Puna verzija : Detinjstvo pamtim po...
Šta je to što je ostavilo obeležje na Vas u detinjstvu? Ili ko je to?
Koja Vam je prva asocijacija na detinjstvo?
Prva asocijacija su sigurno moji baba i deda (tj. majka i deda).
Sada uživaju na nekom drugom, lepšem i boljem svetu, a beskrajno im hvala što su mi obogatili detinjstvo.
... bježanija kroz hol dječijeg dispanzera, sa pantolonama i gaćama u rukama. Zaustavljen sam i vraćen nazad. Injekcija je bila neizbježna.
nattydread
16.07.2007, 18:41
- po B......j dobroti i pažnji, kako me je uvijek zvao dijete moje, a nije mi bio biološki otac
- po pentranju po drveću i pravljenju praćaka
- po izgrebanim koljenima
- po velikom žutom biciklu za 5 rođenedan (naravno, poklonio mi ga je B...o, i pri tom je imao najveći osmijeh na svijetu)
- po odvratnoj žutoj košuljici sa čipkom i puf rukavima koji sam morala nositi za taj isti 5 rođendan
- po tome da su me zvali "dečko"
- po bjesomučnom preskakanju lastika
- po novim fosilima, zdravku čoliću i kolibrima
euridika
17.07.2007, 00:09
Prelepa je tema :uredu:
Prva asocijacija je igralište ispred (iza) kuće, posečena trava, mnogo dece, svakojake :), plavi tobogan na tom igralištu, čekanje u redu na taj isti tobogan, pesak ispod njega, klackalice, komada tri, srednja, najveća koja je bila najveći izazov i vrhunac uspeha, "truckanje" (ma znate šta je truckanje, to je ono kada se poludi na tim istim klackalicama, i kada se svom snagom tresne o pod tako da saigrač sleti sa svog sedišta), katapultiranje sa tog sedišta i uganuta ruka (rame), stari divni čika iz komšiluka koji je "popravio" uganuto rame, moja braća od strica koja su me volela više od sebe i ja ih grebala svom snagom da uzvratim tu ljubav, selo na kraju sveta, konji, magarci (gdegod bi me postavili vrištala bih na sav glas), plići, čudo njih u dvorištu moje bake i ja kako bezglavo bežim od njih kao da me juri krdo aždaja, biciklić, poklon od najdražeg strica, ja kako bezuspešno pokušavam da se oslobodim pomoćnih točkića, igranje fudbala na mom igralištu, žmurke u ulici sa komšijama, joooj... :(
la femme
17.07.2007, 12:45
Prva mi je asocijacija bezbriznost! Stvarano sam imala lepo i bezbrizno detinjstvo... Naravno, tu su obavezno baba i deda, sa kojima sam provodila puno vremena, pa nase dvoriste puno dece, prvaljenje "rose" (jel' se tako kaze?) u hladu bagremova da se klikeramo, cak i igranje fudbala sa bratom i ostalim decacima iz ulice (nije bilo devojcica u mom kraju), neke lepe price, Deda Mraz i novogodisjni paketici, ucenje pesmica za priredbe, cokoladne bananice koje me cekaju posle dorucka, ... ima tu svega, ali sve su to neke lepe stvari! :)
remorker-bgd
17.07.2007, 13:36
Lepa tema...trebalo bi mi mnogo vremena da napišem sve...
Plava zivotinjska carstva...veliki snegovi...sanke...dva velika kestena koje sam gledao kroz prozor...kofer sa igračkama...velike novogodišnje jelke i ukus reform torte...Lesi...koju sam doživljavao kao pokretnu igračku...i koja je bila tu prvih 12 godina mog života...
Pa polazak u školu...prve trešnje...rekreativne nastave...rodjendani...keks spekulas...putovanja...gledanje svitaca nocu, Negde U Istri...bajka o Kralju vetrova...prva knjiga "Karik i Valja"...kikers cipele...mali sivi zec kog sam dobio za rodjendan...i pitanje koje sam postavio sa svojih 4-5 godina: "Kako neko može da kupi kuću, kad ona ne može da stane na kasu":)
Pa 1. maj...odlazak u Zoo vrt...praznik Mimoze...u Herceg Novom...društvo iz ulice...prvi bicikl...Štrumpfovi nedeljom u 18:45 ("U davna, pradavna vremena, u dubokoj šumi, živeo je mali, plavi narod, koji se zvao Štrumpfovi, i oni su govorili štrumpfovskim jezikom...bili su to fini ljudi":))...ruska salata kod tetke...pa onda kiflice sa kimom...Kviskoteka...plavi dzemper sa naslikanim jelenom...zvuk zvončića na Vrbicu...
Bezbrižnost i bašmebrigizam.
Detinjstvo pamtim po...
- obaveznoj jutarnjoj gimnastici uz Baneta Bumbara i bakino "Svako jutro se moraju oprati zubi, uraditi vežbe i doručkovati, pa onda šta hoćeš" iiiiii vežbati možemo svuda svakoga dana i sata, nasamo ili u društvu mame tate i brata!!!!!! i baka koja sedi i kontroliše da li bata i ja radimo sve što Bane radi :roll: U zdravom telu zdrav duh!
- trouglastim jogurtima :srce:
- Knez Mihajlovoj, tu sam odrasla takođe, jer me mama vodila često na posao na moje insistiranje da bih imala svoju kancelariju i mašinu za kucanje i sve po redu što ima jedna prava mala ozbiljna žena 8)
- po skupljanju lišća na jesen na gomilu u parku u čemu provedemo celo prepodne da bi se popodne redom bacali u tu gomilu trkom, kao u bazen i ronili po njoj
- po bazenu i sedenju na peškiru :dry: dok ćale ne otpliva svoje u velikom bazenu i onda dođe sa krvavim očima i kaže "E sad možeš u mali bazen jer ima ko da te pazi" a ja i ne sačekam kraj rečenice :uzbud:
- po gužvi na pijaci i baki koja piči ispred mene a ja se bojim da je ne izgubim i obaveznom kampovanju kod bazena sa ribom u ribarnicama koji je u mom nivou, mala sam i glava mi je ispod šaltera dok ona kupuje i zalepljen mi nos na staklo jer pokušavam da ih izbrojim
- po dedinom kaputu iz kojeg je uvek vadio bananice i cigaretžvake i beretkici koju kad vidim u antreu znam da je kući
- po iskradanju u taj isti antre gde je stajao sifon sa sodom i ležanju na podu sa pipkom sa sifona u ustima i onom sodom koja mi šiba u usta, oči ispadaju, ali volim, dok ne popijem sve pa nema za špricer posle ručka i onda me deda povede do sodadžije Lepojevića da zamenimo za novu bocu i opet dobijem bananice iako nije bilo sode za špricer posle ručka
- po rolšuama i klizaljkama
- po omiljenom igranju ispod stola, a kad preko njega ćale prebaci ćebe onda je to šator i tu smo bata i ja uglavnom živeli
- po trenutnom razočarenju kad smo videli novog batu kojeg su doneli iz porodilišta a on se rodio sa crnom kosom, kao ugalj, na tatu, pa još u belom ćebetu, a kose imao više nego sva deca u svim porodilištima ikad na planeti pa kad smo ugledali tog Džimija Hendriksa mi ih pitali zašto mi nismo dobili bebu kao što svi imaju bebe?
- po bakinom "Ustajte lenji Bog sreću deli"
- po letovanjima, zimovanjima
- po svakom tenku na Kališu na koji sam se popela
- po čekanju da mi baka očešlja ono čudo od kose da mi ne smeta dok se jurcam i sva deca koja su došla po mene me čekaju da se ja očešljam a ja se nerviram što to traje i prevrćem očima a ona steže li steže onu kosu, i onda izletim i skinem onu gumicu i uvek se vratim kao neka divljakuša i kako vidim uopšte da igram lastiš od tolike kose i pašću jednog dana na nos iiiii... dođi ti kod dede da ti deda da bananicu :kez:
- po pričama i bajkama, torticama od peska i skupljanju kapica žira pa ih onda bojim temperom i pravim se da je to neko umetničko delo
- po lutkama i mirisu dedine Frankove cigure i hlebu iz Sinđelićeve, kiflama kojih više nigde nema da se kupe, crtanju kuća na betonu kredom, pa posle u njima kao stanuješ, nošenju vode u flaši na staze za sankanje da bi istu zaledili da se spuštamo bolje
- po zaljubljenosti do ušiju u Zorana Lekovića
... ne mogu više trenutno, a ima prvih asocijacija koliko voliš, vratiš se malo unazad i uvek je neka druga - prva... :)
yige_gui
19.07.2007, 04:40
pamtim ga po kamionchetu koje sam vucarala svuda sa sobom.. :uredu:
po mojoj prvoj vozhnji dedine Bube dok sam sedila njemu u krilu.. po livadi tratinchica i veranju po drvecu.. po koshnji sena na 3o stupnjeva.. po bakinom "svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje".. po igranju kauboja i indijanaca.. :plaz2: po ukradenim kukuruzima i pechenju istih.. :fijuk: po mirisu dunja na ormaru.. po dedinoj tamburici.. po snjegu i smrznutim rukama, jer su nam rukavice uvek smetale za pravljenje grudvi :lol: pa dodji kuci na toplo, a ono prsti bole do boli :lol: po jezushkama :skok: po jutarnjem mirisu mora.. po dedinom glasu.. po tome shto sam uvek bila zadnja na redu za chitanje Zabavnika i ostalih stripova :dry: po skupljanju meda i ubodu pchela :uzbud: po prvom biciklu :uzbud: po padu s istog :smeh: po krcatim vozovima di god da se ishlo :roll: po gubljenju u jednom velikom gradu.. odnosno, mozhda se chinio veliki iz moje tadashnje perspektive :cesces: po Zmajevim prichama, Grimovim bajkama i Hlapicevim nezgodama.. po dedinom sheshiru.. po kovanicama za slatkishe.. po tavanima i podrumima, to su uvek bila super mesta za skrivanje ;) po izbledelim fotografijama i crvenom svetlu (deda mi bio fotograf).. po sanjkanju po cele dane.. po plivanju po cele dane, ali nikad posle jela :dry: po "shusteru" na plazhi :smeh: po onom sladoledu shto je bio u plastichnim lopticama, i uvek je bio problem da sa onom kashikom poberesh ono na kraju :lol:
oo dzizzsss, pa ovako bi mogla do prekoosutra :smeh:
Japanke papuce, kratke pantalone i (samo ujutro) bela majica. Pentranje po drvecu, moj verni pas Reks (omanji crni dugodlaki, rase Puli ), sareni macak Marko, veeelika kriska domaceg hleba namazana sa svinjskom masti i posuta crvenom paprikom (najcesce jos i sa prasinom iz ulice). "Kradja" prvih tresanja (tik ispred ulaznih vrata). Kupanje u kanalu (Kires) nedaleko od sela uz obavezno gadjanje blatom.
Roman bih mogao napisati (mozda i hocu samo da nadjem malo volje i vremena).
Po tome sto se nikad nisam posvadjao sa svojom 2god starijom rodjenom sestrom. (Ja sam sebi jos uvek jedno veliko dete koje mozda malo zrelije razmislja nego li sto je nekad).:uredu::ok:
Japanke papuce, bela majica. Pentranje po drvecu, moj verni pas Reks (omanji crni dugodlaki, rase Puli ), sareni macak Marko, "Kradja" prvih tresanja (tik ispred ulaznih vrata). Kupanje u kanalu (Kires) nedaleko od sela uz obavezno gadjanje blatom.
Roman bih mogao napisati (mozda i hocu samo da nadjem malo volje i vremena).
Ispijanje sedevite do stadijuma nevidljivosti :uzbud:. Pas Arči, i kako kaže pero_M šareni mačak Marko :uzbud:. ''Krađa '' ne samo trešanja već i ringlova i ostlog '' zabranjenog voća '' :hahaha: ... Preskakanje kanala i igranje igre '' Gusak u kanalu '' :uzbud: Lastiš: '' Olimpijade, mleko, čokolade '' ... Razbijanje izloga po zilioniti put u žaru borbe '' Između dve vatre '' . Trka do iznemoglosti :wacko: .
( Više sebi neću da postavljam pitanja odakle Kikiju toliko energije :uzbud: )
Da :) ... Mama... Verovatno kao i većina mama... ali moja mama 8) :srce:
little fairy
24.08.2007, 12:19
..samo po dobrom..
Obitelj fenomenalna, bez nekih trauma, velikih kikseva, puno putovanja, druženja, ljubavi i radosti.
Sve loše je ostalo negdje u zadnjem kutku mojih sjećanja koje nemaju šanse da isplivaju na površinu jer se beznačajne i ne vrijede ponovnog sjećanja.
Ali.. Da, eto, kad pišem o tome. Tttt, loša sjećanja? Longete, gipsevi, zavoji itd. Samo mi je falilo da strgam vrat i tada bih s ponosom mogla reć 'sve sam strgala što se strgati dalo.' ;)
Detinjstvo pamtim po letima provedenim kod babe i dede sa braćom i sestrama od tetaka. Čim bismo se raspustili, već sledećeg dana bismo bili kod babe i dede. Uvek nas je bilo najmanje četvoro, a najčešće šestoro dece, što bi rekli "sve jedno drugom do uveta". Diiiivno smo se provodili.
Ta leta mi ostaju kao nešto na šta uvek pomislim kada se setim detinjstva!
... po velikim stolicama na koje sam se teşko penjao ...
i velikim ljudima :blink:
i drugu Titu kad je prolazio kroz NS a nas vodili
da bacamo cveçe na put ... :flower:
love hunter
02.09.2007, 22:20
...ljubavi. Ususkanosti. Plavom. Zelenom. Oblacima. Mojim nanama (kojih vise nema). Dedi (koga vise nema). Potoku. Psima. Golubovima. Osecanju slobode. Ljubavi,opet. Toplini. Divljim jagodama. Grozdju. Chichku. Maslacku. Kisi. Blatu. Snegu. Promrzlim prstima. Ljubavi.
little fairy
04.09.2007, 08:23
Komadosima :kalas: koje smo seka :indijanac: i ja :nindza: oformile (u biti ona ali ja sam tu kao priljepak), zatim po našem hvatanju guštera na groblju, skakanje s zidina :zid: i penjanje na drvo, sanjkanje na brdu, igranje gumi-gumija, treninzi, zajedništvo, ljubav, pijanke :pijani:..
Djetinstvo pamtim posvacemu.Po dore i lose strane.Pamtim kako dete su me tukli ali sam bila mala ali kad sam porasla nijedan decak nije smeo da me tuce nisu ni mogli suprostavljala sam se sa onima sta sam bila u sukob sam bila daleko posilnija ali kad sam bila tinedzerica nisu mi dolikovale takve stvari i uvjek cu pamtiti kako su me tukli ali tesi me po mnogo vremena vratila sam za sve uvrede.Secam se ljepim stvarima ali to he mogu zaboraviti.A za zenska bica nije bilo problema mogla sam svaka sa nadvladujem.Od tada sam cvrstija i mogu da se suprostavljam na svakom problemu.Dakle nekad i zlo ima svoje pozitivne osobine.
Lepu stranu detinjstva pamtim po zabavistu,a ostalo detinjstvo sam proveo u ratu pa se ne bih bas secao tog vremena!:(
bila sam te "srece" da djetinjstvo provedem u ratu pa se skoro sva sjecanja iz mog djetinjstva svode na desavanja iz rata :(
bilo je tu i lijepih trenutaka, ali samo trenutaka :(
love hunter
05.11.2007, 22:07
Postoji li mesto na ovom svetu gde vas uspomene razapinju? Za mene, to je stara kuca moje bake. Veceras sam opet bio tamo.
Ne znam kako da opisem osecaj koji izaziva ponovni dolazak pred trem, i otvaranje male, drvene kapijice, i pogled na uske prozore okovane gvozdjem kroz koje sam se kao klinac provlacio (dok mi glava nije postala prevelika za tako nesto )...ta kuca je bila moja oaza mira, uvek kada bih se naljutio na kevu bezao sam kod nane, i znao sam da me tamo ceka topla ruka, i topao pogled, i topla soba, i razumevanje...i moj krevet, i gomila Politikinih zabavnika koje je teca uredno odvajao svake nedelje i donosio kada bi teta i on dosli iz Bgd-a..i secam se kako sam ih cekao, slusajuci lavez Lokija, on je znao da prepozna zvuk bube dok je jos bila kilometrima daleko...i secam se tresanja koje sam jeo na tom istom krevetu, i secam se grozdja, i secam se svih onih narandzi koje bi teta donosila, a moja baka ih je odvajala na stranu i kasnije davala meni...
...Boze, koliko mi samo nedostaje to malo, debelo stvorenje...vreme ne leci sve, to je sigurno...mozemo mi da bezimo, i da se sklanjamo, ali senke su tu, cekaju na nas, na svoj trenutak...na trenutak kada nam zauzmu srce, i kada ponovo postanemo svesni praznine koja je u njemu i koja se nece popuniti, nikada vise...
...ne znam da li je neophodno proliti suzu za svaki osmeh koji nam se desio...ne znam nacin da zaustavim lavinu svih prelepih uspomena koje se sruce na mene kad odem tamo...i koje pocnu da balansiraju na tankoj ivici koja prelazi u bol, bol zbog svesti da je sve nestalo...balans ili ravnoteza...ne znam kako bih to nazvao, ali mi se uopste ne svidja osecaj da su od kuce mog detinjstva, najtoplije, ostali hladni zidovi...mozda je tu i senka bica koje sam najdublje voleo, ali ja je ne mogu videti...nikada vise,da...barem u ovom svetu.
Maleni stan u potkrovlju zgrade.....mama odlazi na posao a ja brze bolje vadim svu njenu sminku i redjam je s izuzetnom paznjom na stolicu i gledam je dogod se ona ne vrati, cvrsto ubedjena da ona o toj mojoj radinosti nema pojma...
Hodnik te zgrade i cest san kako padam s vrha stepenista..
Baba i deda i moja prababa.....njene ruke, nasmejane oci i miris te stare kuce.... njena strudla s visnjama.........zvuk kapije kroz koju se ulazi u njenu bastu.....maline koje me bodu dok ih nespretno berem...njene petunije od kojih smo brat i ja pravili trube bezdusno ih kidajuci i vadeci im tucak i prasnike...pa bagrem u njenom dvoristu od cijeg sam lisca ja pokusavala da napravim vestacke nokte (c c c)...
Senka lipe u kasno popodne na zavesi babine kuhinje... njihov prasnjavi tavan i uvek hladni podrum sa sargarepama u pesku....muzika koja je isla uz najavu programa, za koju sam imala posebnu suknju (pun krug :uzbud: ) koju bih pred sam pocetak oblacila i igrala dogod ide muzika...deda koji pusi i cuti...vodi me da vidim lane svaki dan, kupuje mi cevapcice i rumenko da baba ne zna :hahaha: Jelka koju je deda kitio svake godine s izuzetnom paznjom. Spokoj koji mi je pruzao taj stan i to dvoje ljudi beskrajno velikog :srce:Plava fontana u centru tog grada (vise je nema :plakanje: ) Dolasci babe i dede cija sam kola cula jos na cosku....
moj :pas: Snupi
Letovanja na Korculi po 3 nedelje i breskve koje su slane od mora jer su nam upale u pesak....igranke uvece :stid:
Skola koju sam volela.....recitovanja na svakoj mogucoj priredbi.....moje prvo zaljubljivanje...........i bolno shvatanje da je detinjstvo gotovo.
Ima jedno divno bice...moja baka.Ona sija...naj lepsa secanja na detinjstvo me vezuju za nju,jos osetim miris krofni koje je spremila dok ja spavam...taj miris me budio.Ona me odhranila u svakom smislu te reci...blaga i nasmejana uvek.Pamtim i stari dud ispred njene kuce,cesto ga i danas spomenem u sali(odrasla sam na drvetu:hahaha:)na kojem sam visila stalno,nedavno sam bila tamo..nema ga vise,to me rastuzilo.A njen osmeh je jos tu...i mogu svi da nestanu...al ona ne,moja divna bakica,imala sam srecu sto mi je Bog dao da je imam...
tijana82
22.12.2007, 21:53
duga12 mogu ti reci da si me dirnula ovim sto sam procitala.
pogotovu za miris krofni i starog duda :(
ja moju baku pamtim po drugim stvarima. :( nema je vise
believer
22.12.2007, 22:04
jedna duga krivudava ulica
bagrenjem oivicena
iza kuce Morava
u dvoristu kajsija,pa u njenom hladu sedim i igram se
ona me zove :makanjo,snago,diko,kuco moja,sve moje.....
ja nju: Nano....
love hunter
23.12.2007, 12:31
...tome kako sam voleo da razne izraze materijalizujem i vidim kako to uzivo izgleda...
...recimo, "sisam musice"...e, ja sam stvarno sisao krila muvama i pustao ih da otpesace...
...ili, "macka u dzaku"...stavio sam svoju macku u dzak, video na sta to lici i pustio je...nista posebno, mislio sam :)...
...secam se, kad sam prvi put cuo Ulicu jorgovana da sam bio ubedjen kako ta ulica stvarno negde postoji...i imao sam u glavi i kako izgleda - red kuca, a jorgovani sa jedne i druge strane ulice, skoro se dodiruju nad njom, i sve miriseee...
...nikada je nisam pronasao...
...sto ne znaci da necu.
kisna glista
24.12.2007, 00:12
Na zalost imam samo jednu izbledelu uspomenu svog dede. Ziveo je u Pariskoj ulici, odmah ispod Kalemegdana. Secam se da sam prolazila pored Konaka Knjeginje Milice, zatim pored Saborne crvke, tu na cosku je i Francuska ambasada... predjem ulicu i spustam se jos malo nize (danas je taj potez poznat po Undergraundu).. e pa malo pre ulaza u tu pecinu (a u toj istoj se moj tata krio davnog 6 aprila... )..
Secam se dedine celave glave (brijao je skroz na celavo), njegovih skoro crnih brkova (savrsen kontrast belini njegovog temena). Secam se tog jednog jutra.. dosla sam kod dede, dobila na poklon sobu za lutku - mali krevet, stolicice, stocic, komodu.. sve od plastike savrsene izrade. Deda je pravio dorucak.. kajgana i kajmak.. secam se da sam bas slatko jela jer je to Deda spremio.. I onda tmina koja se prevlaci preko svih ostalih slika vezanih za Dedu.
Tuzna sam sto sada nije pored mene.. sto nisam imala priliku da ga upoznam bolje, da se sa njim smejem, setam tim istim Kalemegdanom, jedem secernu vunu, hranim golubove... Njegovu kucu su naravno sinovi raskomadali medju sobom i odavno vise nije u vlasnistvu porodice.. ali ko god da danas zivi tamo, ne moze mi oduzeti ta secanja. Silazak u dvoriste dugim stepenicama, cesma na sred dvorista.. Dedin stan na gornjem spratu kuce... Sunce koji ceo prizor cini gotovo nestvarnim...
alokin74
28.12.2007, 21:46
igrama u prašini...
šutanju lopte po betonu i pocepanih palčeva na nogama...
skakanju u barice posle letnjeg pljuska...
kupanja u kanalu DTD i skakanju sa železničkog mosta...
po vrelom pekmezu od šljiva...
po bežanju od komšijskog psića...
po komšiji koji nam je "krao" lopte i sekao ih nožem jer smo mu smetali da odmara nakon posla...
po zelenim kajsijama u tuđoj bašti, jer su nam te bile slađe od onih "naših" koje su bile zrele...
vaškama, pa šišanju na "nulu" zbog toga...
boginjama, zaušcima i sličnim boleštinama...
po kestenju skrivenom u grudvi snega i bačenom ka prozorima na kućama koje su nam bile uz put na povratku iz škole...
bagremovom cvetu...
crtanim filmovima u "sedam i petnaest", pre dnevnika...
kalimero...
biće toga još
coolgirl
15.01.2008, 18:56
Jooj...Moje je djetinjtvo bilo zakon... :roll:
Pamtim ga po igrama nas osmero djece tu iz komsiluka. Znaci,nema cega se nismo igrali...
Jao... Kako je bilo divno :(
...vremenu provedenom kod bake i dede... :uredu:
...po bezbroj drugarica u beskonačnoj igri... 8)
...po bagremovima ispred kuće...
...po sankanju na slamnatim džakovima...
...po sviranju u maslačak... :fijuk:
...po kupanju u kanalu...
...po pocepanoj trenerci kad sam prvi put pala sa bicikla...
...ima toga još...
starsica
04.06.2008, 00:44
eh.. kod mene je izgleda obrnuto.. ja se detinjstva secam uglavnom po ruznom.. :dry:
jedan dogadjaj (bez ljutnje ali ostavicu ga za sebe) me je obelezio za ceo zivot i naneo mi traumu od koje ne mogu da se oslobodim.. i ta trauma traje.. jos uvek i ne znam da li ce ikad isceznuti..
da me ne shvatite pogresno, niko od mojih ukucana nije kriv, njima mogu da zahvalim sto su mi detinjstvo ulepsali.. :)
e sad.. posto sam izbacila los deo.. da predjemo na mene kao cudo od deteta :astasad:
e ovakoooooooo..
~ prvo cega se setim je moja prva ljubav Milos, i koga volim da vidim i dan danas :) on me je naucio da vozim bajs, on mi je prao kosu (a ja u kadi u kupacem :hahaha: )..
~ moja rodjena sestra, mladja je od mene samo godinu dana (imala sam vredne roditelje :lol: ), bila je ona koja je povucenija.. i asocija na nju je da sam htela da je gurnem sa krova, ali Bogu hvala nisam, sad imam nekoga da mi zdere zivce sa pretplatom :lol:
~ setim se igrarija na cosku, i moje kuce gde su svi odlazili na prozor kod mene i trazili vode od mog deke kad god bismo bili zedni.. secam se da smo bili toliko dosadni, da je jedno leto bio i postavljen til protiv komaraca, samo da ne bismo smarali :lol:
~ secam se velike tuzne vrbe koja je bila zasadjena kod mene u dvoristu..
~ uvek me podseti na sve gluposti koje sam radila kao dete.. setim koliki sam bila harambasa i niko nije smeo da me dira :lol: tukla sam se sa svima, sa decacima posebno :uredu: sve dok nisam dobila batina od jednog, pa sam batalila decake a presla na devojcice :lol:
~ pamtim po jednom velikom krevetu, gde smo lezale mama, sestra i ja dok je tata bio u ratu.. i kako smo pisale pisma i ostavljele otiske sake i stopala da mu pokazemo koliko smo porasle..
~ ha, setim se deke koji je meni i sestri kupovao cajnu kobasicu od penzije, i donosio je svakoj isto, parce dugo po 5 santima, jer nije moglo vise da se kupi..
! po tome kako sam ja bila uvek nadrkano dete, a sestra dobro i milo.. cak cu i prebaciti slike mene i nje, kad smo imale po 3 i 2 godine, tepa mi da sam Demijan :hahaha:
sve su ovo prvi utisci, a od prvog ide drugi pa treci.. pa nikad kraja..
- dugim ulicama do osnovne skole (prvak) i teskoj torbi:huh:
- odlascima sa dedom na pecanje (i dan danas mi je to omiljeni hobi)
- nedozrelom vocu koje sam redovno sa svojim "ulicarima" krala po komsijskim dvoristima:fijuk:
- urlanju kad dodje vreme spavanja:uzbud:
Najcesce se secam i dobro pamtim igre sa mojim bratom. Boze kako je zivot lep i kratak:(
....bezbrižnim igrama napolju
....petorici najboljih drugova (a nisam bila muškarača :kez:)
....dugom pešačenju do škole koja uopšte nije bila daleko
....strogom dedi koji je uvek nekako radio treće smene a danju pokušavao da spava
....crtanim u 19:15
....Politikinom Zabavniku
...."Tako je pričala meni moja baka"
....veeeeelikim žutim breskvama
....jednom malom narandžastom biciklu bez pomoćnih točkova
....prvom baletskom trikou i pravim baletankama
NSdjanka
18.06.2008, 22:08
Po novoj haljinici od pliša i zvončiću oko vrata sa Vrbice...
Po kotrljanju niz jednu padinu na Brankovcu...
Po drobljenju kifle labudovima u Dunavskom parku...
Po dečjem odeljenju novosadske biblioteke...
Po kupanju u plićaku na Štrandu i onog večitog :"Sad malo izađi iz vode, usta su ti pomodrila..."
Po pesmi "Lete, lete laste, a Vesnica raste..." (mada ne ide baš tako :))
Po tri velika mirisna bagrema u mojoj ulici u čijim su se cvetićima uvek krile neke bubice...
Po asfaltu crnom od zrelih dudinja koje su ugazili prolaznici...
Po naninim medenim bombonama...
Po tatinim bajkama za koje sam se kasnije, mnogo kasnije uverila da ih je sam izmislio...
Po maminom zagrljaju koji je mogao baš sve da izleči...
...po tome što nikada nisam nosila bombone u školu da častim drugare jer mi je rođendan za vreme raspusta
...po tome što nikada nisam imala veliku rođendansku žurku jer su svi u to vreme na moru
...po tome što smo na nekim drugim rođendanima slušali singlerice
...po tome što nikada nisam mogla da pojedem celo parče torte
Nanchovski
08.07.2008, 23:47
Shiroke ulice koje prolazi kroz moje selo,
Osrednjeg drveta ispred kuce, na koje smo se pentarili,
Velike drvene kapije,
Dvorishte koje smo delili sa josh 2 familije,
Zida koji smo preskakali da bi otishli u nekakav vocnjak i brali dzanarike,
hladnog soka od zove, mmmmmmmmmmmm,
..... i josh puno toga u lepoj i ravnoj Vojvodini.
Eh kad se samo setim ..............
yige_gui
09.07.2008, 23:34
po mirisu borovine i mirisu mora.. po Kvarnerskoj buri zimi, ona koja prodre do koski :brr: po gitari za vreme letnjih vecheri.. po ribi sa zhara.. po valovima.. :uredu:
eh, to moree.. volEm.. :)
prewrnuta_torta
10.07.2008, 00:48
po sharenim bombonama i ostalim slatkisima koje sam dobijala kada sam bila na Divchibarama, po shumi u kojoj sam brala pechurke sa bakom i jela shumske jagode i borovnice, po maminim pricama za laku noc i cheshkanju dok ne zaspem, pegicama koje sam dobila po licu kada sam prvi put sagorela na suncu, po pecanju rakova i ribica, glupiranju sa sestrom... ((:
Po dugim setnjama uz obalu mora, kroz borove sume i parkove, s proleca i jeseni...
Po letnjim ludorijama na plazi...
Po grudvanju, sankanju i klizanju kod dede na selu....
i po jos kojekakvim sitnicama...vezanim uglanom za moju bracu i roditelje....:)
little fairy
08.08.2008, 12:24
..po tome što sam uvijek bila deblja od svoje starije seke. Iako, vidim da ću i sadašnjost pamtiti po tome.. :cesces:
bellissima
16.08.2008, 00:43
eh,detinjstvo...
...jos uvek mi je u mislima,ostao urezan najlepsi osmeh moje bake..
...jedna prelepa vikendica kod karlovackog dunavca...
...price starih alasa do duboko u noc...
...miris tek ispecenih krofni,posutih vanilom za dobro jutro...
...ulica puna lipe,i jedan stari sladoledzija na biciklu...
...i opet secanje ,samo na nju ,moju baku,bila sam te srece da je imam...
i svako ko kaze da vreme leci sve,nije u pravu,vreme samo sluzi da neka secanja stavimo u neke daleke hodnike,a kad se oni tiho i nenadano ponovo prikradu,uvek ona mala suzica nas podseca da ce to uvek biti deo nas...
visanthia
24.08.2008, 14:35
... beskrajnim,bezbrižnim letnjim raspustima
Po batinama koje smo brat i ja dobili zato što smo:
-se mačevali kuhinjskim noževima:starwars:
-ostavljali u stanu kučiće koje bi našli na ulici,pa bi mama zatekla na tepihu :govno:
-razbili balkonska vrata igrajući se sa loptom :pimpovanje:
-izbušili rupu u tepihu da bi se igrali sa klikerima:beyond:
-otvorili harmoniku i izvadili joj basove...:hahaha:
yossarian
24.08.2008, 16:03
По томе што ме никад нису послали у Енглеску на месец дана да учим енглески, а сањао сам о томе.
И по томе што никад нисам успевао да нађем наставке одређених стрипова.
pamtim ga kao najbezbrizniji deo mog zivota, posebno dobro pamtim stvari koje su oznacile kraj tog poglavlja mog zivota...bilo je tu i lepih, i ruznih, ali svakako neizbeznih i neponovljivih...
Nije bili radikala i demokrata.:dry:
Nije bili radikala i demokrata.:dry:
:roll:..a šta ja da kažem Zloboleon i ekipa...sankcije,prazni rafovi u prodavnicama,restrikcije...:dry:
sjecam se ..bio sam super mali,nedje oko 6,7 godina..i zwoni telefon..ja se jawim..i glas onako ljut i strog,ja zacudjeno kazem molim,a on meni je li ti tu tata? ja kazem:jeste,a ko je to(tako su me ucili da pitam:uredu:) ,a on meni kaze: Marko Miljanov" ..a ja :aha,ewo sad cu wam ga dati'..haha:smeh::hahaha::hahaha: ka da sam ja znao ko je marko miljanow,a to moj tetak,koji je weliki saljiwdzija inace....:smeh:
vidovdan
06.10.2008, 00:26
meni je bilo lepo raspust kod babe pa vršilica jer onda još nije bilo kombajna ,
pa puno sitne životinje mačići kučići pačići itd. sa kojim se moglo igrati
robert ns
17.11.2008, 17:16
lepim tetama koje su htele da me uzmu na njihove grudi al sve sto je lepo brzo prodje
Lilith_021
18.11.2008, 13:48
Kako audio kasete (cudo tehnike) istiskuju ploce iz upotrebe.. izmedju ostalog..
NSdjanka
18.11.2008, 18:44
Po naninoj porcelanskoj posudi za bombone... Stajala je na vrhu kredenca da je dežurne izelice ne bi časkom počistile... Najviše sam volela "Dunavske bombone" koje su moji donosili iz Mađarske... I one svilene, raznih boja... I praline... I ratluk sa orahom... I... Ma sve bombone, kad bolje razmislim... Kada uđem s mamom u "Progres", a tamo dečje carstvo!!! Odmah s vrata staklene vitrine sa bombonama, čokoladama, keksom... (Šta, šta ćemo? SVE ćemo!!!) :uzbud:
diktatorka
18.11.2008, 21:46
...hvatanju svitaca kod bake,mirisu pecenog hleba,jedne reke...
Imao sam predivno detinjstvo. Pamtim ga po mnogo čemu. Bezbroj lepih uspomena me vezuje za detinjstvo kao što su:
- leta na desnoj obali Save obrasle prudovima i mladicama topola,
- odlazak sa dedom na badnji dan u šumu po badnjak,
- božićne i uskršnje trpeze uz prisustvo kompletne porodice,
- mirisi tek umešenog hleba i maje,
- miris i tajnovitost vajata,
- škripa đerma u dvorištu,
- hladovina velike kajsije koju je u zrenju brižno i budno čuvao moj pradeda,
- bajke koje sam čuo od moje bake i kojih nikada nigde nisam pronašao da su zapisane...
....po odlasku na more kod tetke u Pulu, letovanju od mesec i po dana, filmskom festivalu igranog filma u Puli, vožnji barkom po fažanskom kanalu, obilasku lukobrana na Muzilu.....
Detinjstvo pamtim po mnogo čemu.... Nastaviću :)....
...detinjarijama, koje se ne mogu tek tako prekuckati tastaturom.:baby:
............po raznoraznim vragolijama.......na primer po jednom pokusaju da gadjanjem kamencicima u nebo oborimo sunce.......:hahaha::)
Danas sam spremajući jednu fioku naišla na moj štafir, koji mi je baka spremila još dok sam bila mala. Puna kesa malih heklanih miljejčića za ''pod pepeljaru ili neku činiju'' , kako je moja baka govorila. Neki su pomalo požuteli od stajanja, al' kad sam ih uzela u ruke, setila sam se naše ulice, klupe ispred kuće gde je baka sedela i ono klupko konca kad bi pobeglo, pa ga ja vijala i motala...:)
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.