Puna verzija : Pozorište - da li, i koliko često, odlazite?
Da li praktikujete odlazak u pozorište? Šta je to što ste poslednje odgledali, a ostavilo je utisak na vas? :)
Ja odgledah veceras u Bitef Art Cafe-u feeenomenalnu predstavu "FAKE PORNO - prodavanje žvake"
Rezija: Jelena Bogavac
Glume: Marinko Madžgalj, Jelena Ilić, Danijela Vranješ, Žarko Lazić
Moram priznati da je moje misljenje o Marinku kao glumcu do sada bilo "nit smrdi - nit mirise", ali sam posle ove predstave potpuno promenila misljenje.
Zaista je odlicna i preporucujem je svakome ko se nadje u prilici da je pogleda.
http://bitef.net/Coppermine/albums/slike/Fake%20porno/normal_fake%20porno%2008.jpg
Poslednje sto sam gledala je Stendalov sindrom. Ideja predstave je jako dobra. Posle ove predstave se svako zamisli i pomisli: "pa da, moguce da je tako..."
A pre toga sam gledala predstavu Kome verujete? Mislim da je najbolje opisati ovu predstavu recju triler. Znaci predstava je sve vreme dinamicna, brza i imate utisak da 50 glumaca ucestvuje u predstavi (a ucestvuje ih negde 5-6). Pitanje Kome verujete? se proteze kroz celu predstavu i dobijate razlicite odgovore od razlicitih ljudi, obavezno pogledati.
reNATO99
21.04.2006, 13:33
Gledao pre par nedelja u Beogradskom Dramskom Pozoristu "Amadeus"-a... predstava je bila skorz ok... veoma lici na film M. Formana...
Inace, volim da idem u pozorista... i posecujem ih koliko god mogu... samo sto sam od pocetka ove godine bio samo jednom (najduza apstinencija) i toga se stidim :stid2:
Odlazim kada mi drugar glumi. Na zalost, nemam naviku da cesto posecujem pozoriste i jako mi je krivo zbog toga. :stid2:
Ja više volim da idem u pozorište nego u bioskop. Ove sezone mi se nešto nije dalo da odem, ali nadoknadiću. ;) Ostade mi žao što sam propustila da gledam Ljubu Tadića kao Kralja Lira. E to ne može da se nadoknadi. :jok:
Dečja pozorišta sam redovno posećivala sa Malim Od Hladnog Oružja, ali sad već ide sam preko škole, pa idemo ređe zajedno. Međutim, pre nekoliko sati pokupim neku decu iz kraja i odvedem ih da gledamo "Gusarsko blago" u režiji Igora Damnjanovića, premijerno izvođenje. Aj' što su se deca smejala, nego su napravili takvu predstavu, da su se i matorci krivili. Počev od imena broda "MaraDonna", kojim su se Džoni Meduza, Frenki Fleka i Koroasana, Moralesova draga, uputili na ostrvo "Madona di Tortiljo", na kojem živi Veštica koja kad baca čini izgovara one FDU brzalice "Podpavtak i pod Podpavtkom Podpavtak i pod Podpavtkom Podpavtak..." :lol: Songovi su bili solidni, a ono što je još lepše propraćeni su smešnom koreografijom. Škljocala sam iz publike pa prilažem fotke, a veštica je naravno, i meni i malom Od Hladnog Oružja bila omiljen lik. :) Pored Igora Damnjanovića (Morales), ostale uloge su Anka Milenković (Veštica), Aleksandra Cucić (Koroasana), Bojan Stojčetović (Džoni Meduza) i Nikola Simić (Frenki Fleka).
http://img84.imageshack.us/img84/5366/img02114nx.th.jpg (http://img84.imageshack.us/my.php?image=img02114nx.jpg)http://img91.imageshack.us/img91/904/img02151nc.th.jpg (http://img91.imageshack.us/my.php?image=img02151nc.jpg)http://img95.imageshack.us/img95/2766/img02193rf.th.jpg (http://img95.imageshack.us/my.php?image=img02193rf.jpg)http://img97.imageshack.us/img97/8554/img02201yo.th.jpg (http://img97.imageshack.us/my.php?image=img02201yo.jpg)
http://img99.imageshack.us/img99/8508/img02226hj.th.jpg (http://img99.imageshack.us/my.php?image=img02226hj.jpg)http://img101.imageshack.us/img101/3974/img02255fh.th.jpg (http://img101.imageshack.us/my.php?image=img02255fh.jpg)http://img132.imageshack.us/img132/2225/img02275gx.th.jpg (http://img132.imageshack.us/my.php?image=img02275gx.jpg)http://img134.imageshack.us/img134/7953/img02316qg.th.jpg (http://img134.imageshack.us/my.php?image=img02316qg.jpg)
Betty Boop
16.05.2006, 14:07
Nedavno sam odgledala predstavu " Ko se boji Virdzinije Vulf ". Sto se tice glumaca, Lane Gutovic stvarno zasluzuje zvanje doajen-a naseg pozorista, Mia Begovic me je definitivno ostavila bez teksta. Tu se nasao i neki, jos neafirmisani, Milan Tomic koji je sasvim zadovoljio ocekivanja nasuprot Mini Lazarevic koja je, po mom misljenju, trebala ostati na TV seriji Porodicno blago.
"Znate zašto se bojim Virdžinije Vulf? Zato što je ona posle svega shvatila koliko je život težak i toliko drugačiji od svega što od njega očekujemo". - Elizabet Tejlor
Ranije sam isla mnogo cesce,jer su to uvek bili neki organizovani odlasci u SNP,preko gimnazije,pri cemu smo dobijali popuste na grupu,jel'te :fijuk:(posto kao i vecina,pretpostavljam,sada ne posecujem ni pozoriste niti bioskop toliko cesto,iz finansijskih razloga...iako ne mislim da je to neka velika cena,obzirom da znam kako teku pripreme i organizacija jedne predstave,...medjutim,za neke moje mogucnosti je nazalost,prilicno :( ) Cak sam bila i glavni organizator istih,jos od najranijeg uzrasta.Sve sto je bilo tada na repertoaru,pa cak i gostovanja,odgledala sam,sa akcentom na predstave u kojima je prisutan jedan clan moje familije :fijuk:
Poslednje sto sam gledala je "Kvarna karma",na kamernoj sceni,reditelja Marka Kacanskog ... odlicna predstava,parodija na nase drustvo,na preveliko akcentovanje seksa u medijima,preko raznih sms chatova i sl. ...parodija na kojekakve kvizove..na pevaljke koje rade estetske zahvate i sl.Plejada sto afirmisanih sto mladih,neafirmisanih glumaca.Nesto sto se definitivno ne sme propustiti.
Takodje,pre manje-vise nedelju dana,bila sam na premijeri predstave Nahod Simeon,koja me je ostavila bez daha.Na sceni se pojavljuju sami doajeni naseg pozorista,prica je odlicna,scenario prilagodjen modernom dobu.Muzika je da se najezite...ocekujem uskoro da izbace songove.Kao zanimljivost je uvodjenje nekih neobicnih 'objekata' na scenu tipa..konj i zdrebe...3 guske (ili sto moja drugarica rece vid' ove patke :smeh: )...koza sa dva jareta...motor...automobil...sa sve kisom na kraju.Preporuka!
Interesantno je da se prica samo o domacem pozoristu kao da ljudi koji su u inostranstvu uopste ne posecuju lokalna pozorista...Eto ja sam veceras bila u jednom francuskom pozoristu a gledala komad po delu spanskog pisca "Novecento pijanista" (verujem da ce se mnogi setiti filma).
Bacvanin
10.07.2006, 01:58
Jednom sam u životu bio u pozorištu i to organizovano u srednjoj školi, jer je bilo obavezno! Nemam pojma ni šta smo gledali!
Znam da je ovo kao sramota, i neću ni razloge da tražim zašto je to tako. Samo sam iskren.
Kad ste zadnji put bili u pozoristu? Koju ste predstavu gledali ?
Ja sam zadnji put bio u SNP na zatvaranju Sterijinog pozorja i gledao fantasticnu predstavu Nahod Simeon u izvodjenu nase glumacke ekipe(SNP).
Mogu samo da kazem fantasticno :uzbud: :uzbud: :uzbud: :uzbud: :uzbud:
pomerili su sve granice u izvodjenu pozorisnih predstava..... :pehar: :pehar: :pehar: :pehar:
Lady in red
01.08.2006, 16:15
Obozavam pozoriste, ali ne idem bas cesto iako mi je ispred nosa. Ne znam zasto, valjda nemam naviku :wacko: U proseku 2-3 puta godisnje odem. Poslednji put sam bila u januaru, gledala sam Romea i Juliju, pricica je super zamisljena, dobro odradjena, ali ne verujem da su se Romeo i Julija toliko ljubakali kao ovih dvoje. Bas im se osladilo...
yige_gui
30.10.2006, 08:09
posto imamo cinema club, zasto ne bismo imali i pozoriste club :osmeh:
sta ste zadnje pogledali u pozoristu? mesto za preporuke i kritike predstava..
nije da se mogu pohvaliti kako sam isla u zadnje vreme cesto u pozoriste, ali evo drustvo se skupilo pa smo proslog vikenda gledali operu 'Violet Fire' o Nikoli Tesli..
bila je premijera, a posto smo culi dobre kritike kad se predstava davala u Beogradu, odlucili smo da je pogledamo.. ALI, predstava nije bas bila shvacena.. odlicni su bili efekti i sama gluma (posebno golubice) tekst poprilicno nerazumljiv (pa dakako, ipak je to opera) koliko je moguce uraditi dobru predstavu o elektrici, a pogotovo operu, individualna je stvar.. svaka cast na trudu, ali cak i za nas koji znamo nesto o Nikoli Tesli je bilo tesko shvatljivo, a tek za nekog ko nema pojma mogu tek zamislim (dokaz su bili oni nekulturnjaci koji su se ustajali usred predstave i odlazili :dry: )
dakle, drago mi je da sam je pogledala, ali ne znam koliko bi je preporucila drugima :cesces:
Bila sam veceras na predstavi Troil i Kresida. Ovo je Sekspirov komad cija je radnja smestena u Grckoj, ovo je prica o Troji, Ahilu, Hektoru, Heleni, Parisu, Agamemnonu, Troilu i Kresidi....
Ova drama pokazuje na potpuno drugaciji nacin pricu o ovim grckim likovima od one na koje smo navikli na popularnim filmovima. Prica o bludu, ratu i razvratu.... I nekako su me ubedili da je ovo istinitije od onog sto je popularizovano u narodu. :uredu: Sekspir je to lepo na svoj sarkastican nacin protumacio.
Zanimljivo je i to sto u ovoj predstavi glume nasi (novosadski) glumci i svajcarski glumci. Svajcarski glumci su glumili na Francuskom. Tako da cela prica tece malo na francuskom, malo na srpskom, a iznad glumaca na sceni ide titl malo na srpskom malo na francuskom. Razlicitim jezicima su i docarane dve strane koje ratuju u ovoj prici i koje se malo razumeju, a malo ne razumeju.
A jos dodatno zanimljivo je i to sto je prica malo pomerena i povezuje vise perioda iz istorije cele planete sa razlicitih prostora. To su docarali kostimima koji nisu tipicni za period Trojanskih ratova.
Svako dok gleda ovu predstavu moze da oseti pozitivnu energiju koja kruzi izmedju domacih i stranih glumaca. I oseti se njihovo zadovoljstvo sto saradjuju jedni sa drugima na takvom jednom univerzalnom i unikatnom projektu. :)
Inace ova predstava se odrzavala prethodnih 6 dana u Novom Sadu i sutra je poslednji dan odrzavanja. Pre Novog Sada je prikazivana u Zenevi.
http://img418.imageshack.us/img418/1721/drama246aap3.jpg
http://img418.imageshack.us/img418/6301/drama2410alr0.jpg
zvucnjak
24.01.2007, 15:45
Volim glumu, pozorište, imam prijatelje glumce i sl... tako da se može reći da idem često u pozorište, medjutim ne toliko često koliko bih ja želeo.
Poslednje što je ostavilo jak utisak na mene je bila "Krvava svadba" F. Garsija Lorke koju su radili diplomci sa našeg fakulteta, bilo je fantastično.
Tigerlily
07.02.2007, 16:34
Idem u pozorište povremeno - najčešće kad mama kupi karte pa me vodi, ili kupim sama kad me zainteresuje neka predstava. Volim pozorište, i mada znam da cena dve karte nije skuplja od izlaska petkom uveče, nekako se uvek lakše odlučimo za ovo drugo :stid2: .
Poslednje što sam gledala je mjuzikl "Čikago" u Pozorištu na Terazijama. Predstava mi se svidela, muzika je odlična, glumci lepo pevaju i igraju, što i jeste najvažnije, radnja je uspešno "ispraćena" koreografijama, tako da čovek iako nije gledao film ili znao sadržaj ipak sasvim lako može da ukapira o čemu se tu radi. Sve u svemu - izašla sam iz pozorišta zadovoljna, preporučujem ;) .
Evo odgledala sam Disko svinje u SNP-u (http://www.snp.org.yu/drama15-lat.html). Prvo kad sam na pocetku predstave shvatila da glume samo dva glumca i da je scenografija poprilicno jednostavna, pomislila sam sta bi njih dvoje mogli sad da urade, a da bude zanimljivo i dobro. :cesces: I zaista je bilo sve vreme zanimljivo! :uzbud: Znaci ni u jedno momentu nisam osetila da su otegli radnju ili udavili. Poprilicno interesantan je i odnos glumaca sa publikom gde u nekim momentima glumci gledaju u odredjene ljude u publici i upiru prst u njih i veoma to cudno izgleda jer se sve desava na kamernoj sceni koja je izuzetno mala i na metar sedite od glumca. Ali jako zanimljiv osecaj. 8) Glumci Milan Kovacevic i Jovana Stipic su odradili neverovatan posao i svaka cast! :klanj::klanj::klanj: Sva gestikulacija, mimika i zanimljiv prost tekst su izveli savrseno. Imala sam utisak da je bilo mnogo vise ljudi na sceni jer tako autenticno docaravaju te druge ljude.... Sve emocije su preneli tako lako, ma morate pogledati. :)
remorker-bgd
05.04.2007, 13:21
Volim pozoriste...a ne idem onoliko koliko bi trebalo...ili koliko bih zeleo...odem mozda jednom u 2-3 meseca
Pa ne mogu se pohvaliti da bas cesto idem u pozoriste, ali ga zaista volim, posebno ako je na repertoaru neka zanimljiva predstava!
Poslednje sto sam gledala bila je premijera predstave "Oblik stvari", banjaluckog gradskog pozorista "Jazavac"!
Poslednje sto sam gledao je bilo"Kafana kod zajedno".. Nije losa predstavica ali nije ni nesto bas extra...
Jedino mi je krivo, i to nikada necu prezaliti sto nisam gledao "Profensijalca" sa Batom Stojkovicem i sto vise necu imati priliku. (imam ga na divx-u i nisam mogao da poverujem sta sam propustio):stid:
Odlazim,ali nemam neki plan kada i koliko cesto-tacnije možda ne uvek onako kako bih ja želela:cesces:
A poslednji put:cesces: ........nesto pre NG
Volim pozoriste i rado odlazim na svaku predstavu za koju mi se pruzi prilika. Iako nisam odgledala sve predstave koje su se odigravale u mom gradu, otisla sam na dosta i omiljene su mi "Misolovka" po knjizi Agate Kristi, "Venecijanka", "Apartman A"... ;)
Idem cesto,pogledam uglavnom sve sto me zanima.
E,sada me zanima,kakva je hvaljena predstava,za koju cujem da ce uskoro biti i u Beogradu izvedena :cesces:
http://www.i141.photobucket.com/albums/r74/mdzd/glumciIautori.jpg
vise o njoj,na http://www.ulysses.hr
BRIONI, 10. avgusta (SEEcult.org) - Predstava “Pijana noc 1918. godine” Ive Stivicica i Miroslava Krleze (1893-1981), koju ce Ulysses teatar premijerno izvesti tokom vikenda na Malim Brionima, opisuje dramaticne dogadjaje krajem 1918. godine, kada prvi put u istoriji hrvatskog naroda dolazi do sukoba koncepcije bezuslovnog juznoslovenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske drzave u praksi, odnosno do sukoba idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti.
Iako je novela "Pijana novembarska noc 1918" okosnica te predstave, u reziji Lenke Udovicki, u kojoj igraju hrvatske glumacke zvezde, kao i poznati glumci iz Srbije Branislav Levic i Nebojsa Glogovac, zamisljena je kao svojevrsna “simfonija” kroz koju se provlace i motivi iz nekih drugih Krlezinih dela.
Posebna gosca u toj predstavi je Josipa Lisac, koja je izjavila da je rad u teatru Ulysses, odnosno mir i kreativni haos, podsecaju na “hipijevsku komunu, u kojoj se svi vole, postuju i druze”.
Lecic, koji je bivsi ministar kulture Srbije u vladi premijera Zorana Djindjica, izjavio je da je kao glumac, radio u mnogim zajednickim predstavama hrvatskog i srpskog glumista i da to smatra castnim delom karijere, dodajuci da mu je tesko pala pauza zbog politickih obveza, pa je sa izuzetnim zadovoljstvom prihvatio poziv starih prijatelja.
“Rad na Krlezi dodatna je cast i obaveza, buduci da je on bio predstavnik intelektualne struje, koja je razmisljala unapred. Njegova je velicina bila upravo u hrabrosti i pameti da u trenutku dogadjanja istorijskih promena to i kaze”, naglasio je Lecic.
Teatar Ulysses naveo je da je zelja autora bila da naprave dinamican komad u o tom, za hrvatsku istoriju “vrlo znacajnom i kompleksnom vremenu u kojem je velika Austrougarska monarhija prozivljavala poslednje godine, a svojim drustvenim, privrednim i moralnim potopom pretila da sa sobom povuce na dno i sve ono sto se vekovima odupiralo germanizaciji hrvatskog nacionalnog identiteta koji se grcevito borio da se izvuce iz mraka porobljenosti i pronadje nacin da svoj nacionalni i etnicki entitet izvede na svetlo dana”.
Krlezu u predstavi tumaci Sreten Mokrovic, a igraju i Sven Medvesek, Ksenija Marinkovic, Nina Violic, Linda Begonja, poznati srpski glumci Branislav Lecic i Nebojsa Glogovac - u ulogama oficira, zatim Krunoslav Klabucar, Damir Saban, Zoran Gogic, Mladen Vasary, Lucija Serbedzija, Ivan Djuricic, Damir Borojevic, Sven Jakir i Damir Poljicak.
Dramaturg je Tena Stivicic, scenograf je Zlatko Kauzlaric Atac, kostimografkinja Bjanka Adzic Ursulov, a autor muzike Najdzel Ozborn (Nigel Osborne). Scenski pokret osmislila je Natalija Manojlovic.
U predstavi sviraju Ranko Puric, Mostar Sinfonietta i Zlatni Decaci, a posebna gosca - umetnica je cuvena hrvatska pevacica Josipa Lisac.
Krleza je najplodniji i najsvestraniji hrvatski knjizevnik, a ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim vrstama. Iako je nasledio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku formaciju.
Osobenost njegovog stvaralastva, izmedju ostalog, opsesivne su teme intelektualca suocenog s rasapom individualne svesti.
Oko Krlezinog zivota i dela lomila su se koplja, od ideoloske pripadnosti do uklopljenosti u drustveni sistem. Najvecu je mozda poruku dao savremenim “Baladama Petrice Kerempuha”.
Dramski pisac i scenarista, knjizevnik i novinar Ivo Stivicic pisao je pozorisne i filmske kritike, radio kao dramaturg, scenarista i urednik Dramskog programa Hrvatske televizije, savetnik za umetnicka i dramska pitanja glavnog urednika HTV-a i profesor dramaturgije na Akademiji dramske umetnosti u Zagrebu. Prema njegovim scenarijima snimljeno je pedesetak TV serija i filmova.
“Pijana noc 1918. godine” bice igrana svake veceri na tvrdjavi Minor do 20. avgusta, izuzev 15. avgusta. Brod iz Fazane polazi u 20.15 sati.
Veceras sam gledala predstavu Zverinjak u SNP-u.
Izuzetno je kvalitetna predstava. Glumcima svaka cast! Akcenat su skinuli extra. I svako je odradio svoj deo savrseno.
Prica je smestena negde osamdesetih i devedesetih godina 20. veka u nekom selu na nekoj planini pored Drine sa srpske strane. Kolko sam skapirala. :cesces: Odlican soundtrack (ako to tako mogu nazvati) predstave.
Prikazan je realan zivot porodica i medjuljudski odnosi. Nemojte stedeti novac, ko voli pozoriste nek obavezno pogleda. :)
Neuhvatljiva_
04.11.2007, 09:45
U utorak 06.novembra u 20h (mala scena) - Pozorište mladih, Novi Sad...Premijera predstave "Dina i oblak" :)...Pa eto ko je raspoložen da odvede klince...:roll: A ako vam je to kasno prva repriza je u četvrtak 08. novembra u 17h, ili u subotu 10. novembra u 11h ;)
Danas u 11h na repertoaru je predstava "Vuk i jarići" ...isto mala scena...:)
biterlemon
04.11.2007, 10:43
Odlazim mnogo redje, nego sto bi voleo...
Moja najnovija ljubav je opera, pa gledam da nadjem predstave gde mogu zadovoljiti svoje odusevljenje. Ali za takve predstave treba putovati... A to kosta vremena i novaca.
I na kraju kada saberemo, kultura i nije jeftina razonoda.
evo veceras idem po prvi put(bar se nadam) u pozoriste da gledam Oblik stvari... :)
Retko idem, nemam vremena, ali posle Nahoda Simeona :uzbud::uzbud::uzbud: koji me je pomerio, pokušaću da idem češće.
Nahod Simeon - nemam reči
:uzbud:idem veceras:uzbud:
Neuhvatljiva_
05.12.2007, 18:29
E prosle nedelje se nameracih da odgledam Dzangrizavog muza, al jbg prodate sve karte :ljutko:...takooo da idem ovaj mesec sigurno al sa unapred kupljenim kartama...:fijuk:
e, bas sam ovih dana pomislila jbt. fi, jes ti secas da postoji pozoriste ..i onda naletim na temu ovde...ne pamtim kad sam bila poslednji put...odoh da se spremam...javicu sta sam odgledala...:uredu:
Za one koji su u mogućnosti da došetaju do Ateljea intervju kao preporuka,a za one koji ne mogu, lepo je Lolića i samo čitati.
Negde sam pisala o Velikoj beloj zaveri,ali sada mi pretraga slabo ide,pa neka ovde ovih reči.Sledeća predstava je prekosutra,pa 21. pa...nadam se dugo,jer je odlična:uredu:
__________________
Miloš Lolić je završio pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Slavenka Saletovića i Ljubomira Draškića. Režirao Adama i Evu Miroslava Krleže u Bitef teatru i Veliku belu zaveru Dimitrija Vojnova u Ateljeu 212, na istoj sceni, nagrađenu na Festivalu malih scena u Rijeci, kao i Drugu stranu”, na sceni Stupica Jdp-a.
http://inlinethumb44.webshots.com/30763/2539494490102609833S425x425Q85.jpg (http://good-times.webshots.com/photo/2539494490102609833owOxiK)
Od nedavno se u Teatru u podrumu ponovo izvodi predstava „Muška stvar“, Franca Ksavera Kreca koja je premijerno igrana u Ateljeu 9. maja 1976. godine, u režiji Ljubiše Ristića sa Gordanom Marić, Petrom Božovićem i Goricom Popović u glavnim ulogama.
Sada u novom izvođenju ponovo igra Gorica Popović, ali ovoga puta sa Miodragom Krstovićem. Predstavu je režirao Miloš Lolić.
http://inlinethumb15.webshots.com/32718/2953974410102609833S425x425Q85.jpg (http://good-times.webshots.com/photo/2953974410102609833JLWnJL)
Ko je Franc Ksaver Krec?
Krec je interesantan pozorišni stvaralac – neuspeli glumac koji je sedamdesetih pisao drske drame, a zatim uspešan dramski pisac koji je osamdesetih glumio u TV sapunici, bivši član Komunističke partije Zapadne Nemačke (DKP), nekadašnji prijatelj Rajnera Vernera Fazbindera. Za pozorište XX veka bitan zbog redefinisanja takozvanog ’pučkog komada’, poseban zato što ukazuje na probleme lokalne bavarske zajednice, univerzalan zato što dovodi u pitanje poredak čitavog zapadnog društva. Uz pomoć bavarskog rečnika (često nerazumljivog ostatku Nemačke), kao i uz pomoć obrazovanosti miljea kojim se bavi, Krec uspeva da dekomponuje scenski govor ne narušavajući okvire realističkog izraza – i to je njegova ključna specifičnost. Već same reči su scenski događaj, sam govor je objekat Krecove dramske analize - govor, i ono što govor, kada je deformisan i osakaćen, proizvodi.
Šta je to ’Muška stvar’?
’Muška stvar’ je moja adaptacija tri Krecove duo-drame (’Muške stvari’ iz 1971., ’Jedan čovek jedan rečnik’ iz 1976. i ’Kroz lišće’ iz 1980.). Sva tri teksta iznose ista lica i predstavljaju tri verzije iste priče - Marta je privatnik, Oto je radnik u fabrici, i oni nevešto počinju zajednički život. Oba lika pripadaju nečemu što bi se moglo nazvati najnižim društvenim slojem, ali to nisu ’marginalci’ kakve srećemo u savremenoj dramaturgiji devedesetih, već osnovna radna snaga na kojoj sistem opstaje, a koju je ipak ućutkao. Čitava jedna klasa koja, znači, nije ’margina’ zato što je odbačena, nego zato što je konačno porobljena. To je radnička klasa koja ili ne izlazi na izbore ili glasa za ekstremnu desnicu, jer i levica je odavno odlučila da se obraća samo obrazovanima. Ovaj politički kontekst izuzetno je bitan kod Kreca, jer on je osnova nad kojom oblikuje svoje melodrame. A Krec je, uz sav socijalni angažman, pisao melodrame! Tako je ’Muška stvar’ pre svega jedna autentična ljubavna priča, sa snažnom političkom konotacijom.
http://inlinethumb60.webshots.com/12219/2663689940102609833S425x425Q85.jpg (http://good-times.webshots.com/photo/2663689940102609833vGwVZk)
Šta bi 30 godina, koliko je prošlo od prve premijere, moglo da doda ovom komadu?
Upravo tih trideset godina! Pozorište je mehanizam koji konstantno sam sebe preispituje. Šekspir se i dalje postavlja na scenama širom sveta, ne zato što nismo dobro savladali priču o Hamletu, već zato što se utvrđuje validnost te priče u sadašnjem vremenu, naše vreme uspostavlja novi odnos spram određene vrednosti iz prošlosti. Utoliko dramsko pozorište u startu funkcioniše po principu relacionih umetnosti. A Krec je pravi izazov kada je reč o iznalaženju novog i aktuelnog čitanja, jer njegovo pisanje i ne krije koliko je posledica svoga vremena, čak donekle dokumentaristički prikaz svoga vremena. Kada se sve tri verzije priče o Marti i Otou nađu na jednom mestu, one prizivaju čitavu dekadu sedamdesetih, vreme berlinskog zida, Titove Jugoslavije, osmeha Jasera Arafata i grimasa Ričarda Niksona, smrt Mao Ce Tunga i uzdizanje Margaret Tačer.
Nezavisno od društveno-političkih strategija, postoji i ono intimno osećanje sedamdesetih, koje time što je emotivno nimalo ne gubi na političnosti, baš naprotiv! Deo te zapostavljene emotivne istorije ogleda se u zanimljivom odnosu dvojice savremenika: Krec je kao mlad glumac igrao u Fazbinderovim predstavama, Fazbinder je kasnije kao filmski reditelj ekranizovao Krecove drame. Ali, autori se dalje razvijaju nezavisno, i godinu po godinu, korak po korak, Krec optužuje Fazbindera da je u svojoj ekranizaciji zanemario socijalni kontekst njegove drame, i posvetio se isključivo eksploataciji melodramskog zapleta. Znači, bez obzira što obojica insistiraju na društvenoj angažovanosti, kada je došlo do pozicioniranja spram melodramskog, putevi su im se sasvim razdvojili – i ideološki i estetski. Fazbinder nije reagovao na optužbe, ali naišao sam na njegovu izjavu povodom filmova Daglasa Sirka, i ona zvuči kao direktan odgovor Krecu: ’Ljubav je najbolji, najpodmukliji, najdelotvorniji instrument društvenog potčinjavanja’. Upravo Fazbinderova ideja da se u melodrami kriju osnovni elementi obmane i represije kakve nalazimo u politici bila je okvir kroz koji sam posmatrao Krecov društveno angažovani govor.
Da li je rimejk dodatna odgovornost?
Da, naravno. Ali, ovo nije rimejk, iz više od jednog razloga. Najpre, ja nikada nisam video kultnu izvedbu ’Muških stvari’ Ljubiše Ristića i Ateljea 212, rođen sam tri godine kasnije. Zatim, te 1976. Krec još uvek nije napisao svoju treću verziju priče o Marti i Otou, pa je Ristićeva predstava adaptacija prve dve verzije, a moja je predstava adaptacija sve tri verzije. Konačno, snimiti film po priči po kojoj je već snimljen film je svakako rimejk, ali igrati predstavu po tekstu koji je već izvođen nije automatski i rimejk (mada je jednako važno znati šta je sa tim tekstom prethodni reditelj uradio). Shvatio sam da je Atelje moju predstavu najavljivao kao rimejk, možda je to deo marketinškog nastupa, onda OK, ako će to privući više publike, ’Muška stvar’ je rimejk!
Upravnik Svetozar Cvetković je želeo da povodom pedeset godina pozorišta vrati na scenu tekstove po kojima je Atelje 212 pravio kultne predstave (prošle godine Semjuel Beket i MirJam), i kada sam razmišljao na šta se danas treba podsetiti iz čitave istorije Ateljea - na spisku favorita su mi se našla dva nemačka autora (Franc Ksaver Krec i Hajner Miler), a obojicu je svojevremeno režirao Ljubiša Ristić. To me podsetilo, između ostalog, koliko je Ristić bio autentičan i značajan stvaralac, a danas, zbog svog političkog delovanja tokom devedesetih, jedini lustriran. Za sada se niko ne usuđuje da to uradi, ali zašto na scenu umesto tekstova koje je radio ne vratiti samog Ristića, umetnika? Da li bi to bilo isuviše napeto, to jest – da li bi to bilo političko pozorište koje se događa i pre nego što je sama predstava počela? Doduše, čak i kada bi neko pozorište pozvalo Ristića, nisam siguran da bi on pristao na saradnju, u stvari, pitam se...
http://inlinethumb52.webshots.com/12723/2363665420102609833S425x425Q85.jpg (http://good-times.webshots.com/photo/2363665420102609833nzSnAr)
Da li je od svih predstava koje si radio "Velika bela zavera" najviše "your cup of tea"?
Još uvek nisam siguran, ali – da, verovatno jeste. Kurt Kobejn i ’Nirvana’ su priča moje generacije, a Dimitrije Vojnov koji je pisao dramu je moj prijatelj, tako da mi je tu sve već bilo blisko. Predstava će mi ostati bitna makar zato što je diplomska, i zato što već tri godine ima svoju ne tako malobrojnu publiku, a 15. januara slavimo pedeseto izvođenje! S druge strane, kao mlad reditelj, još uvek istražujem različite teme i forme, u pokušaju da uspostavim uvek drugačiji odnos prema publici. Taj odnos izvođača i publike osnovno je pitanje kojim se pozorište bavi, a opet – taj se odnos kod nas često uzima zdravo za gotovo. Kao da se sve već zna, stabilan je četvrti zid, a ovdašnji reditelji i glumci treba samo da se ređaju i nadahnuto ispunjavaju matricu. Publika je skoro i nezainteresovana za promenu stanja, nju smo mi koji stvaramo pozorište već navikli da uživa i u lošim predstavama. Ako se u našoj pozorišnoj sredini tolerišu kretanja, onda su to većinom pomaci strogo mimetičkog teatra. Plesno pozorište se od strane institucija sasvim ignoriše, svaku težnju ka bilo kakvom alternativnom sagledavanju teatra ovde retko ko želi da podrži.
Ono što karakteriše poetike većine aktuelnih mladih reditelja jeste čišćenje od zastarele i isključive školske dogme. Ne ciljam da svojim radom rušim kanone klasičnog dramskog izraza, ali se trudim da iznađem makar nekakve izlaze iz njegove autističnosti i otupelosti. Sve više scenski prostor počinje da me interesuje kao mesto na kom se proizvodi zvuk, na sam govor počinjem da gledam kao na poseban scenski događaj. Upravo govor, kao osnovni glumački instrument, uvodi pozorišnu umetnost direktno u područje politike, i dramsko pozorište nosi veću društvenu odgovornost nego što mi to prihvatamo. Teza nije sasvim moja - baš je Krec smatrao da svako govorno pozorište gradi odnos pre svega prema političkoj zbilji.
Kakvo je iskustvo bilo raditi Teslu?
Posebno iskustvo, ali najmanje zbog Tesle – prvi put sam radio čisto muzički žanr, prvi put poezija bez jasnog dramskog narativa, ali i prvi put na velikoj sceni JDP-a koja je mladim rediteljima daleka i nedostižna, i na kojoj verujem da ću dobiti ponovo mogućnost da radim eventualno za desetak godina. Taj Tesla-projekat je imao još jednu specifičnost - u planu je bila samo premijera, to jest jedno ceremonijalno izvođenje. Već ta ideja da treba raditi na nečemu što će se dogoditi samo jednom i nikad više dovoljno je inspirativna. Zar nije pozorište ono što se igra dok ima publike, dok se ne raspadnu kulise, dok ne umre glumac? Taj fenomen nečega što ima samo premijeru, nečega što ne planira konstantna ponavljanja i ponovna izvođenja, otvara prostor koji je izvan termina ’pozorište’, i time sam se, da budem iskren, bavio možda i više nego Teslom. Doduše, i u poeziji Marije Stojanović prisutni su samo elementi Tesline biografije, a sam cilj je, verujem, bio u nadilaženju usuda identiteta. Sa jedne strane zbog Marijine poezije, a sa druge strane zbog kompozicija Anje Đorđević, Igora Gostuškog, Vlade Pejkovića i Bože Obradinovića, oživljeno je nepregledno polje apstrakcije u kom sam se osetio slobodnim da maštam čak i nezavisno od teme. Takoreći, neponovljivo iskustvo.
Koja je, po tebi, u Beogradu trenutno najjača pozorišna scena?
Ne bih mogao da izdvojim nikog posebno, ali, evo, na primer, iako tamo nikada nisam radio, Pozorište Duško Radović. Ono mi se po konceptu repertoara i tematskom istraživanju čini kao najprogresivnije. Opet, u svakom pozorištu ima dobrih predstava, i u Jugoslovenskom Dramskom, i u Ateljeu 212, mislim da ih ima čak i u Narodnom Pozorištu koje je dugo važilo za nepopravljivo regresivno. Ali, sve ono lepo što ima da se kaže o situaciji u kojoj se nalazi naš teatar manje se tiče institucija, a mnogo više mladih reditelja - Iva Milošević, Bojan Đorđev, Đurđa Tešić, Nikola Zavišić, Ana Tomović, Vlatko Ilić, ima nas još dosta. Vreme je da svi ti autori budu spomenuti na jednom mestu kako bi se uvidelo da jedna nova scena ipak postoji. Volim da o nama govorim kao o ’posleratnom talasu’, iako su naše poetike ponekada sasvim suprotne. Mi ćemo svakako ostati jedina generacija koja reaguje na devedesete, makar mi toga i ne bili svesni. Pa, već ove godine režiju upisuju deca koja su za vreme bombardovanja imala deset godina, u vreme Srebrenice i Dejtona pet godina, a u vreme pada Berlinskog zida možda nisu ni rođena. Ili, grešim, možda su oni jedina prava posledica devedesetih?
http://inlinethumb60.webshots.com/41147/2103736560102609833S425x425Q85.jpg (http://good-times.webshots.com/photo/2103736560102609833jNAGSJ)
Šta je strašnije: sedeti na premijeri sopstvene predstave, u sali sa publikom, ili van nje?
Nikada na premijeri nisam sedeo sa publikom, tako da horor koji doživljavam izvan sale nemam s čime da uporedim.
Vidim da se ekipa sa kojom radiš (Luka Ivanović i Maria Jelesijević), ne menja...
To su ljudi koji su upoznati sa aktuelnom produkcijom u različitim sferama umetničkog, takvi mi saradnici najviše odgovoraju, i mislim da se tu ne razlikujem preterano od ostalih reditelja. S druge strane, to su moji bliski prijatelji, i sa njima kao saradnicima se osećam sigurno, i do sada smo se prilično dobro razumeli tokom rada.
Za koje bendove si prvi put čuo baš od Luke Ivanovića?
Black Dice! Da me je uputio samo na njih bilo bi dovoljno! Još? Dat Politics, Wolf Eyes, Leafcutter John, Kap Bambino, ali - nije do preporučenih bendova, već do upućivanja na rad određenih izadavačkih kuća... Što pitaš?
Koje pesme su obeležile muzičku 2007. godinu?
Animal Collective ’Peacebone’
Battles ’Atlas’
Bonde Do Role ’Solta O Frango’
Burial ’Archangel’
Caribou ’Melody Day’
Crystal Castles ’Alice Practice’
Dan Deacon ’Wham City’
Liars ’Plaster Casts Of Everything’
M.I.A. ’Boyz’
Panda Bear ’Bros’
Da li je prednost ili otežavajuća okolnost imati lepu, pametnu i sposobnu, jaku majku?
Ne znam. Ona za mene nije ’lepa, pametna, sposobna i jaka majka’, ona je - moja mama. Prednosti ili otežavajuće okolnosti proističu daleko više iz toga što se bavimo istim poslom, a ne iz toga što je ona ’lepa, pametna, sposobna i jaka majka’. Ali, ima još dosta dece slavnih glumaca koja se bave pozorištem ili filmom, i pretpostavljam da oni doživljavaju slične prednosti i otežavajuće okolnosti, tako da se i zbog toga ne osećam kao neko ko je u ekskluzivno drugačijem položaju. Postoji, ipak, jedno verovanje koje je daleko od realnosti. Ljudi neretko misle da se deca poznatih lakše snalaze u životu kada se bave istim poslom kao i roditelji, dok realnost ume da bude sasvim suprotna – upravo zato što se bave istim poslom pred decom poznatih stoji daleko teži put dokazivanja, uz obavezna očekivanja ili predrasude kolega. A opet, to što sam nečiji sin može da bude prepreka čak i da mi majka nije medijska ličnost. Konačni nusproizvod je nepotrebna i ničim osnovana pažnja medija koju deca poznatih dobijaju! Izbegavam intervjue kada primetim da novinarka želi da razgovaramo jedino zato što zna ko mi je majka.
Razgovarala: Ida pop Stojanović,B92
Neuhvatljiva_
06.02.2008, 09:58
Eh mi bili nedavno u SNP-u....gledali smo ''Raspravu"(I tako te stvari)... Nije losa predstava :uredu:
O delu:
(Пажња! Не читајте ако нећете да сазнате шта ће се догодити на крају!)
Хермиона и Кнез се расправљају о томе ко је први био неверан у љубави - мушкарци или жене. Испоставља се да је и Кнежев покојни отац био укључен у исту расправу и да је наредио да се четири бебе, две девојчице и два дечака, изолују од света и одгоје тако да не знају за остатак света, сем за двоје маскираних слугу. Управо је време да се тим младим људима омогуће први сусрети са другима и са светом о коме ништа не знају, а Кнез и Хермиона се надају да ће добити и одговор на питање из њихове расправе. И тако, за сат времена на сцени, четворо наивних и неискварених младих људи доживи, између осталог, и задовољство и бол прве љубави. А онда их нарцисизам, посесивност, љубомора, и тако те ствари, до те мере искваре, да Хермиона захтева да се овај сурови експеримент прекине. А што се тиче одговора на питање из расправе, то ће ипак сазнати само они који одгледају представу до краја.
biterlemon
06.02.2008, 10:25
Idem kada me pozovu,
a rado bi pogledao Dundo Maroje, posle toliko godina...
?????????
mesecno pogledam dve-tri predstave...
http://img134.imageshack.us/img134/8048/529400x300vo9.th.jpg
http://img301.imageshack.us/img301/8958/620130x87ms1.jpg
http://img301.imageshack.us/img301/500/516400x300cj4.th.jpg
Prošle nedelje bila na Nahodu Simeonu u SNP-u. Iskreno preporučujem ovu predstavu.
Preporucujem predstavu Cuba Libre,a operu Carmen bih mogla sto puta pogledati.Hm.....zasto mi u mom mestu nemamo pozoriste...?:hmm:
Neuhvatljiva_
26.02.2008, 08:40
E sinoc gledala ''Dzandrljiv muz'' u SNP :smeh: Odlična predstava :ok: Slatko sam se ismejala...
O predstavi
Nije nimalo slučajnost što je Džandrljiv muž svrstan među slabije Sterijine komade. I sam pisac je po svoj prilici nameravao da se vrati ovom komadu i temeljno ga preradi, jer ga za života, u prvobitnoj formi, nije objavio, a pristao je tek na jedno njegovo izvođenje (u beogradskom Pozorištu "Kod jelena", 6. novembra 1847). Napisan s namerom da uspostavi "poljuljanu bračnu ravnotežu" narušenu pojavom Zle žene, Džandrljiv muž samo u prvom svom delu funkcioniše kao komedija situacije, dok u drugom delu Sterija nije krio da piše tendencioznu raspravu sa ciljem da naspram naopake Sultane iz Zle žene postavi smešne rezone marvenog trgovca Maksima koji bi da, protivno vremenu u kojem stasava emancipovana žena, u svojim rukama zadrži uzde oca porodice uspostavljene po patrijarhalnim uzusima.
Premda pouzdano ne možemo da znamo zašto se Popović ipak nije još jednom pozabavio ovim "veselim pozorjem", da li u komad nije verovao, smatrajući da je situacija s njim beznadežna, ili je po dolasku u Beograd bio prezauzet, ostale njegove komedije nam pružaju dovoljno "materijala" na osnovu kojeg smo u stanju da Džandrljivog muža danas scenski "dočitamo" kao pozorišno duhovitu predstavu, te da u slojevima koji se nahode ispod rasprave na temu "Koja je dobra žena" prepoznajemo natruhe sterijanske ironije, ali i da s one strane smeha koji na sceni izazivaju smešni karakteri slutimo potrebu mudrog rezonera da nam predoči mračnu stranu sveta u kojem živimo.
Upravo na tragu tih slutnji u Srpskom narodnom pozorištu nastaje predstava Džandrljiv muž ili Koja je dobra žena . Radoje Čupić, iskusni glumac kada je u pitanju inscenacija Sterijinih komada, no i već oprobani reditelj, scenski razigrava Sterijin humor, rediteljski produbljuje i nadgrađuje situacije u kojima je Popović odveć veliki rezoner, sklon suvim, nimalo dramaturški potentnim raspravama, smišljajući efektna rešenja koja uistinu proizilaze iz karaktera konkretnih dramskih likova i otkrivajući šta se zapravo krije iza njihovih šematski uspostavljenih odnosa.
Pri tom, Čupić nema pretenzije da u analizi ode previše duboko, on ne kopa po podsvesti dramatis persona, niti pokušava da ih nasilno aktuelizuje u duhu našeg vremena i senzibiliteta ove epohe koja je raščistila sa svim iluzijama, pa i idejama braka i porodice kao temeljima društva, već ustupa prostor Sterijinom humoru, praveći pre svega duhovitu, razigranu predstavu.
Pa ipak, kada se na kraju sve srećno završi, kada "nezavisna komisija" proglasi pobednicu "konkursa" za idelanu ženu i, posredno, pokaže sav jad i svu bedu savršenog modela oca patrijarhalne porodice, Čupić se ni ne trudi da gledaoce svoje predstave oslobodi gorkog ukusa, ne skriva melanholiju, toliko tipičnu za Sterijino osećanje sveta, znajući da je upravo ona jedan od temeljnih ključeva za razumevanje ovog pisca kao našeg savremenika.
Aleksandar MILOSAVLJEVIĆ
http://img401.imageshack.us/img401/4905/drama81aho1.jpghttp://img401.imageshack.us/img401/1406/drama83aob2.jpghttp://img401.imageshack.us/img401/1403/drama84ajn7.jpghttp://img401.imageshack.us/img401/7848/drama86awl3.jpghttp://img401.imageshack.us/img401/2540/drama87aen5.jpg
E sinoc gledala ''Dzandrljiv muz'' u SNP :smeh: Odlična predstava :ok: Slatko sam se ismejala...
...i ja sam gledao... :uzbud: :roll: :fijuk:
Ja sam se upravo vratila iz SNP-a.Gledala sam ''Tartif'' i baš sam se fino oraspoložila.To je nova predstava 6.put se davala,ali ima dobru priču,par odličnih glumaca i na kraju odlična muzika.Topla preporuka od mene-pa ko voli pozorište nek' odgleda!!! :ok:
Idem manje, mnoooogo manje nego što bih želeo, mnogo više nego što realno, finansijski mogu da podnesem.
Poslednji put (sramota, al šta da se radi) još krajem prošle godine. 'Živeo život, Tola Manojlović' u Ateljeu 212. Kultna predstava. Sjajni Pera Kralj, koji je pre četrdesetak godina počeo s ovom ulogom.
Kad god mogu - idem,
uvek kad mi finansije i vreme dozvoljavaju..
Eto, ova nedelja me baš krenula...:jupi:
believer
16.04.2008, 00:26
bila veceras.....jos uvek razmisljam o predstavi........
miloradv
24.04.2008, 12:18
ретко нажалост
Nisam dugo bila, a ima gomila novih, ali i starih predstava koje bih htjela pogledati...
U banjaluci drugog juna pocinje Tetar fest!
Jedva cekam, pogotovo zato sto e biti takmicarskog karaktera! :uzbud:
Neuhvatljiva_
03.10.2008, 09:19
Idem idem na predstavu ''Vecera budala'' :uzbud: :smeh:
Neuhvatljiva_
20.10.2008, 13:52
Gledala Dobrodosli u Srbiju :smeh:
http://i38.tinypic.com/mc3cdx.jpg
UVODNA REČ
Dragi turisti, dobrodošli u Srbiju, zemlju koja je u poslednje vreme nepravedno zapostavljena na turističkoj karti Evrope. Kažem, nepravedno, jer su na ovom prostoru nastajale i raspadale se najveće i najstarije kulture i civilizacije sveta. Srbi su osnivači kako Mesopotamije tako i Mikene, Egipta i Persije, Kine i Japana, pa čak i starog Rima. Ovoliki istorijski značaj Srbije, vratio je našu zemlju u turističke vodiče i brošure. To što ste uplatili turističku turu baš naše agencije – TURISTIČKE AGENCIJE JOVANOVIĆ, ukazuje na vaš odvažan ukus i avanturistički duh pravog svetskog putnika. Nadamo se da ćete uživati u našem programu. Dobrodošli i srećno.
OSNIVAČ I VLASNIK AGENCIJE
Dragi Jovanović
Proizvodnja: TURISTIČKA AGENCIJA JOVANOVIĆ, 2006.
:ok:
monalisa
02.11.2008, 22:35
Pa, u poslednje vreme i ne tako često. Ali naj,naj, najbolja predstava koju sam u životu gledala (tri puta, i svaki put se tu negde muvao Kokan Mladenović -njegova predstava, of course) je "Opsada crkve Svetog Spasa" u izvođenju Somborskog narodnog pozorišta. Šteta što više ne igra...
Naravno :uzbud: baş sam rezervisao karte za SNP da odem da vidim neke nove pi...
sce koje do sada nisam video kako su ozivljena njihova dela :uzbud:
Tri sestre u Narodnom gledah pretprošlog petka. Miša Janketić je bog, Nada Šargin jako harizmatična devojka. Skroz me prijatno iznenadio Nenad Stojmenović - dečko je odglumio stvarno kao ni jednom u životu. Ali ne mogu da se otmem utisku da je Vida Ognjenović podbacila u režiji. Ili sam ja lud, ili sam bio neskoncentrisan, ili je ona svu sumornost Čehova oduzela.
NSdjanka
17.11.2008, 16:00
Jako mi je žao zbog stanja u kojem se nalazi naše SNP... Da bi se videlo koliko je oronulo i ne mora se ući unutra, ali kad uđeš... Tuga... Prošle nedelje pogledala "Brod za lutke"... Fantastično! Priča, gluma, muzika, scenografija... Sve... Ko nije pogledao, zaista treba da pogleda...
Prošle nedelje pogledala "Brod za lutke"... Fantastično! Priča, gluma, muzika, scenografija... Sve... Ko nije pogledao, zaista treba da pogleda...
Jedva čekam.
17. 12. 2008. ima koncert u SC, a sudeći po ovome, slušaćemo i njegovu pesmu koju je napisao kao dečak, a obradio je tako da se uklapa u predstavu:
Hrvatski muzičar Darko Rundek snimiće CD-a sa svojom muzikom rađenom za predstavu "Brod za lutke", koja je premijerno izvedena 24. septembra u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. "Premijera je bila jako uspješna i snimiću CD sa muzikom iz predstave", potvrdio je Long Play-u Rundek, koji bi se polovinom oktobra trebao ponovo naći u Novom Sadu i ući u studio.
Nekadašnji vođa zagrebačkog Haustora napisao je muziku za 11 songova Milene Marković koja je napisala "Brod za lutke" kao mračnu bajku o svetu odraslih.
U predstavi režiserke Ane Tomović muziku izvodi orkestar flaute, gitare, harmonike, kontrabasa i bubnjeva, uz pevanje glumačkog ansambla SNP-a.
Rundek je odmah nakon prvog čitanja teksta bio veoma inspirisan da komponuje songove za dramu spisateljice Markovićeve, koju je upoznao pre nekoliko godina i zavoleo njenu poeziju.
"Svaki segment 'Broda za lutke' ima svoju priču i svoju pjesmu, a u posljednji song sam pokušao da unesem neku novu dimenziju tako što sam ubacio jednu svoju dječiju kompoziciju", kaže Rundek.
Izvor:Kontra
www.darko-rundek.com
Gledao neko?
KNKNPNKN
http://seecult.org/albums/album100/knknknpnkn4.jpg
http://seecult.org/albums/album100/knknknpnkn3.jpg
KNKNPNKN, premijera na BELEF-u, 17.7.08.
Foto:Vesna Milosavljevic
Detalji ex-yu života
U produkciji Belef centra i Jorik trupe nastala je predstava "KNKNPNKN" Žanka Tomića u kojoj je dosad mogla da uživa samo publika koja ju je videla na Kalemegdanskoj tvrđavi, a sada, zahvaljujući saradnji sa Pozorištem mladih, predstavu će u nedelju, 16. novembra (20.00, Velika scena) premijerno videti i novosadska publika.
Ovaj pozorišni "spektakl sa pet glumaca i jednim bendom" nastao je na predlošku sajta "Ex-yu mitologije" na koji su brojni posetioci mogli da ubeleže neko od svojih sećanja na život u bivšoj nam zemlji Jugoslaviji. Kasnije je i izdavačka kuća "Rende" iz Beograda objavila knjigu "Leksikon ex-yu mitologije", a književnik Vladimir Arsenijević, koji je uredio ovu knjigu, napisao je i recenziju za predstavu za koju su tekst delom adaptirali, a delom i napisali Miroslav Šćepanović i sam Žanko Tomić.
"Danas, kada smo svi mi bivši Jugosloveni, nakon decenije ratova, napokon bezbedno smešteni u zabrane željenih i skučenih, neprovetrenih nacionalnih državica, kad smo, ukratko, svoji na svome, predstava „KNKNPNKN“ jednako govori i o periodu SFRJ, kao i o svom onom užasu koji je usledio nakon njenog raspada, o vakuumu u kom smo trenutno, kao i o svim neizvesnostima koje nas iščekuju u budućnosti", napisao je Arsenijeviću recenziji, a reditelj Žanko Tomić istakao je da je i Dubravki Ugrešići Arsenijeviću drago što je „Leksikon“ nastavio da živi i razvija se i u vidu pozorišne predstave.
Direktorka Belef centra Milena Stojićevićistakla je da joj je drago što je predstava doživela toliki uspeh kod publike i da je Belef znao u šta ulaže kada je ušao u ovaj zahtevan projekat, a da će se zahvaljujući Pozorištu mladih život predstave nastaviti. Ogromna energija glumaca Milorada Kapora, Ninoslava Đorđevića, Milovana Filipovića, Jelene Đukići Suzane Vuković, ali i benda Ludilo mozga, nikoga u publici ne ostavlja ravnodušnim i kako je juče istaknuto, predstava je svojevrsna "kutija uspomena koja izaziva katarzu", kako onih koji su detinjstvo proveli u bivšoj Jugoslaviji tako i kod generacija koje su rođene posle.
Prva repriza je zakazana u Pozorištu mladih u ponedeljak, 17. novembra, a još jedna izvedba zakazana je za poslednji dan ovog meseca. Preporuka gledaocima je da ponesu sa sobom paklu papirnih maramica, što zbog suza od smeha, što zbog tuge.
Autor: G. D. Nonin
Polemika oko naslova predstave i objašnjenje
http://bp1.blogger.com/_kIJI1nihZ-8/SHcSqG9kFjI/AAAAAAAAAjc/jTIUyZoZLBU/s320/leksikonyumitologije.jpg
- Pošto je još i autorstvo kolektivno, stvoren je, pored nostalgičnog, i svojevrsni efekat parodije mitske građe i epske književnosti. U predstavi će se doslovno mitski tretirati materijal o pop-fenomenima. Danas, stojeći na pragu jedne nove velike zajednice, ova predstava priziva u sećanje pop-fenomene prethodne zajednice, koja je tako dramatično razorena da od nje nije ostalo ništa do nešto prilično nebitne arhitekture, urbanih legendi i nekoliko gramofonskih ploča.
Kao da se krah te civilizacije desio pre nekoliko milenijuma, a ne pre svega dvadeset godina, i kao da se radi o mitskoj Atlantidi ili o Hazarima, a ne o nama samima. Inače, kada se ćirilično ispišu reči kikiriki, slova "i" zamene u slovo "n", što se često dešava kod polupismenih ljudi, dobije se reč "KNKNPNKN". Naslov jeste joneskovski, ali, ko pogleda predstavu shvatiće da na najbolji način objašnjava njenu suštinu - ocenjuje Tomić.
Mikojan Bezbradica, Glas javnosti
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.