Lady S
25.08.2006, 02:04
http://www.artmedia.co.yu/exhibit/images/milic.jpg
Milićevo pravo ime bilo je Milić Stanković ali je široj javnosti više poznat pod svojim umetničkim pseudonimom Milić od Mačve, značenja da je poreklom iz Mačve, oblasti u severozapadnoj Srbiji čiji je najveći grad Šabac.
Rođen je u Belotiću, 1934.,a umro u Beogradu, 8. decembra 2000.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti 1959. godine (danas je to Fakultet likovnih umetnosti). Posle toga je bio na studijskom boravku u Parizu. Prvu samostalnu izložbu otvorio je 1. septembra 1959. u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu u inostranstvu imao je 1964. u Ženevi. Član je ULUS od 1960. Tokom 1964. i 1965. živeo je i radio u Parizu. Posle toga u Beogradu, Briselu, Belotiću, Zlatiboru i na Pirosu (Grčka). Bio je jedan od 13 članova društva "Medijala", osnovanog 1958.
Na njegovim slikama dominiraju lebdeći balvani po kojima je naročito poznat, zatim užarene lopte i sante leda. Njegovi uzori u slikarstvu bili su Boš, Brojgel, Generalić i Salvador Dali. Osim slikanja bavio se i arhitekturom (projektovao je i sagradio tri ateljea), vajarstvom i pisanjem poezije.
Imao je specifičan stil odevanja: crni plašt sličan mantiji, crnu beretku i štap nalik na vladičanski.
Devedestih godina 20. veka istupao je u javnosti kao zastupnik Srpske autohtonističke škole koja smatra da su Srbi najstariji narod na svetu. Verovao je u Teslino tajno oružje i pominjao ga u vidu pretnje "ako samo jedna bomba padne na Beograd..."[1]. Bio je protivnik Srpske akademije nauka i umetnosti i predlagao da se nekim akademicima oduzmu doktorske titule. U nekim krugovima važio je za jednog od najvećih srpskih rodoljuba.
Gradu Kruševcu ostavio je oko 130 slika, uglavnom ulja na platnu, uz nekoliko akvarela i grafika.
Njegova ćerka je poznata multimedijalna umetnica Simonida Stanković.
Umro je 8. decembra 2000. i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
2004. je objavljena monografija "Milić od Mačve", autora Nikole Strajnića, izdavač "Besjeda" Banja Luka (199 strana).
Milićevo pravo ime bilo je Milić Stanković ali je široj javnosti više poznat pod svojim umetničkim pseudonimom Milić od Mačve, značenja da je poreklom iz Mačve, oblasti u severozapadnoj Srbiji čiji je najveći grad Šabac.
Rođen je u Belotiću, 1934.,a umro u Beogradu, 8. decembra 2000.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti 1959. godine (danas je to Fakultet likovnih umetnosti). Posle toga je bio na studijskom boravku u Parizu. Prvu samostalnu izložbu otvorio je 1. septembra 1959. u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu u inostranstvu imao je 1964. u Ženevi. Član je ULUS od 1960. Tokom 1964. i 1965. živeo je i radio u Parizu. Posle toga u Beogradu, Briselu, Belotiću, Zlatiboru i na Pirosu (Grčka). Bio je jedan od 13 članova društva "Medijala", osnovanog 1958.
Na njegovim slikama dominiraju lebdeći balvani po kojima je naročito poznat, zatim užarene lopte i sante leda. Njegovi uzori u slikarstvu bili su Boš, Brojgel, Generalić i Salvador Dali. Osim slikanja bavio se i arhitekturom (projektovao je i sagradio tri ateljea), vajarstvom i pisanjem poezije.
Imao je specifičan stil odevanja: crni plašt sličan mantiji, crnu beretku i štap nalik na vladičanski.
Devedestih godina 20. veka istupao je u javnosti kao zastupnik Srpske autohtonističke škole koja smatra da su Srbi najstariji narod na svetu. Verovao je u Teslino tajno oružje i pominjao ga u vidu pretnje "ako samo jedna bomba padne na Beograd..."[1]. Bio je protivnik Srpske akademije nauka i umetnosti i predlagao da se nekim akademicima oduzmu doktorske titule. U nekim krugovima važio je za jednog od najvećih srpskih rodoljuba.
Gradu Kruševcu ostavio je oko 130 slika, uglavnom ulja na platnu, uz nekoliko akvarela i grafika.
Njegova ćerka je poznata multimedijalna umetnica Simonida Stanković.
Umro je 8. decembra 2000. i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
2004. je objavljena monografija "Milić od Mačve", autora Nikole Strajnića, izdavač "Besjeda" Banja Luka (199 strana).