... обриси постају јасни, све поприма јасне облике, у којима се живот осећа у својој пуној снази... нема више атмосфере годишњих одмора, нема више три месеца причања о 15 бедних дана, нема прича о мору три месеца, нема ошамућености рерном у којој живимо... у јесен све долази до изражаја! Волим јесен, рођен сам у јесен... најживљи сам у јесен :uredu:
Jesen je po mnogo čemu njazačajnije godišnje doba. Jesenji ekvinocij je od pamtiveka snažno uticao na ponašanje naših predaka, pa su s toga brojni običaji bili upravo vezan za početak jeseni...
Zaista mnogobrojni kalendari u prošlosti su jesen smatrali početkom jednog novog životnog ciklusa i najmarkantnijom vremensku tačkom u toku jedne godine. Razlozi su bili potpuno razumljivi. Naime, jesen je doba kada se sabira letina i kada se podvlači svojevrsna crta uspeha i neuspeha u jednom završrnom godišnjem ciklusu...
Vekovima je hrišćanska Nova godina počinjala 1. septembra. Osim već pomenutog razloga, na ovo su uticala i dva događaja iz istorije hrišćanstva. Naime, Isus je baš u septembru mesecu ušao u sinagogu u Nazaretu i proglasio godinu Gospodnju, a i Konstatntin Veliki je tri veka kasnije, septembra meseca, pod krstom kao simbolom, pobedio Masencija, neprijatelja Hristove vere i pretendenta na rimski tron...
Kada je jesen, možemo ići na negde na jesenovanje, što i nije baš tako zanemarljivo. Možda.
Ja nekako volim jesen. Ne samo zbog navedinih razloga, već i zbog toga što je po meni jesen zaista puno podnošljivije godišnje doba od leta i vreme kada u nama zastruji neka nova pokretačka energija koja u nas potiče da odgovorimo na brojne obaveze koje nam nameću dečiji polasci u školu i nadolazeća pozna jesen, koja je uvertira hladnoj i zahtevnoj zimi...
jesen u meni tuguje.....:(
CHichaGlisha
09.09.2008, 02:18
ne budi mi nikakva osećanja
samo nagon
:dry:
povraćanja
MRZIM je! sen
HeavenAngel
09.09.2008, 02:52
jesen u meni budi ogromno osecanje.... ja obozavam jesen neznam zasto
ali volim jesen :uredu::uredu::uredu:
Jesen mi baš i nije omiljeno godišnje doba,uglavnom se osećam tužno :( i nekako me potseća na završetak nečega bilo da je to u pitanju leto koje se završilo ili se bliži kraj godine ali zavisi kako gledaš ima i ona svoje čari...;)
Jesen u meni budi osecaj sete....koji je tu negde u pozadini....nijansa u osmehu...al negde volim jesen sa njenim bojama....
Neuhvatljiva_
07.11.2008, 12:58
Obozavam jesen...divne boje :) ...Jos kad je dan suncan,mogla bih pesaciti dok me noge ne izdaju...
CHichaGlisha
07.11.2008, 13:41
Od dana kada sam bila dete, kada još nisam ni čula, ni sanjala reči patnja, užas, bol, strah, smrt, KRAJ ...
onaj mračni deo mašte je radio,
i (možda čak u nekakvom nazovi predosećaju) izgradio odbojnost prema tom godišnjem dobu.
I mrzela sam je.
Malo po malo, pa sve više i više ... dok me nije dovela do mržnje - iz dna duše.
Ne samo zbog toga što je moju pretoplu žutu i sve nijanse ultramarina brisala k'o gumicom,
... k'o metlom, onom napravljenom od suvog šiblja, prljavom od blata koje je kišom u izobilju stvarala,
ne samo zbog toga što je donosila crnilo i njime ko katranom prekrivala i i Zemlju i Sunce i Nebo
... i od svog cveća i lišća, od svih plodova kojih se dotakla pravila gomile truleži,
čak ne ni samo zbog tog njenog odvratnog oker ogrtača, sa kojim kad zamahne, zamuti i najbistriju vodu ...
i pogled,
jer svaku "čistu" boju odmah, ko od šale pretvori u "prljavu",
- već ZATO što je za mene postala - sinonim smrti.
Dva puta slučajno ne može biti.
Bitch.
love hunter
07.11.2008, 18:33
Предивно годишње доба... нема врућине да те више убија у мозак, нема сунца које заслепљује... обриси постају јасни, све поприма јасне облике, у којима се живот осећа у својој пуној снази... нема више атмосфере годишњих одмора, нема више три месеца причања о 15 бедних дана, нема прича о мору три месеца, нема ошамућености рерном у којој живимо... у јесен све долази до изражаја! Волим јесен, рођен сам у јесен... најживљи сам у јесен :uredu:
:)...nema preteranih ochekivanja...nema laznog ludila...nema grchevite potrebe da pronadjesh ili budesh pronadjen...nema(sh) nichega...
...osim samog sebe...
:)
Jesen u meni (i pored svih svojih komparativnih prednosti kao što su promena temperature i boja u prirodi, vreme ženidbi, nadolazak slava i šta ti ja znam još) bidi osećanje zabrinutosti. Zapravo tu zabrinutost počinjem osećati već u avgustu kada kupim prvo povrće za spremanje zimnice, jer odmah je tu početak škole, pa fakulteti. Novaca nikada dosta, a borba za život teška, ponekad i preteška. Nisu retke jeseni kada puno ranije zahladni, pa troškovi grejanja premaše neke kalkulacije...
I pored svojih sjajnih spoljanih karakteristika, ne volim jesen, jer je uvod u još omraženiju zimu...
diktatorka
12.11.2008, 22:21
Ne volim jesen ali volim njene boje i mirise
bellissima
12.11.2008, 23:43
Iako je satkana od pastelnih tonova...
iako u vazduhu za sobom nosi promene...:)
iako boje u njoj igraju najizdrzljiviji ples...
Ne volim je...:jokjok:
Jer je iz godine u godinu,donosila samo poraze...
jer je svaki njen pocetak,oznacio kraj nekog meni bitnog...
jer mi je iznova i iznova lomila srce na komadice...
jer me je uvek na samom pocetku docekivala nespremnu...
jer sam najvise suza isplakala u jesen...
Ne volim je jer je odnela nekog mog ,usput,
samo u jednom koraku bez okretanja,jedne godine,
koja je isto imala ovakve boje...
robert ns
13.11.2008, 00:29
ali ova jesen je kao prolece budi sve najlepse u tebi.
Jesen je predivna ma da se zaljubis dok gazis lisce
dok jedes grozdje
ili dok si garav od kestenja
a tek uz vruce kokice i novembarske magle
ne volim jesen
Miris kestena ...
Boja vatre ...
Ukus mekih usana ...
Pogled cvrsto fiksiran za drugu obalu ...
Seta ...
Malo reci ...
Mnogo ljubavi ...
http://www.balkanphotocontest.com/data/gallery1/101604/129176.jpg
Ne volim jesen,jer ona za mene pretstavlja kraj leta i nekako u meni budi tugu :fijuk:
smorim se u jesen ka krastawac u teglu:uredu:
love hunter
22.11.2008, 01:12
...ipak, ovo je pricha za ovu temu...
...ja vetar volim...
...odjednom vetar, bez ikakve najave, koznakoliko metara u sekundi...vracao sam se sa veselog mesta prepunog dragih lica, osecajuci kako vino deluje, bash onako kako treba, donoseci toplinu i onaj prijatni, blagi osecaj vrtoglavice koji vam misli usporava taman toliko da se uklope jedna u drugu poput najfinije slagalice...vetar je duvao, praveci kovitlace suvog lishca, igrajuci se sa njima, bacajuci ih na shofershajbnu, izvodeci svoj iskonski ples, ovoga puta obasjan farovima auta, kao svetlima pozornice...
...uzivao sam, vozeci sve sporije, zasut i okruzen lishcem, onim koje prva slana nije uspela da obori, a koje je nevidljiva ruka otkidala, sve do jednog i rasipala svuda oko mene...jesen dolazi, trchecim korakom, zureci da nadoknadi sve ono shto je propustila dozvoljavajuci Suncu da otkine ono shto joj pripada, i samo je njeno...
...jesen dolazi, ne shapucuci vishe kroz hladna, maglovita jutra, dolazi noshena urlikom vetra, govoreci: "Tu sam, ponovo..." odjekujuci kroz noc, najavljujuci skori dolazak svoje sestre zime...
...ja vetar volim...
...u jesen.
I sve boje starog zlata, i kestenje koje greje promrzle ruke, i po koji lep dan koji kao da otimam, kao kradem još koji dan leta, ipak bude setu.
Dok dobuje kiša u ritmu tam-tama i bol lagano podseća da imam glupaču, iz nekog zatajenog kutka oživljavaju neke druge boli koje su rođene prošlih jeseni.
Jesen me vodi u D-moll.
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.