SQUAW
19.01.2007, 15:27
http://www.e-mpressionism.net/manet/portret.jpg
Eduar Mane (1832 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1832)-1883 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1883)), bio je francuski slikar čiji je rad inspirisao impresioniste (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%BC%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%B8%D0%BE%D 0%BD%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B8), ali on sam je odbio da se svrsta u same okvire impresionizma (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%BC%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%B8%D0%BE%D 0%BD%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC). Njegov veliki uticaj na francusku umetnost, i generalno na razvoj moderne umetnosti, formiran je zahvaljujući njegovom portretisanju svakodnevice, upotrebom jednostavnih i jasnih boja (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0) i žive slikarske tehnike.
http://www.poster.net/manet-edouard/manet-edouard-le-dejeuner-sur-lherbe-3100241.jpg
Le Dejeuner sur l'herbe (1863)
Doručak na travi
Rođen je u Parizu (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%B8%D0%B7), 23. januara 1832 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1832). Bio je sin visokog zvaničnika francuske Vlade. Kako bi izbegao studije prava po očevoj želji, pobegao je na more. Potom je studirao u Parizu kao učenik francuskog akademskog slikara Tomasa Kutura, i zatim posetio Nemačku (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0), Italiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%82%D0%B0%D0%BB%D0%B8%D1%98%D0%B0), Holandiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A5%D0%BE%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D1%98%D 0%B0), Španiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B0) i proučavao slike starih majstora. Holandski slikar Frans Hals (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81_%D0%A5%D0%B0%D0%BB% D1%81), španski Dijego Velaskez (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%B3%D0%BE_%D0%92%D0%B5% D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%BA%D0%B5%D0%B7) i Francisko de Goja (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86%D0% B8%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%B4%D0%B5_%D0%93%D0%BE%D1% 98%D0%B0&action=edit) imali su presudnog uticaja na njegov stil.
http://www.poster.net/manet-edouard/manet-edouard-a-bar-at-the-folies-bergere-2802872.jpg
A Bar at the Folies-Bergere (1882)
Mane je počeo da slika svakodnevne subjekte, žanrovski, kao što su bili portreti starih prosjaka, uličnih mangupa, ljudi u kafeima, ili scene španskih koridskih borbi. Usvojio je direktnu, smelu slikarsku tehniku u svom realističnom tretmanu materije subjekta. Godine 1863 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1863). njegova čuvena slika "Doručak na travi" (danas se nalazi u muzeju D'Orso u Parizu), prikazana je u "Salonu odbačenih", novom izložbenom prostoru koji je otvorio Napoleon III (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B5%D0%BE%D0%BD_I II), kao odgovor na protest umetnika koji su odbijeni u zvaničnom Salonu. Ovo Maneovo platno koje portretiše piknik u šumi koje uključuje i nagu žensku figuru u sedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, privuklo je momentalno ogromnu pažnju, ali je bukvalno bilo diskreditovano od strane kritike. Mane biva proglašen od strane mladih umetnika vođom, i postaje centralna figura u sporu između akademskog slikarstva sa jedne, i buntovničke umetničke grupe iz tog vremena, sa druge strane. Mane ipak postaje priznat od strane zvaničnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže "Olimpiju", portret nage žene baziran na Ticijanovoj prikazi Venere. Ova slika ponovo izaziva veliku pažnju, i protest akademskih krugova zbog takozvanog "neortodoksnog realizma".
http://witcombe.sbc.edu/modernism/images/manet-olympia.jpg
Olympia (1863)
Francuski pisac Emil Zola (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%BC%D0%B8%D0%BB_%D0%97%D0%BE%D0%BB%D0%B0) je 1866 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1866). godine dao vrlo pozitivne kritike Maneove umetnosti u francuskom listu "Figaro" i ubrzo je postao Maneov bliski prijatelj. Ubrzo mu se pridružila i grupa mladih francuskih impresionista - Edgar Dega (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%95%D0%B4%D0%B3%D0%B0%D1%80_%D0 %94%D0%B5%D0%B3%D0%B0&action=edit), Klod Mone (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BB%D0%BE%D0%B4_%D0%9C%D0%BE%D0%BD%D0%B5) , Ogist Renoar (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%B3%D0%B8%D1%81%D1%82_%D0%A0%D0%B5%D0%BD% D0%BE%D0%B0%D1%80), Alfred Sisli (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%90%D0%BB%D1%84%D1%80%D0%B5%D0% B4_%D0%A1%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B8&action=edit), Kamij Pisaro (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%B0%D0%BC%D0%B8%D1%98_%D0%9F%D0%B8%D1%81% D0%B0%D1%80%D0%BE) i Pol Sezan (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%BB_%D0%A1%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%BD) , koji su bili inspirisani Maneovom umetnošću i koji je za uzvrat uticao na njih u upotrebi svetlijih boja i naglašavanju efekata svetlosti (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%82). Mane je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1870) do 1871 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1871). tokom francusko - pruskog rata. Umetničko priznanje je dobio tek u kasnim godinama, kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih poslednjih slika izložena je u Salonu 1882 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1882). i njegov stari prijatelj, koji je u to vreme bio ministar Primenjenih umetnosti, dodelio mu je Orden legije časti. Mane je umro u Parizu 30. aprila 1883 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1883). godine. Ostavio je pored mnogobrojnih akvarela (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BA%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B5%D0%BB) i pastela (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B5%D0%BB), 420 ulja (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A3%D1%99%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D1 %82%D0%B5%D1%85%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0&action=edit) na platnu.
http://www.rcs.k12.va.us/csjh/04_05_web/jt/manet.railroad.jpg
Le Chemin de Fer (1872 - 1873)
Železnica
Eduar Mane (1832 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1832)-1883 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1883)), bio je francuski slikar čiji je rad inspirisao impresioniste (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%BC%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%B8%D0%BE%D 0%BD%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B8), ali on sam je odbio da se svrsta u same okvire impresionizma (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%BC%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%B8%D0%BE%D 0%BD%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC). Njegov veliki uticaj na francusku umetnost, i generalno na razvoj moderne umetnosti, formiran je zahvaljujući njegovom portretisanju svakodnevice, upotrebom jednostavnih i jasnih boja (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%98%D0%B0) i žive slikarske tehnike.
http://www.poster.net/manet-edouard/manet-edouard-le-dejeuner-sur-lherbe-3100241.jpg
Le Dejeuner sur l'herbe (1863)
Doručak na travi
Rođen je u Parizu (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%B8%D0%B7), 23. januara 1832 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1832). Bio je sin visokog zvaničnika francuske Vlade. Kako bi izbegao studije prava po očevoj želji, pobegao je na more. Potom je studirao u Parizu kao učenik francuskog akademskog slikara Tomasa Kutura, i zatim posetio Nemačku (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0), Italiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D1%82%D0%B0%D0%BB%D0%B8%D1%98%D0%B0), Holandiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A5%D0%BE%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D1%98%D 0%B0), Španiju (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A8%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B0) i proučavao slike starih majstora. Holandski slikar Frans Hals (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81_%D0%A5%D0%B0%D0%BB% D1%81), španski Dijego Velaskez (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%B3%D0%BE_%D0%92%D0%B5% D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%BA%D0%B5%D0%B7) i Francisko de Goja (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86%D0% B8%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%B4%D0%B5_%D0%93%D0%BE%D1% 98%D0%B0&action=edit) imali su presudnog uticaja na njegov stil.
http://www.poster.net/manet-edouard/manet-edouard-a-bar-at-the-folies-bergere-2802872.jpg
A Bar at the Folies-Bergere (1882)
Mane je počeo da slika svakodnevne subjekte, žanrovski, kao što su bili portreti starih prosjaka, uličnih mangupa, ljudi u kafeima, ili scene španskih koridskih borbi. Usvojio je direktnu, smelu slikarsku tehniku u svom realističnom tretmanu materije subjekta. Godine 1863 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1863). njegova čuvena slika "Doručak na travi" (danas se nalazi u muzeju D'Orso u Parizu), prikazana je u "Salonu odbačenih", novom izložbenom prostoru koji je otvorio Napoleon III (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B5%D0%BE%D0%BD_I II), kao odgovor na protest umetnika koji su odbijeni u zvaničnom Salonu. Ovo Maneovo platno koje portretiše piknik u šumi koje uključuje i nagu žensku figuru u sedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, privuklo je momentalno ogromnu pažnju, ali je bukvalno bilo diskreditovano od strane kritike. Mane biva proglašen od strane mladih umetnika vođom, i postaje centralna figura u sporu između akademskog slikarstva sa jedne, i buntovničke umetničke grupe iz tog vremena, sa druge strane. Mane ipak postaje priznat od strane zvaničnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže "Olimpiju", portret nage žene baziran na Ticijanovoj prikazi Venere. Ova slika ponovo izaziva veliku pažnju, i protest akademskih krugova zbog takozvanog "neortodoksnog realizma".
http://witcombe.sbc.edu/modernism/images/manet-olympia.jpg
Olympia (1863)
Francuski pisac Emil Zola (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%95%D0%BC%D0%B8%D0%BB_%D0%97%D0%BE%D0%BB%D0%B0) je 1866 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1866). godine dao vrlo pozitivne kritike Maneove umetnosti u francuskom listu "Figaro" i ubrzo je postao Maneov bliski prijatelj. Ubrzo mu se pridružila i grupa mladih francuskih impresionista - Edgar Dega (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%95%D0%B4%D0%B3%D0%B0%D1%80_%D0 %94%D0%B5%D0%B3%D0%B0&action=edit), Klod Mone (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BB%D0%BE%D0%B4_%D0%9C%D0%BE%D0%BD%D0%B5) , Ogist Renoar (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%B3%D0%B8%D1%81%D1%82_%D0%A0%D0%B5%D0%BD% D0%BE%D0%B0%D1%80), Alfred Sisli (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%90%D0%BB%D1%84%D1%80%D0%B5%D0% B4_%D0%A1%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B8&action=edit), Kamij Pisaro (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%B0%D0%BC%D0%B8%D1%98_%D0%9F%D0%B8%D1%81% D0%B0%D1%80%D0%BE) i Pol Sezan (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%BB_%D0%A1%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%BD) , koji su bili inspirisani Maneovom umetnošću i koji je za uzvrat uticao na njih u upotrebi svetlijih boja i naglašavanju efekata svetlosti (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%82). Mane je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1870) do 1871 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1871). tokom francusko - pruskog rata. Umetničko priznanje je dobio tek u kasnim godinama, kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih poslednjih slika izložena je u Salonu 1882 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1882). i njegov stari prijatelj, koji je u to vreme bio ministar Primenjenih umetnosti, dodelio mu je Orden legije časti. Mane je umro u Parizu 30. aprila 1883 (http://sr.wikipedia.org/sr-el/1883). godine. Ostavio je pored mnogobrojnih akvarela (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BA%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B5%D0%BB) i pastela (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B5%D0%BB), 420 ulja (http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A3%D1%99%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D1 %82%D0%B5%D1%85%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0&action=edit) na platnu.
http://www.rcs.k12.va.us/csjh/04_05_web/jt/manet.railroad.jpg
Le Chemin de Fer (1872 - 1873)
Železnica