Puna verzija : Душко Трифуновић
http://www.sokart.ch/srpski/images/knjizevnici/dusko_trifunovic.jpg
Душко Трифуновић
13.9.1933-28.1.2006
књижевник, песник и телевизијски аутор
Није био члан секција, ни млади песник пионир. Прву песму је написао тек по повратку из војске, са 22 године. У Сарајево долази са 24 године и занатом бравара, али већ следеће године издаје прву књигу. Био је плодан стваралац који је створио двадесет књига поезије, четири романа и неколико драма. Сврстан је у талас нове урбане поезије сарајевског круга, где је најдуже и стварао. Сматра се заслужним за креирање нечега што је касније названо сарајевска рок ен рол школа.
На телевизији је запамћен као аутор емисија на ТВ Сарајево "Шта дјеца знају о завичају". По избијању рата 1992. године прелази да живи у Нови Сад где наставља да ради за ТВ Нови Сад.
Најпознатији је постао на основу сарадње са рок саставом "Бијело Дугме". До тог момента је било незамисливо да познат и афирмисан песник сарађује са рок ен рол бендом. Из те сарадње су се изродили хитови као што су "Има нека тајна веза", "Шта би дао да си на мом мјесту", "Главо луда" и тако даље. Сем тога, писао је текстове и за "Индексе", Нeду Укрaдeн, Здрaвкa Чoлићa, Арсена Дедића а последње познато естрадно име са којим је радио је био Жељко Јоксимовић (песма "Има нешто"). Укупно је око 300 његових песама компоновано и снимљено, а свега 3 песме у животу је написао на музику.
Према сопственој жељи сахрањен је у Сремским Карловцима, 30. јануара 2006.
Љубав нема боље дане
Љубав нема боље дане
све је сад и никад више
све што иза тога дође
дође само да њу збрише.
Љубав нема боље дане
нема сутра нема јуче
то је школа за лудаке
који мало теже уче.
Љубав нема боље дане
сама креће сама стане
сама пали сама гаси.
Нас уништи себе спаси
немој да јој бројиш мане
љубав нема боље дане.
Hiljade čuda
U svetu ovom sa hiljadu čuda
svaki čovek živi svoje drame
I moja pesma neka pođe tuda
u svemu tome ima nešto za me.
I baš me briga i sve me se tiče
jer pesma koja dolazi iz tame
i reči njene na molitvu liče
u zvuku njenom ima nešto za me.
U ruci koja maše ili preti
u noći kad su zvezde tužno same
u suncu koje nikad neće umreti
u svemu tome ima nešto za me.
Patnja
Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.
Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće
Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više
Priznao sam
Priznao sam da si bolja
Laskao sam tvome hiru
Samo da te prođe volja
I da pustiš me na miru
Nisi bila zagonetka
Izdalo me tajno čulo
Sve je s tobom od početka
Mirisalo na rasulo
Zar ti nije bilo dosta
Pusti me ne kvari
Idi gledaj svoja posla
A mene zanemari
Pred tobom je izobilje
Iza tebe je pusto
Al setićeš se opet mene
Kad ti bude gusto...
Ludo i nezaboravno
Ne uzdiši u mom zagrljaju
Zli duhovi mogu da čuju
Priveli smo našu lađu kraju
I sad mirno čekamo oluju.
Ništa nije za veke vekova
Sve što imamo to je ludost ova
Mladost kakve ne beše odavno
- Beše ludo i nezaboravno.
Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
- Beše ludo i nezaboravno.
Velike vatre
Prvo sam znao ko sam
A onda krenuo svuda
Gde ima i gde nema
Što usamljeni traže
Od svega digao ruke
Kroz zverka na oprezu
Kroz pojas mrtve straze
Krenuo u tu jezu
Što god sam goreo duže
Manje sam grejao zna se
Velike vatre služe
Da male vatre gase
Ima nešto
Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo obljećeš
kao leptir oko moje tuge.
Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sam ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.
Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umrjeću...
Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...
Dva jarca
Dva su jarca vrlo prosta
pošli preko uskog mosta
jedan s jedne strane drugi s druge strane
Skupili se navijači
da gledaju ko je jači
ili jedna starana ili druga strana
Stali jarci pa se mjere
onda poče da se dere
jedan s jedne strane drugi s druge strane
Sklanjaj mi se ružna stoko
baciću te u duboko
viče jedna strana viče druga strana
Kad su došli nasred mosta
jedan reče - sad je dosta
i sa jedne strane i sa druge strane
Vratimo se svako sebi
da do tuče došlo ne bi
ni sa jedne strane ni sa druge strane
Vratiše se pa se smiju
pusti ljude da se biju
i sa jedne strane i sa druge strane
Vi ste ovu priču znali
niste ni vi s kruške pali
jedan s jedne grane drugi s druge grane
Voće
Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.
Čim je vrijeme da se cvate,
već bacaju pogled na te.
Dok si zelen, blago meni,
prođes kao svi zeleni.
Kad zarudiš, kad se zrije,
svi te žele - ko će prije.
Ako niste skloni kvaru,
čuvaju vas na ormaru.
Čuvaju vas u vitrini
i prirodnoj veličini.
Ti mirišeš, širis nadu,
izbjego si marmeladu.
Dok si bio baš si bio
zadatak si ispunio.
Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.
Zadnje vesti
Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj
A ti si htela i htela
A ja sam pitao
Zašto
A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena
Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi
Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota
Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi
al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu
Sasvim plava
Što ja ne bih pokušao da te prevarim
da ti kažem ubedljivo:
Ta su brda što se vide kroz tvoj prozor
sasvim plava.
Ti da odmah poveruješ
a da stalno gledaš mene
kako strog a uznesen
kroz tvoj prozor gledam brda
sasvim plava.
A tek posle da proveriš
pa da vidiš
kako brda kroz tvoj prozor
baš i nisu
sasvim plava
čak i nisu neka brda
Pa da onda gledaš sebe
da se čudiš
da se pitaš
šta bi da poveruješ
Ali da sve kasno bude
Pa da plačeš kad ja odem
a da sebe ubeđuješ
i da sebi dočaravaš
da su brda
a ta brda
sasvim plava.
Zašto ne bih pokušao
pa da sebi dočaravaš
kad ja odem.
Glavni junak jedne knjige
Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali
divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali.
Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim - glavnih junaka.
Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge
pokidali neke strane
i pošli da traže druge
zatim pošli da traže druge.
Svijetu je svega dosta
on čeka svoga gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.
Pristao sam biću sve što hoće
Pristao sam biću šve sto hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam biću sve što hoće.
Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati.
Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim.
Ima neka tajna veza
Ima neka tajna veza,
za sve ljude zakon krut.
Njome čovjek sebe veže,
kada bira sebi put.
Sidro koje lađu čuva,
da ne bude buri plijen.
Tone skupa sa tom lađom,
jer je ono dio nje.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
Budi jača
Neću vise da se igram toga
Nešto mi je drugo na pameti
Čini nešto od zivota svoga
Budi jača pa mi se osveti
Dosjeti se svake moje mane
Svega sto si nekad znala kleti
Naljuti se kad pomislis na me
Budi jača pa mi se osveti
Zaboravi da te volim zarom
Od koga se može umrijeti
Obraduj me samo jednim darom
Budi jača pa mi se osveti
Brodska himna
Nekad u davno doba preko dalekih gora
prvo je ovamo došla šarena ptica roda
Dugo je kružila sama iznad ove ravnice
između Vučijaka i gore Motajice...
Stizali sa svih strana iz svog starog
kraja, kroz mnoga vremena burna
do novog zavičaja.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijaka i gore Motajice...
Džinovske rasle šume, bujala barska
trava, pričali bajke o svijetu
velika mutna Sava.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijka i gore Motajice...
Srećan
Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova
Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih zelja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
Svađa
Na mene si gledao poprijeko
Rekao si - Budi i ti neko
A to meni nije teško biti
Samo kad bi neko bio i ti
Ja sam tebe hvalila pred svima
I što nemaš lagala sam: Ima!
Tako lažuć stigli smo daleko
Po meni si i ti sada neko
Ne vređaj me, ne pravi skandala
Ja za tebe nisam više mala
Među nama računi su čisti
Svađamo se zato jer smo isti.
Grešio sam mnogo
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim greshom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
Gotov čovek
Evo u stvari kako je to bilo
Tada sam ja bio vrlo neobičan
bio sam već gotov čovek
imao sam svoju dragu
i imao jednu tajnu
A kad imaš jednu dragu
i kad imaš jednu tajnu
odna su to po dve drage
i dve tajne
I povedoh jednog dana
svoju dragu
tajnim putem prema tajni
A pomisli moja draga
da ja nemam drugih tajni
do put tajni
kojim smo se uzverali
Al ja sam jos nadmoćan bio
Pokazah joj jedno drvo
čudna roda
i gledasmo zagrljeni
u plodove previsoke
A pomisli moja draga
da ja nemam drugih tajni
do to drvo
i put tajni kojim smo se uzverali
Bi mi žao moje drage
jer ja sam jos nadmoćan bio
pa joj rekoh svoju tajnu
Ko god ne sme da se popne
taj crvljivim plodovima
pokušava stresti zrele
s onog tamo moga stabla
s kog još niko nije jeo
osim mene
To je bila moja tajna
To poželi moja draga
A što želi moja draga
to ja želim
I počesmo da tresemo
Bodrila me moja daraga
sturo voće dodajući
a pokupi posle sama
na maramu
sve što pade
Pa smo onda slatko jeli moju tajnu
i plakali od radosti
Kako ne bih zaplakao
Tu je bila moja draga
koja plače od radosti
jer marama puna beše moje tajne
I još htela moja draga
Ja rušio i kupio na maramu
Ona jela
prosipala - a još htela
Sve mi manja postajala
Sve se više odmicala
Mahnula mi iz daljine
sa sredine tajnog puta
I nestala
Plačući i posrćući
od radosti
Sad sam ja tek gotov čovek
mada nemam svoju dragu
niti imam kakvu tajnu
mada nisam neobičan
al tek sad sam gotov čovek…
Veliki kraj
Ne pozivam te
ali za sobom nisam zatvorio vrata.
Umro sam
doputovao na veliki kraj
i dobro mi je najzad.
Da vidiš prostranstva!
Samo -
odavde se nikuda ne može.
serbedzija
20.09.2006, 13:51
OBAVESTENJE!!!
U Mensi Srbije postoji SIG(Special Interest Group) posvecen zivotu i delu preminulog Duska Trifunovica, clanovi SIG- mogu biti i ljudi koji nisu clanovi Mense. SIG organizuje posete Duskovom grobu u Sremskim Karlovcima,kao i posete kuci njegovog brata Luke,u kojoj se nalazi i spomen soba u kojoj je Dusko boravio i koja je prepuna njegovih intimnih predmeta.
Ukoliko ima zainteresovanih,neka me kontaktiraju privatnom porukom.
Pozdrav
Ima nešto
Ima nešto u tom što me nećeš,
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge
Ima nešto u tom što me nećeš
nešto čemu ni sam ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me
Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...
Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...
Šta bi dao da si na mom mjestu
Šta bi dao da si na mom mjestu
Da te mrze a da ti se dive
Šta bi dao za veliku gestu
Mjesto svoga da tvoj život žive
Šta bi dao da možeš ovako
Dići ruke a puk da te slijedi
Da l' bi i ti u svom srcu plak'o
Kao što se moje srce ledi
Ti, budi sretan sad što si preko puta
I što nas strašni let nad provalijom dijeli
Jer ovo je samo mojih pet minuta
A pred tobom stoji život cijeli
Besmrtna pesma
Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
:srce:
Zlatne suze
Da nije mene bilo,
da nisam bio jak
ko bi sa duše tvoje
sklonio večiti mrak?
Da nije tebe bilo
na teškom putu mom,
ja nikad pevao ne bih,
jer ne bih imao kom.
I kada sam padao
ja sam se nadao
postoje sigurna vrata,
pevao, plakao,
gasio pakao
suzama svojim od zlata.
:(
Breza na mesečini
Ja nisam tvoga kova
tebi se samo čini
nisam iz tvojih snova
breza na mesečini
Ti želiš da se vratim
u tvoju ljubav setnu
da tvoju dušu shvatim
i da me čuvas sretnu
Ne treba meni nežnost
ni tvojih reči svila
zar mogu da se vratim
gde nikad nisam ni bila
Ko te ima taj te nema
Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.
Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju
Душко Трифуновић (*13. септембар 1933. Сијековац код Босанског Брода - †28. јануар 2006, Нови Сад) је био српски књижевник, песник и телевизијски аутор.
Није био члан секција, ни млади песник пионир. Прву песму је написао тек по повратку из војске, са 22 године. У Сарајево долази са 24 године и занатом бравара, али већ следеће године издаје прву књигу. Био је плодан стваралац који је створио двадесет књига поезије, четири романа и неколико драма. Сврстан је у талас нове урбане поезије сарајевског круга, где је најдуже и стварао. Сматра се заслужним за креирање нечега што је касније названо сарајевска рок ен рол школа.
На телевизији је запамћен као аутор емисија на ТВ Сарајево „Шта дјеца знају о завичају“. По избијању рата 1992. године прелази да живи у Нови Сад где наставља да ради за ТВ Нови Сад.
Најпознатији је постао на основу сарадње са рок саставом „Бијело Дугме“. До тог момента је било незамисливо да познат и афирмисан песник сарађује са рок ен рол бендом. Из те сарадње су се изродили хитови као што су „Има нека тајна веза“, „Шта би дао да си на мом мјесту“, „Главо луда“ и тако даље. Сем тога, писао је текстове и за „Индексе“, Неду Украден, Здравка Чолића, Арсена Дедића а последње познато естрадно име са којим је радио је био Жељко Јоксимовић (песма „Има нешто“). Укупно је око 300 његових песама компоновано и снимљено, а свега 3 песме у животу је написао на музику.
Према сопственој жељи сахрањен је у Сремским Карловцима, 30. јануара 2006.
Stranac
Ima neka tajna veza,
za sve ljude zakon krut.
Njome covjek sebe veze,
kada bira sebi put.
Sidro koje ladju cuva,
da ne bude buri plijen.
Tone skupa sa tom ladjom,
jer je ono dio nje.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.