Miladin Šobić

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Ne pokušavaj mjenjat me

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo su ipak moje ruke
samo mi znamo kako smo skupa
mučili sreću mučili muke

Ne pokušavaj mjenjat me
ovo je srce oduvek samnom
kolko smo samo krvavih puta
išli po brdu išli po ravnom

Nedaj da tebe mjenja neko
budi do kraja ono što jesi
a ako misliš da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.
Znam da ovako mnogim ne godim
al ja sam čitav stao u vene
znam dobro zašto ratove vodim
muški su muški
žene su žene.
Ja kad nekog vidim da gubim
zasuzi oko al nikad ne plačem
onog kog ljubim do daske ljubim
a znam da se igram s oštrim brijačem.
Al kad s torbom naumim negde
noge mi nećeš vezati s ničim
nama tih para za moje sijene
priznajem kako ciganu sličim.
Ja nosim kičmu - čeličnu šinu
ne volim kada glava mi pada
snjom spajam zemlju i visinu
i kad se leti i kad se strada.

Ne daj da tebe menja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako misliš da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.

Ne pokušavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava.

Ne pokušavaj mjenjat me..

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Kad bi dosla Marija

Dosadno mi sam u stanu
da slušam ploce i gledam u zrak
da spremam ispit i vježbam gitaru
jedem sendvič uz tetrapakt

Davimo se medju četiri zida
glupo popodne i ja
a sve bi mnogo ljepše bilo
kad bi došla Marija
Marija, Marija kad bi došla Marija
tugu odagnala
radost bi mi dala Marija

Ne znam koji dan za redom
sam sebi sve sam manji drug
izvučem neki osmjeh s'ledom
i vrtim se u krug

Molim zidara, sa novo gradnje preko puta
da mi kratko rukom signal da
kad stigne gradski autobus
možda sidje Marija
Marija, Marija kad bi došla Marija
tugu odagnala
radost bi mi dala Marija.

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Umjesto gluposti

Kad se noću smirim i očekujem san,
slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad.
Umjesto gluposti,s plafona silaziš ti,
uz tihu muziku,opet skupa smo mi.

Nemam pojma koji je dan,
baš me briga što se u Svijetu zbiva,
samo da te ubili nisu,
da si još u meni živa.

Želim da stotinu dana ne svane dan,
kad se noću privučeš i gurneš me u san.

Ja sam nalik čistom zidu, ti si slika i ram,
ja sam prazna tišina, ti najljepša muzika što znam.

Ništa ljepše između nas,no što je pjesma i što je stih,
nepresušni izvor si moj,ljepši od svih.
Mi nećemo promijeniti svijet,trave su davno doživjele kraj,
ali uvijek će ih biti za nas,ljubavi znaj........

[Arthur Dent]

Miladin Šobić- Željezničke tuge

Sjedim u staničnoj zgradi
čekam u gomili ljudi
voz ponoćni kasni
jutro se budi
vazduh u kavezu
umoru se ne dam
a nož od dima bode
al' se dobro držim
i gledam i gledam

Kraj mene studenti
radnici,vojnici
klošari na broju,starice izdišu
skroz tamo u uglu
zalutala gospoda
O,pobjegla bi negdje
al'joj na vrata zlo stavilo kišu

Stiskam se,
sto sam manji,više vidim
ovakve su zore lijek mojoj duši
Pogledujem kradom
slatko olinjalu damu
gdje mameći mene,otmjeno puši i puši
Kraj nje jadno dijete
pospano, mirno, liže slinu
a neki brkati muškarac sav uzbudjen
ždere luk i slaninu

Sve mi ovo liči na otkačeni vagon,
ne znam dali će po nas ikad doći iko
Al' svu braću i sestre mojih željezničkih tuga
svo bogatstvo mojih željeznićkih tuga
IZ SRCA MI NECE ODVUĆI NIKAD
NIKO!

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Stare novine

Sjedim sam na trotoaru
prebijenu nemam paru
i čitam stare novine
čitam neke stare novine

Tu na uglu od ulice
derem jadne farmerice
i čitam stare novine
čitam neke stare novine

Život moj lumperaj
jedva s'krajem vežem kraj
ja nisam kao svak
ja ne sanjam kadilak

Smuči mi se na to sve
uzmem čitam stare novine
tu na parečetu betona
bezcarinska moja zona

Tu čitam stare novine
čitam neke stare novine
Gradom zure lica nova
svako pita dje je lova
a ja čitam čitam stare novine.

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Opet krivi tip

Opet krivi tip
nov ljubavni peh
mimo svakog reda
nešto nam se ne da

Luda ženska glava
ili viša sila
mimo svakog reda
nešto nam se ne da

ma što da pjevam sad
kad to svako zna
što mi značis ti
a što ti značim ja
što da pjevam sad
kad to znaju svi
jedno osjećam ja
a drugo osjećas ti

Ulglavnom krive ženske
uglavnom mnogo graje
kače ze za mene
ko klinci za tramvaje

a gdje su prave žene
na srce jagnje laje
hoću da se kačim i ja
ko klinci za tramvaje

ma što da pjevam sad
kad to svako zna
što mi značis ti
a što ti značim ja
što da pjevam sad
kad to znaju svi
jedno osjećam ja
a drugo osjećas ti

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Džemper za vinograd

Ponekad poželim da ostavim studije
i upišem neki zanat
pa da budem pekar,limar,moler
da ukrotim struju
i naučim da popravljam bojler.
Il'da budem dimnjačar i donosim sreću
da budem majstor za frule
da pravim servise i duvam u staklo.
Ne morah na fakultet,al' mi se omaklo
Čudio se meni drugar
šta ima tu da mi smeta
što on da bi bio bog i glavni
želi svršit tri fakulteta.
...A zar nebi bilo ljepše sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s'njim
kao dragom dičiti se njime
čuvati ga zime.
Izgleda da mnogi žele imat kola
snažan motor iz Japana
mjesto lične karte kolor televizor
ostaviti život, gledat ga u retrovizor.
A zašto ne bit običan i voljet male stvari
zašto svako mora biti glavni.
Sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zašto sa tugom gledat za čovjekom.
...A zar nebi bilo ljepše sad
misliti na vinograd...

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - To sam ja

Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira
i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira
Gdje dolazih tebe čekat i gdje korak moj odzvanja
u mirisu ispod granja pod prozorom tvoga svjeta
Znaj to sam ja

I kad ponoć grad poljubi kad umukne zvon sa sata
Kao andjel’ neki vihor kad otškrine tvoja vrata
Takne li te kakva ruka drhteć’ da te ne probudi
I daleko od svih ljudi ako mine kakva sjena
Znaj to sam ja

To sam ja , to sam ja,
to sam ja , to sam ja.

Ako polja stanu sjetna, ako nebo umre s tugom
Kroz noc hladnu voz zapišti dok kroz maglu ide prugom
A kroz puste staze parka miris tužan ako zaluta
i prije nego svane sjutra ako zora tebi bane
Znaj to sam ja

Duša tvoja ako jednom mimo volje sama krene
Tražit spokoj, mir i ruke, dušu moju, tražit mene
A ne znade kud da krene kad je ovi puti lažu
Tad stihovi nek joj kažu što ih svija struna moja
Da zna, to sam ja,

to sam ja.

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Ašik Ajša

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe.
Ni sad ne znam kako kraj nje legoh.
Bješe ljeto i na njoj malo robe.

Sva pokisla od ljetnjega pljuska ...
Niz lice se kotrljale kapi ...
Tanka suknja kukovima uska ...
Gladna kuja za kurjakom vapi ...

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
udje u njih baš kroz moju sobu.

Strgoh suknju, docekaše bedra,
niz kičmu mi tri put' prođe jeza.
Skidoh bluzu, dotakoh joj njedra,
jezik mi se u čvorove sveza.

Na prozor mi bješe smokva sjela,
netaknuta od veranja i kradje.
Čudila se što je doživjela
da vidi nešto i od sebe slađe.

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu.

Pričala mi kako živi sama.
Muž joj radi za njemačku marku.
Novca ima al' joj ljubav treba,
a ljuljala me kao more barku.

Možda i nije htjela ...
Možda i nije htjela da se da ...
Tijelo vrelo... pogibija prava,
a vani kiša pojačava.

A kod komšije igrali su karte.
Čule su se psovke i galama.
Časovnik je švercovao sate,
od prozora bježala je tama.

Zaspali smo onako postranačke
dok se zora žarila u licu.
Posle lude noći dubrovačke
često sanjam u polju ždrebicu.

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu.

Ta noć prođe. Sa njom oba ljeta ...
U onoj sobi ko zna ko sad živi ...
Lijepu Ajšu ja više ne sretah ...
Osta' pjesma, jedan papir sivi.

Kad ostane život bez kaputa
i u dušu zima se zavuče,
kada starost vidi kraj od puta,
sjećaću se k'o da bješe juče!

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe.
Ni sad ne znam kako je dovedoh ...

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Nevjernice

A šta ako ne znam kako da te vratim
da ispenjem zvijezde na nebeski svod
a šta ako prije, prije no te nadjem
... moj potone brod
a šta ako prije, prije no te nadjem
... moj potone brod

A šta ako nemam sa čime da platim
isječene vene i kupim novu krv
a šta ako prije, prije no te nadjem
... pojede me crv
a šta ako prije, prije no te nadjem
... pojede me crv

Umij lice, umij lice
nevjernice
Umij lice, umij lice
nevjernice
prije no te vratim
da slučajno ne shvatim
gotovo je sve
gotovo je sve

Ovako daleko slaže li te neko
i pjesmom o sebi ti utoliš glad
a šta ako prije, prije no te nadjem
odseli se grad
a šta ako prije, prije no te nadjem
odseli se grad

Umij lice, umij lice
nevjernice
umij lice, umij lice
nevjernice
prije no te vratim
da slučajno ne shvatim
gotovo je sve
gotovo je sve ...

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Prođoh gradom

Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag.
Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag.

Laže, vrijeđa, radi iza leđa
I misli da ću život pomiriti s tim
To li lako, al ne može to tako
O meni, o meni.
O meni, o meni.

Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag.

Arkade čvrste al' polomiću mu prste
Ne može svašta da se gura u moj svijet
Ja sam sviko da ne brine niko
O meni, o meni.
O meni, o meni.

Gledam bruku gdje mu drugi ljube ruku
I odmah sebi kače podvijeni rep
Za sreću pseću, loše mislit neću
O meni, o meni.
O meni, o meni.

Prođoh gradom, prođoh gradom ja.
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag.
Naljutio me nešto vrag, naljutio me nešto vrag...

[Arthur Dent]

Miladin Šobić - Đon

Život stalno mijenja lak, najgori sam njegov đak,
malo spavam ,pjesme pišem, cure ganjam jedva dišem.
Kažu da sam čudan soj, nevalja Šobiću bit heroj.
treba biti lukav ,biti lijep, kad je gadno podvit rep....

A zar nije štos, životu razbit nos,
da osjeti on ,tvoj đon, tvoj đon ,tvoj đon

Život stalno mijenja lak, najluđi sam njegov đak,
nikad ne znam šta mi sprema, pravim cirkus od vremena.
A svijet pjeva, pušti fer, muti, laži,pravi ime.
Budi car i milioner, smijem se i vičem, ostavi me, ostavi me,
Ostavi me.....

A zar nije štos,životu razbit nos,
da osjeti on,tvoj đon,tvoj đon,tvoj đon

[irnik]

Miladin Sobic - A Vrijeme Ide Dalje


A vrijeme ide dalje
po svom cefu bira kroj
ne znam kud me salje
ovaj zivot moj

A vrijeme ide dalje
osjecam sve jace i jace
duboko nesto u meni
ne slaze se sa mnom
zove me i place

Sjetim se,ponekad,
da se opet vratim
u svoj rodni kraj
tamo me cekaju svi
i majka i drugovi!

A vrijeme ide dalje...

[irnik]

Miladin Šobić - Pokvareni telefon


Pokvaren telefon u govornici javnoj
one sto mi pomoc mogu
cut ne mogu!
Idem pognut kisu nosim
u djepu bijeda
na svakom uglu zaustavi me
cuvar reda
Noc pokriva izbjeglicu
a nece zori,put mi samo pokazuju
ugaseni semafori!

Do srca mokar i bez stana
trazim drustvo sa Limana
grabim naprijed,nocna ptica
do zadnjih gradskih sijalica
Do srca mokar igrac s bolom
u sluh mi tuce kamenolom
vucem noge i ocev kaput nimalo nov
svojoj dusi trazim krov
svojoj dusi trazim dom!

[irnik]

Miladin Šobić - Cipele nove


Zasuci rukave,dobro zagrizi
vidis li da je ljubav u krizi

Rusi se ljubav,sprat po sprat
sve redje se cuje da neko nekom
zeli biti brat,
Rusi se ljubav, zahladnjelo vrijeme
dobro za srce, doktori kazu
ionako ima probleme

Zasuci rukave ne glumi budalu
prazan je tanjir na astalu
ne racunaj na ljubav vise nego na snove
gledaj kako caklese cipele nove, cipele nove!

Jedino ako u mojoj si ceti
i dovoljno si blesav da ne maris
ovo vrijeme sto nam prijeti
jer ljubav je ljubav i zivjece do vijek
vjerujem kako ce samo sa njom
covjek biti covjek!

JER LJUBAV JE, LJUBAV JE,
ZIVJECE DO VIJEK,VJERUJEM KAKO
CE SAMO SA NJOM COVJEK BITI COVJEK!

Zasuci rukave, dobro zagrizi,
vidis li da je ljubav u krizi
ne racunaj na nju vise nego na snove
GLEDAJ KAKO CAKLE SE CIPELE NOVE!

AL'LJUBAV JE, LJUBAV JE...

Zasuci rukave, ne glumi budalu
prazan je tanjir na astalu
ne racunaj na ljubav vise nego na snove
GLEDAJ KAKO CAKLE SE CIPELE NOVE!

Prodase ljubav, prodace i tebe
KAD SE NEKO POPNE DA NE VIDI
VISE NISTA ISPOD SEBE
Ismijase ljubav, ismijece i tebe
KAD SE NEKO POPNE DA NE VIDI
VISE NISTA ISPOD SEBE!

AL' LJUBAV JE, LJUBAV JE ...

Zasuci rukave, dobro zagrizi
vidis li da je ljubav u krizi
ne racunaj na ljubav vise nego na snove
GLEDAJ KAKO CAKLE SE...

LJUBAV JE, LJUBAV JE...

Zasuci rukave, ne glumi budalu
prazan je tanjir na astalu
ne racunaj na ljubav vise nego na snove
GLEDAJ KAKO CAKLE SE CIPELE NOVE!!!

[irnik]

Miladin Šobić - Svetozara Markovića 39


Svetozara Markovića 39........
za mene lift radi samo na dolje
ona kaže tako je bolje, tako je bolje.

Svetozara Markovića 39........
odavno ne viđam oči jedne žene,
kažu to je dobro za mene, dobro za mene.

Nikšićki cigani, sva moja braća, jedini su ko me shvaća........
Vide sve je iza mene, al' me muče uspomene.
Do ugla preko puta, pravo ispred neba,
dođem često dušom na splavu meduze,
tragom svoje poslednje suze, poslednje suze.

Nikšićki cigani, sva moja braća, jedini su ko me shvaća........
Vide sve je iza mene, al' me muče uspomene..

Svetozara Markovića 39....

[irnik]

Miladin Šobić - Četa ludaka


Tutnji život pored mene, ne gleda četu ludaka,
ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi a moja traka.
Uvijek drugi mirni u zbrci, uvijek drugi sa srećom sviježom,
a ja nevican, u prljavoj trci, smijem se čestit nad praznom mrežom.

Al' ja imam sebe, u sebi poštenog druga,
i volim što su tako čiste, moja sreća, moja tuga.

Četa ludaka, ne da se rijeci, a bartina tuče, bez kičme je bolje,
ljuti se stoka al' bodre me pretci, skupo je voće, građanstvo se kolje.
Juče u plavom autu prođe, djevojka moja maše mi satom,
neko prokleto pseto srce mi glođe, a neki čovjek, zovem ga bratom.

Al ja imam sebe, u sebi poštenog druga,
i volim što su tako čiste, moja sreća, moja tuga.

Tutnji život pored mene, ne gleda četu ludaka,
ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi a moja traka...

[irnik]

Miladin Šobić - Daj nam neba


Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj treba, daj
nama sjaj, s neba daj.
Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj, s neba daj......

Što ti oči rose, što ti venu kose, širi krila tvoja,
nek te ona nose......
što si tako tužna, kad si vječno mlada,
cijelog svijeta srce u tebe se nada..
Dobro znamo mi da te boli bol, al' proći će sve,
istina je znaj, svemu dobar lijek, idemo do nje,
ti si blagoslov, ti si iznad nas, ti nijesi iz sna raj,
Molim te sad ipak daj nam ti, tvog neba sjaj.

Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj treba, daj
nama sjaj, s neba daj

U životu stara izreka je, što je lijepo ne može da traje,
al to je šala, ti vječno ćeš sjati, samo hajde, sve od sebe dati....

[irnik]

Miladin Šobić - Hram Ljubavi


Mislim cesto mislim na tebe
glavom, glavom zidam zid kom
niko, niko nece nauditi
ja sam hram nasoj ljubvi hram.

Pjevam cesto pjevam o tebi
pjesmom pricam zivot svoj
i niko, niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram.

A tebe, tebe nema
i sve je u rukama mojim
ja se pjesmom bunim
ja ljubavlju borim.

Niceg se ne bojim i cesto
cesto mislim na tebe
u dusi sadim maline njima
niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram.

Pjevam cesto pjevam o tebi
pjesmom pricam zivot svoj
niko, niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram.

A tebe, tebe nema i sve je u
rukama mojim ja se pjesmom bunim
ja ljubavlju borim
niceg se ne bojim i cesto.
cesto mislim na tebe

[irnik]

Miladin Šobić – Kad klonem snagom

Kad klonem snagom... i kad me god nanese put...
svratiću tebi... jer ja do tebi nemam kud.
Vidiš li gdje smo, vidiš li kud je pošo svijet,
Ja, ja idem tamo, ja idem tamo ali da se vratm,
samo da prihvatim godine...
A ti me čekaj, nek tvoja ljubav bude moj dom,
svratiću tebi, jer ja do tebi nemam kud.

Vidiš li gdje sam, vodi me pjesma, ukleti trag,
u oku lađa, jedra od pruća, pred njima,
vazan za kormilom crni vrag.
Što i morskoj pjeni,suđeno je meni,
samo jedantren ću gledat sunčev zrak.
što i morskoj pjeni,suđeno je meni,
jer već me dolje vuku, dubina i mrak.

Vidiš li gdje sam, vodi me pjesma, ukleti trag,
u oku lađa, jedra od pruća, pred njima
vazan za kormilom crni vrag.
Što i morskoj pjeni, suđeno je meni,
samo jedan tren ću gledat sunćev zrak.
što i morskoj pjeni,suđeno je meni,
jer već me dolje vuku, dubina i mrak.

Kad klonem snagom i kad me god nanese put,
svratiću tebi jer ja do tebi nemam kud.

[irnik]

Miladin Šobić - Od druga do druga


Dd druga do druga
od grada do grada
od drage do drage
provodim vijek

Rasut u komade
vezan samo pjesmom
sebi i zivotu
trazim smisao i lijek

Ponekad mislim na ono vrijeme
svi racuni kad se svode
i kad sunce mirno zaspi
kad presahnu moje vode

Tad cu morat i ja stati
mozda i ja u kafani
uzalud cu pjesmom zvati
da se vrate ovi dani

Od druga do druga
od grada do grada
od drage do drage
provodim vijek

Sa mukom pod rukom
trazim nadu u padu
a gadja me apaluz
gadja me smjeh

[irnik]

Miladin Šobić - Svetionik


Bješe ljeto veče palo
Sunce s neba odlutalo
I zaspao val
A na pjesku ispod stjene
grlio je nju i mene
Neki topli žar
tih i maestralan

Kad ga tamo iz plave tmine
Nas livadom od pučine
Gledao bi nas

Obasip'o naša tijela
Suknju zlatom svog fenjera
Ljubio joj lik
svetionik, svetionik
A noćas me more pita
baš na istom žalu
U zagrljaju mjesto s kišom
zašto ne dođoh s njom

Kad god padne noćna tama
Ona negdje možda luta sama
Koraci joj i neznaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi lik
Svetionik, svetionik

Kiša ljetnja veče palo
sunce s neba odlutalo
zaspao val
a ispod stjene
grlio je nju i mene
Neki topli žar
tih i maestralan

Kad ga tamo iz plave tmine
Nas livadom od pučine
Gledao bi nas

Obasipao naša tijela
Suknju zlatom svog fenjera
Ljubio joj lik
Svetionik, svetionik

A noćas me more pita
baš na istom žalu
U zagrljaju mjesto s kišom
zašto ne dođoh s njom

Kad god padne noćna tama
Ona negdje možda luta sama
Koraci joj i neznaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi lik
svetionik, svetionik

[irnik]

Miladin Šobić - Sunce tebi, sunce meni


Sunce tebi, sunce meni
tebi jedan, meni drugi put
ja bih s tobom,a ti sa mnom ne bi
pa drhtim kao usred polja prut

Zalud suze, zalud obecanja
zalud usne, ova noc nas dijeli
moram dalje, za nas nema lijeka
a bez tebe sam kao pola covjeka
I zato ne, nemoj nikad ne, vise doci tu
sunce tebi, sunce meni.

[irnik]

Miladin Šobić - Mlada Jela


Što ti plamen iz obraza vije
Mlada Jelo kad vrućina nije
Haj na izvor osvježi se Jelo
Umij lice i grlo bijelo

Haj na izvor osvježi se Jelo
Umij lice i grlo bijelo
Što ti plamen iz obraza vije
Mlada Jelo kad vrućina nije

Hajde Jelo pravo kaži nani
đe su tvoji sa grla đerdani
Hajde jelo pravo kaži nani
đe su tvoji sa grla đerdani

Sinoć kad sam jorgovane brala
Zape grana za niz od đerdana
Ja se sagoh da kupim đerdana
Al ne dade ruka od dragana

[irnik]

Miladin Šobić - Žana


Svi mi kažu da sam pijan,
od kad jednu malu sretoh ja.
Svi mi kažu da sam pijan,
a od čega niko i ne zna.
Svi mi kažu da sam pijan,
i da mi je često crven nos.
svi mi kazu da sam pijan...
srećan, neočešljan, neobrijan..
neobrijan...

A meni život čemer nosi,
mnogih želja krah,
hoće da mi napokosti, đubre,
i utjera strah.
Iz dana u dan pušta nokte,
da mi vidi krv,
a ne shvata mnogo hoće,
uzalud mi truje voće,
uzalud mi želi biti trn.

A istih jada društvo moje,
kaže da mu ne pomaže ni konjak ni vinjak.
Cigarete, nož i tuče ili sve moguće,
silne pare čak.
Ma uhode me noću danju,
otkrij tajnu čudnom stanju,
Srećan, pjan a trezvenjak...
Traže krčmu u kojoj pijem
hoće piće koje pijem,
da im svane dan.

Niko ne zna...
Moja Žana...
ti si krčma i kafana,
u njedrima bombe dvije,
krčamrice najmilije.
Niko ne zna, moja Žana,
ti si piće i kafana,
puna njedra bombe dvije,
utočište najmlije...

U tjeskobi i u sjeti kad mi prođe dan,
neki jecaj, teška suza
poremeti plan...
kad se vrati, da se sveti neki stari grijeh..
ispred vrata sobe moje,
kad začujem od života,
podgrli smijeh..

Znaš da mi tu nikako ne mogu pomoći...
konjak ni vinjak,
cigarete, nož i tuče, ili škole kako uče, silne par čak...
Osjetim se kao sjena od ugla do ugla,
kradom kroz cijeli grad...
Onoj krčmi koju krijem,
mome piću što ga pijem,
dok ne svane dan...

A niko ne zna...
Moja Žana...
Ti si krčma i kafana,
u njedrima bombe dvije,
krčamrice najmilije.
Niko ne zna, moja Žana,
da si krčma i kafana,
puna njedra bombe dvije,
utočište najmilije.

Samo znaju...
da mi kažu da sam pijan
od kad jednu malu sretoh ja...
a od čega niko ni ne zna....

Niko ne zna, moja Žana...

[irnik]

Miladin Šobić - Kriva si


Bila si ko rođena za nježnosti i smijeh,
nečujno da povedeš u najslađi grijeh...
Neću da pretjerujem, al htjedoh da ti vjerujem
da postoji raj...
Neću da pretjerujem, al htjedoh da ti vjerujem
da postoji raj...

Pamtim jedno veče, šetali smo dugo...
Ispod kišobrana, kad smo rekli jedno drugom:
neka ludi luduju, neka tužni tuguju,
mi čuvaćemo nas...

Al kriva si...
što si htjela da provjeriš,
koliko dana možeš, poslije svađe, sa mnom da ne govoris...
Kriva si...
što si htjela da provjeriš,
koliko dana možeš, poslije svađe, sa mnom da ne govoriš...

Sad živim sasvim prirodno
djelimično sam...
Primim koliko primim,
dadnem kolko dam...
Niti glumim neku ljudinu, niti molim sudbinu,
da me pogleda...
Niti glumim neku ljudinu, niti molim sudbinu,
da me pogleda...

Al pamtim jedno veče..
Šetali smo dugo...
ispod kišobrana kad smo rekli jedno drugom:
neka ludi luduju, neka tužni tuguju,
mi čuvaćemo nas...
Neka ludi luduju, neka tužni tuguju,
mi čuvaćemo nas...

Kriva si...
što si htjela da provjeriš
koliko dana možeš, poslije svađe, sa mnom da ne govoriš..

Kriva si...

[irnik]

Miladin Šobić - Novembar


Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru

Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne zene

Cito sam horoskop ja
zbog cega, ko bi to zna
Valjda da kažem joj kad cu se vidjeti s njom.
Jer bio sam tad samo neko ko bi se kradom okreto za njom

Zvao sam je Monika, ja i harmonika
Znao kasno u noc u studentsku sobicu doc
S mirisom dalekog juga pisati pisma duga ... njoj
Pa se sjetim sad, pa se sjetim sad

Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru

Bio sam jednom novembar straga i o’ spreda
voleci nju sam postao vlak bez voznog reda

I sve bi ostalo tako al’ gradom je pricao svako
o tome je cak znao sve njen razred al ona ne

i preko dobroga druga poslah joj pisma duga ... ja
nek i ona zna, nek i ona zna

Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru

Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne zene

Bio sam jednom novembar, ja i novembar
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
i danas je pola mene, i danas je pola mene...

[irnik]

Miladin Šobić - Stari kišobran


Kad god kiša počne kleti
zadrhti u bašti grana
kad tjeskobu svak osjeti
ja se latim kišobrana.

Isprate nas tad u šetnju
zvona gradske katedrale
a duge nas ruke sretnu
pokvašene magistrale.

I dok kišni doboš bije
preko kog nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti.

Niko ne zna tako slušat
duge priče mojih dana
ko što znade jedna duša
mokrog starog kišobrana.

Pričajuć o puno čemu
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu ženu
u daljini što me voli.

I tako će proći sati
lutanja duž magistrale
dok nas prvi sumrak vrati
u tišinu sobe male.

I dok kišni doboš bije
preko kog nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti.

Svakog ljeta stane priča
al' s jeseni opet ranoj
vidjećete vi mladića
na magistrali s kišobranom.

[irnik]

Miladin Šobić - Sutomore


Bješe zima februarska
sitna kiša nestajaše
sve pritisnuo oblačina
za suncem more uzdisaše.

Iznajmljenja soba mala
grijalica i stalaža
dva kreveta sto i rešo
naša skromna ambalaža.

Ona negdje s kraja Bosne
ja tamo iz nekog grada
ovde čvrsto vezali nas
šlag i topla čokolada.

Vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
prazne kuće puste plaže
dva galeba što nas traže.

Vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga nas.

Iznajmljenja soba mala
grijalica i stalaža
dva kreveta sto i rešo
naša skromna ambalaža.

I ponekad skine kaput
ja ceradu
pa promrzli popijemo
šlag i toplu čokoladu.

Ona negdje s kraja Bosne
skine kaput ja ceradu
pa promrzli popijemo
šlag i toplu čokoladu.

Vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
prazne kuće puste plaže
dva galeba što nas traže.

Vezalo nas naše more
mali gradič Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga nas.

[irnik]

Miladin Šobić - Mi od majmuna nijesmo (antiratna pjesma)


Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu u život satka
počujmo je braćo ljudi

sve što meni život dade
sve mi natrag opet uze
gitara mi samo osta
njene strune moje suze

i gitarom svjetom odo
trazit druga trazit brata
i u miru i u ljubavi
svima pjevat protiv rata

a čovječanstvo kao sizif
za kamenom hukće muklo
sa čalama drvenijem
gura naprijed pa kud puklo

gradi puške gradi bombe
dobro znade dok se penje
u četvrtom ratu svjetskom
oružje će biti kamen

parolu iz mraka dići
rata neće i ne sme biti
a čovjek sa čovjekom
uvijek treba pobratiti

divota je kažu mladost
ko nju ima šta to nema
kad uz mladost sve se lijepi
pare piće brdo žena

A medalja svaka zlatna
ima ono iza plota
gdje se crna jama kopa
gdje se crno kolo gdje se mota

mladost treba sve da gradi
budućnost na duši ima
od crnoga stvorit bijelo
stvorit ljeto gdje je zima

hej vi ljudi trgnite se
minulo je vaše doba
al u redu biti neće
kad od mladosti činit groba
crno o ovom svjetu pišu
stare knjige i džiljeri
kada jadni čovjek danas
svoju sreću novcem mjeri

i u trci za bogastvom
Čovječanstvo hrđu hvata
jer ne gleda niko nikog
drug na druga brat na brata

Od majmuna mi i jesmo
kao da se čovjek stidi
al priznati nikad neće
da u sebi njega budi

Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu u život satka
čuli ste je braćo ljudi
braćo ljudi

[irnik]

Miladin Šobić - Bolesno ljeto


Ukrade mi juče neka tuđa ruka
Zadnje kapi mora iz usahlih vena
I umuknu zvona crkve mojih muka (?)
A razbi se okno na gorskog luka

Ostah sam na kiši ko od boga proklet
Držeći u ruci 6 drhtavih žica
Gledajući na stabla opustjelog parka
I na njima jata pokisnulih ptica

Osjećam u sebi o po nekom smeću
Tumara i njuška jedno gladno pseto
Omorina neka neki vjetri južni
Mirišljave kiše i bolesno ljeto

Al u meni samo moja suva paša
I prosuti mele životnoga saća
Sav sam kao neka pokradena bašta
Iz koje se lopov na zli put vraćam

Šta će kome ovaj otrov što ga sišem
Ili pregršt bolnih sjećanja i sjena
Šta će kome ova pjesma što je pišem
Ili pisma što ih šalje jedna žena

Al netreba ni meni to što drugi ištu
Ja nijesam sanjar onda kad se strada
Naviklo se tijelo ko strašilo u žito
Pa u hladnu ljetnju kišu koja pada

[irnik]

Miladin Šobić - Desetka iz drugarstva


U jednom gradu, kraj hladne rijeke,
Baš me briga u kom,
Gdje ulice zadnje u tmini se gube
Stoji studentski dom,
A u tome domu, na prvom spratu
Vrata i jedan broj,
Iza njih samo u sobici maloj
živi kolega moj,
šta tamo ima, nabrojati redom
Ne znam da li bih mogao,
Al čim tamo krocih , tri kreveta vidjeh,
A njh, brate, nekako mnogo,
Odavde smjelo na ispit se ide,
čilo i sa puno volje,
Na povratku nekom se pruži ruka, a nekom:
Bolan, biće bolje!
I uvijek požalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva,
Al nikad ne odem, a da im ne upišem
Desetku iz drugarstva.
Al da vidite, obicno dva put
u mjesecu tog slavlja i te vike
kad stigne paket od neke majke
sa Durmitora ili sa Like
il kad šibicu vuku ko ce noćas spavati
na promaji pokraj vrata
ili kad se otkrije da su se svi zatreskali
u onu Maricu s tređeg sprata
il kad pišu drugaru kome ne smetaju više uvojci,
nije na vrijeme godinu dao
I eno ga sada u vojsci.
Udjose u pjesmu moju
Na glavna vrata,
Al ne preko veze i poznanstva,
Jer svakom od njih propusnica bješe
DESETKA IZ DRUGARSTVA!

[irnik]

Miladin Šobić - Zazvoni zvono


Sjedim u parku, pored naše škole,
Stara klupa, u istom cvijeću,
Ovdje smo nekad, između zvona,
Sjedjeli ja, i ona.

Naša je priča, započela tiho,
Nježne su bile prve njene riječi,
Ovoj smo klupi, između zvona,
Žurili ja, i ona.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetiš svega,
Sjećanje nek te, donese meni,
Iako sada voliš samo njega.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetim svega,
Sjećanje nek je, donese meni,
Iako sada voli njega.

Naša je priča, započela tiho,
Nježne su bile prve njene riječi,
Ovoj smo klupi, između zvona,
Žurili ja, i ona.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetiš svega,
Sjećanje nek te, donese meni,
Iako sada voliš samo njega.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetim svega,
Sjećanje nek je, donese meni,
Iako sada voli njega.

Iako voli, samo njega.

[irnik]

Miladin Šobić - Jutarnja kava


Probudit ćeš se jednoga dana
a mene kraj tebe više neće biti,
jutarnju kavu popit ćeš sama
i neki strah sama ćeš od sebe kriti.
Tješit ćeš se da sam ustao rano
zbog neke važne neodgodive stvari,
a možda ćeš se nasmiješiti samo,
što da ti ta glupost cijeli dan pokvari.

Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati,
prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan
odgovor pravi ti još nećeš znati i
pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan.

I tko zna gdje on sada bogu vrijeme krade,
besposlen stoji i pije svoja pića,
u društvu momaka koji nikada ne rade
uz konjak i vlahov o košarci priča.

A ja u nekom vlaku pod kaputom pijan od tuge,
slušat ću plač vjetra i jecaje, jecaje pruge.

Poslijepodne kad dođeš kući
jedno bijelo pismo čekat će na te
i srce će početi jače tući kad prepoznaš slova
i shvatiš da su za te.

Za sve što ćeš htjeti bit će kasno,
nešto što je tvoje ti najednom gubiš,
kasno noću u postelji praznoj
prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš.

Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko.


Miladin Šobic - Prvi jutarnji

Zašto cjeli dan
si tužan kad si ovde Bog
uništićeć srce
sebi velim mani se od tog
okani se od tog

Promjenio bih svjet
al` kako vidim nemam moć
spopadnu me crne
u dan pretvorio bih noć
u dan pretvorio bih noć

I pokupim sve sjednem na voz
odem u drugi grad
brige i bol otkačim skroz
sjetim se da sam mlad
Pokupim sve sjednem na voz
odem u drugi grad
brige i bol otkačim skroz
sjetim se da sam mlad
sjetim se da još sam mlad

ahahahahahahaahahaha
dabadabadudabadabadu
ahahahah
ahahaahahaha
dabadabadudabadabadu
u dan pretvorio bih noć
u dan pretvorio bih noć

Od onih sam što
kad treba znaju puštit znoj
i kad nesvidjam se drugim
sve do kraja tjeram inat svoj
baš do kraja tjeram inat svoj

Promjenio bih svjet...

[irnik]

Miladin Šobić - Pjesma za kraj


Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pušit' neću noćas piti
samo pisat' pjesmu
Što će spomen na nas jednom biti.

Perom papir trovati i sjeći
grijem ti ga pod rukom što luta
Spomenuću te noćas bezbroj puta
I slušati pod prozorom zimu kako plače
Ranjavajući tišinu.

Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pričat' ko smo bili
To svi kondukteri znaju i putnici u 6-ci
Od kojih nismo ništa krili
Tvoja pisma i dnevnici ispisani udžbenici.

Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Autobus s brojem 6
Morati će saznat ovu važnu vijest
I odgovor kradom tražit na tvom licu
Zašto sjediš sama napred a ja na zadnjem sicu.

Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj
Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj.

[DrinChe]

Bez tebe


Kad bez tebe prođe dan,
osjecam se bolestan
Boli duša, drhti dlan
kad bez tebe prođe dan.

Kad bez tebe prođe noć
ne trebam ja tad pomoć
Boli duša, drhti dlan
tu sam teško bolestan.

Kako da ti kazem to?!
Nasa veza ima čudnu ćud,
ako neko ode, odnijeće dobro
ostaviće zlo, kako da ti kazem to.

A kad s tobom prođe dan
niko ko ja radostan,
topla duša, topal dlan
http://www.s141.photobucket.com/albums/r74/mdzd/th_body2.jpg
jer sa tobom prođe dan.

[DrinChe]

Keka


Tiho cvile lipe mlade
svud po gradu kiša hara
na ulazu jedne zgrade
tužno stoji šest drugara.
Redom kruži flaša pića
svaka kap po kile mraka
na ulazu šest mladića
a nigdje nema djevojaka.

Kad bi gradom prošla Keka
da se razvedrimo mi,
kad bi gradom prosla Keka
ih ih iii...
Gradom šeta milicajac
al' smo jako dobri mi
gradom seta milicajac
ih ih iii...

Naše šale prazno zvuče
ne čuje se pjesma stara
uspomene boljeg juče
smiju se sa trotoara.
Teške glave lica blijeda
svak u sebi psuje Boga
Sve nas skupa glupo gleda
sto cipela iz izloga

Kad bi gradom prošla Keka
da se razvedrimo mi,
kad bi gradom prošla Keka
ih ih iii...
Gradom šeta milicajac
al' smo jako dobri mi
gradom šeta milicajac
ih ih iii...

[DrinChe]

Izvini što te volim


Izvini sto te volim
stvarno nije namjerno
Izvini sto te volim
stvarno nije namjerno

srce sjedi za volanom
ne pada mi pamet na pamet
srce sjedi za volanom
ne pada mi pamet na pamet

Izvini sto te volim
stvarno nije moderno
Izvini sto te volim
stvarno nije moderno

ali kad sam pored tebe
zivot mi se mnogo dopada
uv'jek kad sam pored tebe
zivot mi se mnogo dopada

O, I dragi problemi, problemi, problemi
Uaa, za vas nema vremena
problemi, problemi, problemi
uaa, za vas nema vremena

Adresa mi ovih dana
,,Ovdje vrjeme zarazno''
Adresa mi ovih dana
,,Ovdje vrjeme zarazno''

Zarazeno srce moje
sad ne moze zivjet bez tebe
Zarazeno srce moje
sad ne moze zivjet bez tebe

Moji dragi problemi, problemi, problemi
Uaa, za vas nema vremena
problemi, problemi, problemi
uaa, za vas nema vremena

Izvini sto te volim
stvarno nije namjerno
Izvini sto te volim
stvarno nije namjerno

srce sjedi za volanom
ne pada mi pamet na pamet
srce sjedi za volanom
ne pada mi pamet na pamet

[DrinChe]

Protiv svakog zla


Bojkotujem svjet
zbog nestasice ljubavi i sna

O njoj ni slova
u naslovima sto citam svaki dan

U igri su nove karte
malo ko je danas fin
davno je umro moj drug Jesenjin
u igri su nove karte
malo ko je danas fin
davno je umro moj drug Jesenjin, Jesenjin

Bojkotujem svjet
zbog nestasice njeznosti i sna

O njoj ni slova
u naslovima sto citam svaki dan

Ljudi prodaju srce
ja mislim da to nije fer
ljudsko srce za pun frizider
Ljudi prodaju srce
ja mislim da to nije fer
ljudsko srce za pun frizider.

Ali mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla
ali mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla.

Bojkotujem svjet
zbog nestasice ljubavi i sna
O njoj ni slova
u naslovima sto citam svaki dan

Ljudi farbaju zgrade
ali isti ostaje grad
zna se ko je truo, a ko je mlad
ljudi farbaju zgrade
ali isti ostaje grad
zna se ko je truo, a ko je mlad

Ali zato mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla
ali mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla.
ali mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla.
ali mi, ti i ja, zajedno
protiv svakog zla.

Bojkotujem svjet
zbog nestasice ljubavi i sna
bojkotujem svjet
zbog nestasice ljubavi i sna
bojkotujem svjet
zbog nestasice ljubavi i sna.
___________________________

[DrinChe]

Puste ceste


Sve su teze moje tuge
sto je dalje jedan dan
vidim da mu nema druge
dalje moram voljet' sam

sve me cesce kise prate
kud god krenem eto njih
zelim gorjet' nek se vrate
molim pjesmu, prosim stih.

Radije cu bacat' celo
iz nesrece u sve vece
nego setat odijelo
ravnodusan sve do srece

radije cu davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuc' joj ogrlice
http://www.th171.photobucket.com/albums/u316/LittleMissCheerleader2007/th_vintage-1.jpg
Aoj, gdje ste puste ceste
ore Marko, skripi plug
a niz polje s pjesmom ide
nepoznat, al' pravi drug

vuce tiganj, prazan kazan
u dusi jada milion
njegov let je neprolazan
o kako je bogat on
o kako je bogat on

radije ce bacat' celo
iz nesrece u sve vece
nego bacat odijleo
ravnodusan sve do srece

radije ce davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuc' joj ogrlice.
___________________________

[DrinChe]

Moj djed


Daleko negdje od ovog grada,
gdje gladan vjetar bjesni i rusi
zivio jednom jedan dobar starac
s kosmatim psetom i s jadom u dusi.

Nikada ga mozda upoznao ne bih
al' me jedno vece dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan zacuh,
kad glas jedan zacuh, kao moga djede.

I evo sto se cudno nakon toga zbilo
zagrli me starac, metnu me u krilo
gledah sjetne oci, izborano lice
u jezivoj tami vlazne kolibice.

Dok pokrenu se brada, zadrhtase usne
i sa bolnom pricom otpoce bas tu se
kako nekad lijepo u mladosti bjese
al' se mora radit' kako drugi htjese.

I tad sudba crna na zemlju je pala
otadzbina zvati iz krvi je stala
i on podje smjelo gdje se 'mre i pada
tek procvala mladost gdje grca i strada
tek procvala mladost gdje grca i strada.

Oduzi se vece, oduzi se prica
a na polju hladno zima luda cica,
a ja u toplini starcevoga krila
gdje je moja dusa lagan san usnila.

I kao kroz maglu slusao sam cicu
gdje o svom zivotu meni prica pricu
imao je zenu i tri sina zlatna
ali mu ih ote podla ruka ratna.

I teku rijeci i suze sa njima
iz starceva grla rastu kao plima
ona strasna zima, ohola i ljuta
k'o da sve je cula, pa k'o da ucuta.

Svedok ove price i pseto je bilo
kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
i cvileci tiho starcu se cudilo
sto je mjesto njega mene prigrlio
sto je mjesto njega mene prigrlio.

Probudi me starac, na noge ustade
ova gorka prica kao da nestade
a ranjena dusa sapnu na sve to
da od svega ipak ostade to pseto.

Nikada ga mozda upoznao ne bih
al' me jedno vece dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan zacuh, kao moga djede
moga djede, moga djede.