Puna verzija : Arsen Dedic
LilShizle
21.07.2006, 10:48
Djevojka za jedan dan
Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene
U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave
Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan
Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami
Govorio sam, već je bilo kasno
O našoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći
Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu
Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan
LilShizle
21.07.2006, 10:52
Balada o prolaznosti
Kad lutali smo svijetom
k'o rasprseno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme
I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu
Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci
Kad radjala se sreca
i cekala je slava
pomisljali smo opet
to nije ona prava
Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vracaju se skoro
Gdje najvise smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje
Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli
tek poceli smo nesto
a dugo vec smo bili
I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode
U zapocetoj prici
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga
Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec' "Dovidjenja"
LilShizle
21.07.2006, 10:52
Sve sto znas o meni
Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvije rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
il' na pozdrav mahnu tek
Ne znam da l' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricati
jedno drugom sav, sav zivot svoj
Ref.
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan
Ruke
One su kao osmjeh i plač
desnoj je dano da nosi mač
to je ustvari njihova bit
ljevoj je dano da nosi štit
Desnoj je dano da drži pero
da virtuozno piše i svira
ljevoj je ruci dano da prati
i drži bjelu pustoš papira
A među njima, poput vage
čovjek korača, čovjek diše
između svojeg jada i snage
čovjek se njiše, čovjek se njiše
Razgovor s konobarom
Vraćam se ko svake noći,
svršilo se sve po starom,
jos me čeka zadnje piće
i razgovor s konobarom,
i razgovor s konobarom.
On te priče ne razumije,
ništa ne zna o samoći
ne stižu ga moje riječi
smiješi mi se ili toči.
smiješi mi se ili toči.
I tako,
on me pušta da do jutra monologe svoje vodim
on je samo dobar barmen, ja sam pijani gospodin...
Govorim mu kako živim,
uzbudljivo, ludo, sretno,
zar da kažem da te nema
i da sam sam kao pseto,
i da sam sam kao pseto.
Pored nas je jedna dama,
dok ja pričam njoj se spava,
poželim da ode k meni,
al' to ništa ne riješava.
I tako,
on me pušta da do jutra monologe svoje vodim,
on je samo dobar barmen,
ja sam pijani gospodin...
Vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom,
još me čeka zadnje piće,
i razgovor s konobarom,
i razgovor s konobarom.
Seosko groblje I
Orali smo zemlju, sijali i žnjeli
dok zima nije polja ogoljela
zemlja nas je stalno trebala
ali nas nije voljela
Ratovali smo bez daha, bez nade
gazeći krv i blato do koljena
zemlja nas je stalno trebala
ali nas nije voljela
Udvarali smo joj bezumno besramno
na kraju nam nije odoljela
legli smo na nju kao ljubavnici
koje je napokon zavoljela...
Seosko groblje II
Kad je ušla vojska s barjacima,
jel to bilo jednoga oktobra?
Jedino su stare žene rekle,
da od toga neće biti dobra
Kad je ušla ona druga vojska,
makar gladan grli pobro pobra!
Jedino su stare žene rekle,
da od toga neće biti dobra
Kad je ušla ona treća vojska
klicali smo: svršila je borba!
Jedino su stare žene znale,
da od toga neće biti dobra
A četvrta kad je ušla vojska
u špaliru kao da je smotra
napokon zauvjek dočekasmo
cjelo selo, sve odar do odra...
Original Soundtrack
Duge šetnje posle kina,
film "Zmajevo sjeme",
razgovori o ženama,
političke teme.
Sve što nam je mutna rjeka,
vremena odnjela,
sve to drži na programu,
hotelska kapela.
Amado mio, love me forever,
and let forever begin tonight...
Uzdrhtalo ljetno veče,
i čekanje broda
Rita Hejvort kao Gilda,
u kinu "Sloboda".
Moja prva cigareta,
prva čaša vina
Original Soundtrack
nježnih godina.
Amado mio, love me forever,
and let forever begin tonight...
Ona pustoš zimskog grada,
poslje kazališta,
u domaćim filmovima,
o tom nema ništa.
Male mjesne ljepotice,
a naša slaba tjela,
sve to drži na programu,
hotelska kapela.
Amado mio, love me forever,
and let forever begin tonight...
O mladosti
Poklanjala si, al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suviše mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja
To škrto sunce sto je palo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti
Daj stani na čas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi društvo pjesmu svrši
I da se čaša ispije
Još prepun nade, što da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros već su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja
Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu više nježnosti
Jer to je ništa sto ja gubim
O mladosti, mladosti
Daj stani na čas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi društvo pjesmu svrši
I da se čaša ispije...
Ratni profiteri
Dolaze ratni profiteri,
kupuju srce, kupuju krv,
nadiru strašni amateri
u trulom voću, truli crv
Dolaze ratni profiteri
kupuju povjest, kupuju mit
njihovi sinovi i kćeri
već beru užasni profit
Ah, mitte Europe
Ah, taj naš welschmertz
dok osudac vjetra,
domoljubni šverc
Dolaze ratni profiteri,
sad lažni sin i lažni brat
drmaju u toj atmosferi
al' ide vrjeme, kuca sat...
Otkako te ne volim
Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude, kol'ko će to trajati,
Može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oči naviknu
Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
Tvoje nježne godine
Tvoje nježne godine, što mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, neće da me shvati,
Tvoje oči pune sna, kako da me slijede,
Moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede.
Ti bi htjela zauvijek, što sam davno dao
Tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao.
Svoje nježne godine, ti ćeš dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.
Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znaš ni dobro ni zlo.
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to.
Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle.
Tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje, prije nego spoje.
Ne budi, ne budi se mila,
ti ne znaš ni dobro ni zlo,
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to.
Tvoje ruke malene.....
Tko stoji iza mene
Tko stoji iza mene
u ovom strašnom vremenu
iza jednih je nacija
a iza drugih žene
jer snaga je u plemenu
Tko stoji iza mene
u ovim dobrim danima
danima za šovene
iza jednih je mafija
kad najgore je samima
Iza njih njihovi
iza naših naši
to u istom času
raduje i plaši
Drže se jarani
drže se zemljaci
opet su u igri
osobeni znanci
A tko stoji iza mene
i tko će takvom pomoći
kad se okrenem – nikog
osim duge sjene
na cesti poslije ponoći...
Znat ćeš
Znat ćeš po svakoj stvari po kojoj i sada znaš
Znat ćeš kad bude vrijeme, a sada čula bi laž
Znat ćeš po mojim rukama i znat ćeš i u poljupcu mom
Da je kraj, da je kraj, da je kraj ljubavi mojoj
Pusti neka odmore se srca
Pusti neka uvjeravaju nas vječno
Zašto drugu istinu sad tražiš
Vjeruj k'o što vjerujem ja tebi
Uvijek tvojim riječima, tvom tijelu
Vjeruj onoj ljubavi u sebi, i ne, ne pitaj
Znat ćeš, znat ćeš po svemu, i znat ćeš i u dodiru mom
Da je kraj, da je kraj, da je kraj ljubavi mojoj...
Tvoje tijelo - moja kuća
Prošao sam put bez nade
oceane
i bespuća...
daj mi da se noćas sklonim
tvoje tijelo - moja kuća.
Stajao sam ispred grada
grad bez vrata
ja bez ključa...
vraćam ti se zato jer je
tvoje tijelo - moja kuća.
Dječak u šumi sto zove upomoć
utočište i kapela
grijaće ga blago, dok ne prođe noć
tihe vatre tvoga tijela...
Prošao sam još više
no što čovjek,
može proći...
tvoje tijelo - kuća moja
nek mi bude na pomoći.
Dječak u šumi sto zove upomoć
utočište i kapela
grijaće ga blago, dok ne prođe noć
tihe vatre tvoga tijela...
Stari vuci
Opet ona lica znana,
presvučeni kao glumci.
Opet prijete sa ekrana,
jaganjcima, stari vuci.
U trenu smo vjerovali
novo vreme, novi puti
al' i dalje vuk se žali,
da mu janje vodu muti.
Gotovo je sa snovima,
na kozliće opet hajka,
Vuk im stoji pred vratima,
tvrdi ja sam vaša majka.
Oni nikad neće pasti
nove face, stari znanci
bilo tko da je na vlasti,
na kraju se kolju janjci
Gotovo je sa snovima,
na kozliće opet hajka,
Vuk im stoji pred vratima
tvrdi, ja sam vaša majka...
Stara pjesma
Da, ja ću tebe
a ti druge ljubi
jer tebi dadoh
sve to što sam bio
koliko puta čovjek tako gubi
kad ljubi onu koju ne bi smio
Ti ljubi druge
ja ću tvoju sjenu
da muž te vara
to su moje želje
ti ljubi njega
a on drugu ženu
da i ti uđeš
u taj mlin što melje
Da, ja ću tebe
a ti druge ljubi
o drugoj neka
tvoj ljubljeni snije
učini sve da i on nju izgubi
i vrtjet će se zemlja
k'o i prije
Sve te vodilo k meni
Sve te vodilo k meni, iz daljine, iz mraka,
Sve te vodilo k meni već od prvih koraka.
Mada ništa nisi rekla, ja sam znao,
Ja sam znao, iz tih kretnji i porijekla,
Sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni, sve što rode samoće,
Mala primorska mjesta, isti pisci i ploče,
Kad te baci kao lađu noćni val do moga praga,
Nije bilo teško znati da mi moraš biti draga,
Da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni, tvoje oči i usta,
Tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva,
Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
I kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.
Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
I kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.
Djevojka iz moga kraja
Provela je noć na putu
kojim kreću od davnina
naši snovi prema svjetu
s Perkovića preko Knina
U očima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona neda da je slome
otima se i prkosi
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kušam
okus prvih poljubaca
okus prvih oskoruša.
Ona pamti davne riječi,
slatke boje zavičaja
ima želju da me lječi
djevojka iz moga kraja.
Provela je noć na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noć budna
u vagonu druge klase
U očima njenim more...
I na kraju malo sreće
I na kraju malo sreće
preko svega raste trava
i oprezno niče cvijeće
plava ruža zaborava
I na kraju malo sreće
poslije tih i takvih tema
zlo bi bilo još i veće
da te nema, da te nema
I na kraju malo sreće
poslije boja, poslije hajke
u nedelju sveto veče
u kuhinji moje majke
Dva ljubljanska dana
Ko u filmu "Ples na kiši"
tajanstvo i tama
pripala si mi u času...
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana
Premoreni, još kolege
puni nekog srama
vratili smo se u klasu...
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana
Preplavila nas zelena rijeka
pili smo pića njihova rijetka
kao na drugom kraju neba
tek koji korak od Zagreba
Sutra svako svojim putem
do toplog bezdana
u sigurnost i u masu...
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana...
Čovjek kao ja
Ne, za te nije čovjek kao ja
što ljubav tužnu samo može da ti da
u ovom stanu ne postoji ništa
što bi moglo zadržati tebe
ničeg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve
Ne, za te nije čovjek kao ja
što život gorak samo može da ti da
ti ne bi mogla da živiš kao nekad
ja bih htio da budemo sami
i da nečujno prolaze dani
oko nas
U kući gdje samo
rijetko još vergl svira
a buket za te
je cvijet od papira
u sobi praznoj
bez svijetla, bez mira
Sad mirno idi ostavi me tu
da kao nekad opet
prepustim se snu
Ti u ovom svijetu ne nalaziš ništa
to je život od sanja i od pjene
ne razumijem što tražiš od mene
kad dao sam sve.
Čistim svoj život
with Ibrica Jusić & Gabi Novak
Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, tu hrđa je i tmina,
i osta'ću bez ičeg al' bolja je tišina...
Daj mi malo
Daj mi malo bilo čega
malo zemlje, malo neba
daj mi malo svojeg tijela
malo pića, malo jela
Godine nas ruše
noć je, vjetar puše
daj mi malo milovanja
izvedi me iz tog stanja
Otvori mi vrata
vremena su pusta
dodirni mi oči,
dodirni mi usta
Daj mi malo bilo čega
malo vode, malo hljeba
tako nam je dobro bilo
dok još ništa nismo znali
daj mi malo bilo čega
moj anđele pali
Godine nas ruše
noć je, vjetar puše
daj mi malo milovanja
izvedi me iz tog stanja
Otvori mi vrata
vremena su pusta
dodirni mi oči,
dodirni mi usta
Daj mi malo bilo čega
malo vode, malo hljeba
tako nam je dobro bilo
dok još ništa nismo znali
daj mi malo bilo čega
moj anđele pali...
Čovjek bez zvijezde
Lađa ima kompas,
s njim nalazi luku,
vođe vode vojske
prema slavoluku.
Svatko ima nešto –
busolu il’ radar,
ne mogu se snaći,
nisam za to kadar.
Ja sam čovjek bez zvijezde,
oblak mi je skriva,
za mene je nema,
drugom je vidljiva.
Ja sam čovjek bez zvijezde,
bez ikoga svoga,
na prokletoj cesti
bez pravog razloga.
U kući je zima,
moji prsti zebu,
uzalud te tražim
na zemlji i nebu.
Felini, La strada
ringišpil se vrti,
jesam li na redu
u pogledu smrti.
Moderato Cantabile
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta
Reci dali ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a neznati gdje
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bićeš slobodna sad
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak
Ne plači
Ne plači mala moja, ima dana pred tobom
Prvi put kažeš zbogom, pa je teško, znam
Ne plači mila moja, mnogo boljeg te čeka
Život nas, kao rijeka, nosi dalje sad
Moje igre su teške, ne znam ljubav da dam
Volim stvari daleke, i tražim ih sad
Ne plači dušo moja, neka glazba te tješi
I makar ti se smješi kad ne mogu ja
I makar ti se smješi kad ne mogu ja
Kad ne mogu ja, kad ne mogu ja
Kako si?
Vidjećeš na plakatu datum i moje ime,
U nekom ružnom gradu slučajno jedne zime.
I zbunjena ćesš ući, ko u vremena stara
Da čuješ kako pjevam na balu medicinara.
Kako si?
Ko da je nemoguće, i kao da se ne smije,
Živjeti ovako, živjeti od pjesme.
Reći ces mi blago, i kao da me kriviš,
Ti znači još i danas od ovog posla živiš.
Kako si?
Tražićeš da ti pričam, a ja baš nemam volje,
Kako je bilo tamo, kako je bilo dolje.
Već ne sećam se dobro, al tvrdiš, da sam za te
Napisao: ne plači, i pjevao: sanjam te.
Kako si?
Kasno je, idu gosti, naša je priča duga,
To što je sad u nama, nije ni sreća ni tuga.
Da li te čeka netko, hajdmo na piće k meni,
I vodili smo ljubav kao u uspomeni.
Kako si? Kako si? Kako si?
Ivan bez zemlje
Život mi ruši stare temelje
bez tebe sam Ivan bez zemlje
strano je duši mojoj veselje
bez tebe sam Ivan bez zemlje
A s tobom srce ništa ne prijeti
s tobom sam kao Filip ljepi
ni ti bez mene ne znaš kuda
bez mene ti si Ivana luda
To vrijeme guši, o moje želje
bez tebe sam Ivan bez zemlje
i vrt se suši kamen se melje
bez tebe sam Ivan bez zemlje
Lutka
Zamišljam te nagu,
sa tijelom dječaka u kome je žena,
usnula i spava...
Ne budim te više, puno ožiljaka,
moje srce, kao zemlja podrhtava
Zamišljam te nagu,
anđele bez krila, ostala su negdje,
poslje zagrljaja
na olovnom nebu, sjena duge spaja
ono što već jesi, s onim što si bila
Zamišljam te nagu,
Jedino u svoju nježnost odjevenu
I kraj tebe ležim
Pokrivam te srcem u krvi i znoju
Raste moja čežnja, ljeto je i snježi
Zamišljam te nagu, janje moje malo
Hostija i čaša,
puna tople kiše
A polje je plavo i vrijeme je stalo
Na nekom zvoniku i nema ga više
Zamišljam te nagu,
više se ne stidiš ruže u svom vrtu,
ako je procvala...
Jesi li još ondje i da li još vidiš
zvijezdu iznad mene ili je već pala?
Ljeto koje pamtim, srušila je zima
sjekirom od leda
a samo to imam...
:srce:
Kuća pored mora
Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene
Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja nešeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula
Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene, u njoj
Okus soli
(Sapore di sale)
Sa okusom mora, sa okusom soli,
na usnama zarkim, u kosi i kozi,
ti si dosla iz vode, da se pruzis kraj mene,
dosla si tu, pracena suncem…
U okusu mora, u okusu soli,
ti nosis gorcinu svih onih stvari,
sto sam volio davno i izgubio negdje,
svega onog sto traje daleko od nas…
Ovo vrijeme i dani, sto prolaze lijeno,
ostavljaju okus soli na usni
ti skaces u vodu, pa me ostavljas samog,
tu na pijesku i suncu, da te ponovno gledam…
A kada se vratis, ja te pustim da padnes,
u narucaj pijeska, i u moje ruke,
a onda te ljubim, sa okusom mora,
sa okusom soli, i okusom sna…
Gino Paoli, prepevao Arsen Dedic 1964. g.
Sapore di sale
Sapore di sale, sapore di mare
che hai sulla pelle, che hai sulle labra
quando esci dall'acqua e ti vieni a sdraiare
vicino a me, vicino a me.
Sapore di sale, sapore di mare,
un gusto un po' amaro di cose perdute,
di cose lasciate lontano da noi
dove il mondo č diverso, diverso da qui.
Il tempo e dei giorni que passano pigri
e lasciano in bocca il gusto del sale,
ti butti nell'acqua e mi lasci a guardarti
e rimango da solo nella sabbia e nel sole.
Poi torni vicino e ti lasci cadere
cosí nella sabbia e nelle mie braccia
e mentre ti bacio sapore di sale,
sapore di mare, sapore di te.
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.