Puna verzija : Sta vam ostaje u najjacem secanju?
Prosle veze i bivse ljubavi......... Interesuje me sta vam je ostalo kao najjaci utisak i secanje........ neki trenuci ....... dogadjaji........ sam cin i nacin raskida?
SansRomantic
20.07.2006, 17:24
Od svih bivših ljubavi, u najjačoj uspomeni mi ostanu ... mirisi... :blink:
sve vremenom izbledi :gone: ali nekako uvek je taj period obeležen nekim specifičnim mirisom...
npr na prvu ljubav i prvog dečka me uvek podseti miris lipa u proleće...
bah...al sam smešna...šta da radim kad je tako!
Raskid :smeh: Kao Takav:kalas: :love3: :andjeo: :djavo: :cekic: :lupanje: :bek: I tako to :cesces: :deda2:
LilShizle
21.07.2006, 12:04
Pamtim samo dodir Njegove koze pod prstima...
pitao sam ovo jer je kod mene sve to nesto izmesano. :blink: :blink: :blink:
pamtim razne trenutke na gomili onako nabacane ..... ima i :zagrljaj: :love4:
kao i :kiss2: a bogami i :cekic: :uglavu: :kalas: a onda i :gone:
nattydread
23.07.2006, 12:22
sitaucija je bila bas cudna. nismo raskidali, ali smo raskidali. nije bio problem u nama, nego sam ja morala otici, preciznije receno preseliti se. i tako pred rastanak, sjecam se da smo zbunjeno gledali u vrhove svojih cipela i sutirali kamencice po parku i nismo znali sta jedno drugom da kazemo. danas kad se nakon krsa godina sjetim tog dogadjaja, sjetim se da sam se tada najvise osjecala bespomocno jer nikako nisam mogla da obrnem tok dogadjaja.
Lady in red
30.07.2006, 15:27
Iz svake veze se ponese neki delic, i cuvas ga tu negde na dnu srca, svaki taj delic je poseban na odredjeni nacin, svako ostavlja drugaciji utisak i desavaju nam se razlicite stvari, ali uvek se najbolje secam zagrljaja, kako me je neko grlio i sta se u meni u tim trenucima budilo. Naravno, ziva secanja mi je ostavio svaki raskid, ma kakav bio
U najjačem sećanju su mi one lepe stvari. Pogled koji je neko znao da mi uputi i da mi kaže neizgovoreno, zagrljaj koji je grejao i štitio, poljubac u koji je unosio celog sebe. Pamtim i neke gestove, dela koja su znala da me patosiraju, ostave bez teksta, rasplamte srce, nateraju da uzletim.
A onda se zapitam zašto je tim vezama došao kraj.
I tek tada se setim onih stvari i onih događaja koji su me najjače povredili i koji su trajno ubili deo poverenja. Tamo gde nisam bila povređivana, setim se osećaja praznine koja je usledila kada je žar počeo da se gasi, kada se udaljavao, hladio, ljubio a da se nije predavao.
I uvek pamtim bol koji bi me obuzeo pri raskidu i osećaj da bespovratno gubim deo sebe.
A6quattro
26.11.2006, 09:50
Ne volim zivot u proslosti,al' kada se desi
onda je secanje jako i potpuno.
trudim se da ne pomisljam na to "proslo" (al kad me podseti neko):roll: ...
Uglavnom je to pogled i njime izgovorene misli :huh: (mguce je veruj mi)
a posle toga,lepi trenutci,(u blic formi)...:blink: posle nastupa koma i smrt...(salim se naravno)
loseg se ni ne secam jer sam se pomirio sa cinjenicom da je sve proslost...a i ponovo sam zaljubljen;)
Mater Vetru
26.11.2006, 12:18
Onaj period zaljubljenosti, pun iščekivanja, pitanja,slatke strepnje... koji se završi onim jutrom kada se probudim i shvatim- ja volim. :) :stid2:
euridika
26.11.2006, 13:58
Iz savke od svojih veza izašla sam bogatija u nekom iskustvenom smislu. Ponešto naučila. Bivala povređena uglavnom, jednom i ja jako povredila. Ono što ostaje zavisi od toga o kome se radilo. Za jednog od njih me vezuju najtoplije emocije i misao o tome kako ima divnih plemenitih ljudi na svetu, za nekog drugog osećaj mučnine i ljutnja na sebe samu iz mnogo razloga, nekih se i ne setim. Možda bih mogla da kažem da mi u sećanju ostaju godine koje sam tada imala, ludost energija koja nas je nosila, neka šašava bezbrižnost u međuljudskim odnosima, vera u ljubav kao čudo koje može da promeni svet.
blueella
26.11.2006, 15:56
pokusavam ne prisecati se onog sto je bilo..vec se fokusirati na ono sto dolazi i ono sto sada imam... ponekad se prisecam nekih trenutaka iz proslosti,ali ne mogu da se setim da sam se prisetila neceg iz neke veze..sta je bilo, bilo je...cim je proslo, znaci da nije valjalo..pa nek ode u zaborav...
sladoledzija
26.11.2006, 18:38
kako kad, trenuci, reči, dodiri. Mnogo toga ima što čuči negde duboko u meni, samo me nekad nešto podseti na to, neka mesta, glasovi, muzika. Da, definitivno neka pesma ili češće stih ume da podseti.
Lepe stvari,sitnice koje su ga cinile drukcijim od drugih,poneka izjava ili gest i pesma...
Na svakog decka me podseca neka pesma bilo da ju je on otpjevao pod prozorom ili poklonio,da me pitao za ples ili je bila u pozadini u nekom vaznom trenutku...
Mnogo je lepih uspomena koje uvek vrate osmeha na moje lice:)
I naravno muske suze,znam da sma grozna ali :beyond:
Deset godina zajednickog zivota,pregrst lepih uspomena a onda razvod :( Svaki put kada se toga setim osetim blagu mucninu,neku tupu bol u grudima... ...ni Bog ni vino ne mogu bas sve,uvek ce biti onako kako je
nekom ce suze,nekom biseri ....veruj mi,rodjeni ...
I naravno muske suze,znam da sma grozna ali :beyond:
Nisi grozna, suze se nikad ne zaboravljaju. Ni njihove ni svoje.
ovo me je podsetilo na jednu "ubitacnu" recenicu iz romana "Orkanski visovi":
"ceo svet je zbirka podsecanja da je postojala, i da sam je izgubio..."
i ja se osecam tako...
Neuhvatljiva_
09.05.2007, 21:27
Uvek pamtim gestove koji mi govore da je neko ko je bio pored mene...bio dobra osoba...:roll:
kissigirl
09.05.2007, 22:05
uvek se najbolje secam zagrljaja, kako me je neko grlio i sta se u meni u tim trenucima budilo
:uredu:
Secam se i njegovih suza, i pesama koje mi je pevao, i mirisa, i njegove koze...
:(
Mina1809
19.05.2007, 15:29
Oci....njegove oci su mi se "usadile" u mozak... i TAJ pogled, taj strasni pogled, koji govori vise od 1000 reci, i ostalo mi u secanju da samo ON moze tako da me pogleda...
:stid2:
la femme
19.05.2007, 17:24
Zavisi koje se osobe secam, jer nisu ni sve veze bile iste!
Uglavnom se trudim da zadrzim neke lepe zajednicke momente: zajednicka putovanja, neke romanticne ili, naprotiv, neke sasave momente koje smo zajedno proveli, neke reci koje su u tom momentu bile jako vazne... Svaka osoba je ostavila nesto iza sebe, nesto svoje i originalno u odnosu na druge!
Ali posto zivot nije bajka, ostali su u secanju i raskidi, nerazumevanje, pogresni potezi koje smo vukli u datim momentima, teske reci...
Jedan,jedini pogled na rastanku koji sadrzi sve.I pitanja i odgovore,bez obzira na brzinu i duzinu gledanja.
Paznja...koja ga je izdvajala iz mase muskaraca, osecaj da si voljena, da se neko budio s tobom u mislima i odlazio na spavanje sa istim tim mislima...hrabrost...da pokaze i svoju slabiju stranu devojci koju je voleo...veliko srce...koje je kucalo samo za devojku s kojom je bio....reci...koje su uvek izgovorene u pravom trenutku i na pravom mestu...On!
love hunter
30.08.2007, 22:11
...kada se sve zavrsi i kad danas prebirate po secanju,sta je ono sto vam najvise nedostaje a sa sobom je nosila(o) vasa bivsa draga(i) ?
Nista njegovo mi ne nedostaje.Bas nista.Nedostaje mi samo ona sreca kojom sam isijavala dal' zbog njega,nas ili mog dozivljaja ljubavi,svejedno.
Zato i volim da volim - da bi se taj osecaj ponavljao. :lazy:
:andja:
...nedostaju mi svađe i nervoza...:roll:...toga sada nemam...:(
Moj bivsi dragi je u sebi nosio mnogo toga, sto sam volela i postovala.... i zbog tih, i mnogih drugih stvari, ostali smo prijatelji - veliki prijatelji.... Nedostaje mi (ponekad) da pokusamo mozda, posle tolikih godina, da budemo i nesto vise od prijatelja:roll:
starsica
31.08.2007, 01:44
jedino mi nedostaje.. to sto mi nikada nece vratiti dobar deo stvari koje ostavih tamo..
a necu da ih uzmem.. Boze moj.. imaju suvise veliku vrednost za njega.. :dry:
Andjelika
31.08.2007, 03:14
nedostaju mi nashi dugi razgovori......
nedostaje mi da me zasmeje.......
nedostaje mi njegovo prevrtanje ochima kad se glupiram.....
nedostaje mi njegova luda reli voznja...
nedostaju mi njegova mishljenja i saveti, to shto se nije ogradjivao vetj je jasno i glasno govorio ono shto misli.....
i josh mnogo toga........
ne kao ranije, ali ........
недостаје ми наша љубав :(
Zagrljaj koji daje onaj osećaj apsolutne zaštićenosti.
Pogled koji otapa led i kojim razume sve neizrečeno.
...
euridika
31.08.2007, 22:21
Svaki bivši je odneo komadić mene, neko manji neko veći. Svi ti komadići nedostaju... Jel' sam pola duše ili ne, ne znam... Ne osećam da mi fale. Falili su samo dok je to bila neka vrsta fizičke zavisnosti, dok sam se odvikalvala od navika ...
Ako se vratim najsvežijem bivšem i preberem po onom zaključanom delu sebe, onom koji ne volim da čačkam jer to čačkanje ništa bodro nije donelo, onda mi nedostajem ja onakva mlada i puna ljubavi i bezrezervne vere u ljubav, ona koja je davala i bila spremna da se odrekne sebe zarad nečije sreće, ne zato što je odricanje od sebe pametno i dobro, već zato što sam toliko i tako volela...
Andjelika
01.09.2007, 14:12
onda mi nedostajem ja onakva mlada i puna ljubavi i bezrezervne vere u ljubav, ona koja je davala i bila spremna da se odrekne sebe zarad nečije sreće, ne zato što je odricanje od sebe pametno i dobro, već zato što sam toliko i tako volela...
bash to......
kissigirl
03.09.2007, 21:31
Nedostaje mi njegovo "Volim te" koje mi je ponekad tako potrebno...
Poneki sms u toku dana da me razveseli...
Negova ruka u mojoj...
Njegov smeh kada izvalim nesto...
I kada me posle zeza zbog toga...
Njegovi poljupci po kisi, snegu, suncu, vetru...
A najvise mi nedostaje ona stara Ja, koja je znala da se smeje i da u svakom danu nadje nesto lepo, koja je bila srecna jer je volela i znala da je voljena.
Nedostaje mi njegov glas.
Da me uteši kada sam tužna,da mi obeća kako će sve biti u redu kad sve krene nizbrdo, da mi u kasne noćne sate budi maštu, da me tmurnim jutrima probudi.
Nedostaju mi njegove ruke.
Da mi miluju lice, da ugreju moje hladne ruke, da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala, da utonem u san i da se probudim njima obgrljena.
Nedostaju mi njegove oči.
Da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voli, da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogrešim, da se gubim u njihovom crnilu dok nešto priča, da me gutaju pogledom i onda kad se ne osećam lepom. :)
Nedostaju mi njegove usne.
Da me ljube kad sam tužna, umorna, bolesna ili vesela, da zaspim i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima, da obrišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima. Samo one to mogu.
Eto..sve mi to nedostaje !
Nekada nedostajem '' ja '' samoj sebi iz perioda kada sam bila onakva 15-ak godina mlađa - luđa ( tu i tamo :skok: ) , spremna na svakakve ludosti ( tako ih nazivaju ) ...
Nedostaje mi glas - najlepši na svetu.
Nedostaju mi njegovi prsti - na gitari, isprepletani prsti u duuugim šetnjama.
Nedostaju mi priče i zajednički smeh.
Ne nedostaju mi suze koje sam isplakala zbog njega - one '' prve - prave '' ...
Tako mi dođe nekad ne znam ni odakle se stvorio, sevne kao munja i nestane - kao da nikada nije ni postojao u mom životu. :beyond:
Nemam vremena za nedostajanje... :jok:
Sada sam u najlepšoj ljubavi na svetu. :srce:
Dok se ne pojavi opet - iznenada, a da ni sama ne znam odakle je došao, kako se stvorio '' tu '' , sevne kao munja i nestane...
Neuhvatljiva_
06.09.2007, 09:51
Posle njega, najviše mi je nedostajala "ona ja", kakva sam bila pre te veze...nedostajali su mi ljudi koji su bili pored mene pre njega...
A on, nije mi nedostajao ni malo kao i ništa njegovo...konačno sam osetila olakšanje, i da dišem...
Ona mi ne nedostaje ... ali mi nedostaju
kuça,kola,nameştaj,pare,pribor za pecanje,ker,maçka,2 papagaja s kavezom ...
P.S.
joş sam zaboravio i nove plastiçne papuçe br.43 ispred vrata
little fairy
06.09.2007, 13:02
Kada nekog 'izgubimo', najbolje je to nadomjestiti. Prijateljstvom. Najgore je zabiti se između 4 zida i razmišljat. Nema razmišljanja. Van!!
Naravno, lagano je reći. Teže je napraviti.
Dosad mi je uspjelo pobijediti taj osjećaj da mi nešto fali. Najviše što mi je falilo je ta spoznaja da, ako pošaljem poruku, da će mi se odmah javiti.. Da je uvijek tu negdje zbog mene. Eto, ali prijatelji čine čuda i sve se brzo prebrodi.
Crazy Angel
17.10.2007, 04:46
Iz svake veze se ponese neki delic, i cuvas ga tu negde na dnu srca, svaki taj delic je poseban na odredjeni nacin, svako ostavlja drugaciji utisak i desavaju nam se razlicite stvari, ali uvek se najbolje secam zagrljaja, kako me je neko grlio i sta se u meni u tim trenucima budilo. Naravno, ziva secanja mi je ostavio svaki raskid, ma kakav bio..
..bas ovako kako kaze lady in red je kod mene..
..nemam sta da dodam a ni da oduzmem..
EJZIVOTE
21.10.2007, 00:57
Nista Ne Ostaje
Ni Od Jedne Jedine Djevojke Nemam Ni Dlakice A Kamoli Slike Il Neki Dzemper Naprimjer :-)
Nek Sve Umre; Nek Sve Umre; A Sjecanja Neka Izgore
Tako Mogu Cistog Srca U Novu Veza Nekada
...osmeh....uffff.....:stid2:
Neverovatan osecaj mira....
Secanja......
Jedna crvena bova koja sada mrzne u vodi i na vetru...a letos je bilo tako super pored nje....uf....(cini mi se da mi je potreban pojas za spasavanje....)
;)
kissigirl
14.11.2007, 18:28
Koje uspomene iz veze vam se najcesce vrte po glavi nakon raskida? Da li su to vise lepe uspomene, ili pak one pa, ruzne? Trudite li se da ih izbrisete iz secanja?
Volim uspomene :uredu: i rado zavirim u taj kovčežić. Uvek su tu neke lepe stvari, jer nisam imala nikad neke dramatične raskide, svađe, nisam bila povređena i ne znam šta bi još bilo ružno od toga što bih mogla da pamtim, da ga je bilo. Samo se jednostavno nismo više voleli intenzitetom koji nam je bio potreban da idemo dalje :) i onda imaš samo lepo :)
Iz sećanja sam se potrudila izbrisati samo ono što je vezano za tragediju, da ne boli jako.
Vrti mi se svašta, bilo je tu mnogo ludorija, koje mi uvek nabace kez na lice, mnogo lepih trenutaka, sve to vratim i prelistam, kad te nešto na nekog koga si voleo podseti. I tako je kod mene sa svim onim što više nemam - bile to neke veze, detinjstvo, ili osobe koje više ne hodaju ovom zemljom.
Ne živim u prošlosti, gledam napred, pa kako god da bude, ali primećujem da sam s godinama sve više nostalgična, a lepa uspomena nekad zna baš da pomogne, za šta god ona bila vezana :uredu:
Te ljude sa kojima sam delila poljupce, sad volim na neki sasvim drugačiji način. Poseban :) ... zato se i nalaze u kovčežiću.
...na mom kovcezicu je katanac...a kljuc sam progutao...8)
**princess**
01.12.2007, 03:12
ne volim da se secam ruznih stvari... njih uvek nekako potisnem i ne vadim ih iz tog nekog zavuchenog dela mozzga ako bash ne moram... tako da se uvek secam najlepshih trenutaka... koji mi izmame osmeh na lice...
jedina stvar koje se ustvari u zivotu bojim je zaborav... volela bi da mogu sve lepe trenutke da sachuvam i da ih nikad ne zaboravim... ali neke uspomene nazalost vremenom izblede... i to mi se uopshte ne dopada... kad bi bar mogla sve da ih sachuvam
pa imam valjda neku ludu srecu da ruzne uspomene zaboravim, inace sam sklona idealizovanju ljudi pa se uvek trudim da zapamtim samo lepe stvari a da one ruzne potisnem da bi ti moji ideali mogli da nastave da zive...
volim da se prisetim nekih ludih provoda, nekih ljudi koji su negde daleko, drugih koji su tu negde ali ih nisam dugo srela (a zelela bih) itd....
Volim uspomene :uredu: i rado zavirim u taj kovčežić. Uvek su tu neke lepe stvari, jer nisam imala nikad neke dramatične raskide, svađe, nisam bila povređena i ne znam šta bi još bilo ružno od toga što bih mogla da pamtim, da ga je bilo. Samo se jednostavno nismo više voleli intenzitetom koji nam je bio potreban da idemo dalje :) i onda imaš samo lepo :)
Iz sećanja sam se potrudila izbrisati samo ono što je vezano za tragediju, da ne boli jako.
Vrti mi se svašta, bilo je tu mnogo ludorija, koje mi uvek nabace kez na lice, mnogo lepih trenutaka, sve to vratim i prelistam, kad te nešto na nekog koga si voleo podseti. I tako je kod mene sa svim onim što više nemam - bile to neke veze, detinjstvo, ili osobe koje više ne hodaju ovom zemljom.
Ne živim u prošlosti, gledam napred, pa kako god da bude, ali primećujem da sam s godinama sve više nostalgična, a lepa uspomena nekad zna baš da pomogne, za šta god ona bila vezana :uredu:
Te ljude sa kojima sam delila poljupce, sad volim na neki sasvim drugačiji način. Poseban :) ... zato se i nalaze u kovčežiću.
Lepo, baš lepo....Toliko lepo da mi je žao što i ja nisam u tvom kovčežiću, ili ti u mom...
biterlemon
17.12.2007, 18:14
Prvi poljubac uvek, i njene oci sjajne...
...i glas, neka njena tema razigrana, koju prica sa radoscu mog postojanja...
uvek, kod svake...
emilyrouz
08.01.2008, 03:44
palo mi je na pamet da zamislim jednu vezu sa nekim darkerom..kad sam imala vremena za mastarnje,cesto sam zamisljala kako cu se sa njim sresti na groblju..................ima jedan preslatki metalac koji mi se potajno svidjao.... jednog dana sam otisla na groblje sa drugaricom,i tamo je on bio sa njegovim ortakom....oni su nas zvali da se upoznamo,,,,,,,,,,,,,jao ja sam mislela da sanjam i nisam htela nikad da se probudim iz tog sna...nisam ni pomislela da ce me pitati............................................ ...aaaaaaaaaaaa i onda me je poljubio,,to NIKAD necu zaboraviti:(
believer
08.01.2008, 09:36
pamtim...izraze lica....miris vrata...neke izgovorene recenice....sitne trivijalnosti....tako....
Dugi, slatki razgovori uz okice koje se sjaje ...
:uredu:
**princess**
12.01.2008, 20:03
kako me je gledao to veche... niko me nikad nije tako gledao.... necu to nikad uspeti da izbijem sebi iz glave... :stid:
love hunter
16.01.2008, 17:01
...ovako nesto...
...bila je zima, a posto je moja bivsa devojcica jako volela da se seta (ne birajuci vremenske uslove) primorala me da odemo na dugu setnju po snegu...koji ja inace izrazito ne volim, ali je tad bio onako blestece beo, i po drvecu je inje pravilo najrazlicitije i najfinije ukarase koji se ne mogu pronaci ni u jednoj prodavnici...a sneg je bio celac, neprogazen, i jedino na sta smo nailazili su bili tragovi zeka i fazana, pored zbunja gde su trazili zaklon od lisica ili, jos vise, od ludih lovaca...
...bila je zima, ali mi nije bilo hladno...postoje trenuci koje pijes kao zedan vode, znajuci koliko su retki i neponovljivi ("...postoje, eto, trenuci kada se i ja opustim, kad sam, cak, srecan...al' bude mi nekako neprijatno. Kao da tu nesto nije u redu..." :))...ceo taj dan je bio takav, od ranog jutra...i tako smo nas dvoje stigli do potoka, bio je okovan ledom a voda je tiho zuborila ispod leda, odnoseci svoj sapat nizvodno, prema drugim ljudima zeljnim da ga cuju...ledenice su visile sa grana iznad njega...u jednom trenutku, ona otkine jednu, uzme je u ruku, pogleda me pravo u oci i kaze: "Vidi...kao mali k...c..."...mogu samo da zamislim koji sam izraz lica imao (verovatno onaj blago otvorenih usta i razrogacenih ociju ) a onda je ona, gledajuci me ispod oka (a imala je pogled u kome je bio i andjeo i djavo, i bezbroj iskrica (dal' su bile zvezda, ko ce ga znati) pride i cini mi se da je mogao da otopi sav sneg odavde do Kilimandzara) dodala: "A jel' si primetio da nisam napravila pleonazam?"
...bila je zima, i tog trenutka sam prepoznao da je sve sto zelim od jedne zene zrnce ludila (ako moze tako da se nazove) i saznanje da sa njom nikada nece moci da mi bude dosadno...retki su momenti kada me neko bukvalno obori s nogu, a to se, eto, desilo tada...ja za romanticnije ne znam. I ne treba mi.
Eto...
love hunter
28.01.2008, 18:41
...jos, u najjacem secanju ostaju dani...i noci...svetlost i sjaj....mesta...zvuci i note...snegovi...zlatna jesen...u secanju ostaju nedosanjani snovi...sanjani zajedno...zvezde...ispod trepavica...polusakrivene...najsvezije - u secanju ostaje vilinska kosa...i pogled...vuciji ili veshticiji...ne znam jos...
...al' sta je uopste secanje..."smesna lupa koja sitne stvari uvelicava"...varljivo i nepouzdano...zatocenik nase glave...sve ono so srce ne dopusta da bude zaboravljeno...
...a Madredeus definitivno moze da usitni coveka...na najsitnije delove...
Hm..ostaje neka obostrana energija,neki gestovi..miris možda najjače sećanje :uredu:,ali ništa se ne urezuje u sećanje kao osećaj koji imaš dok gubiš osobu koju voliš :jok: i neki metalni ukus promašenosti na usnama!
Prvo osmeh i ruke a onda neke sitnice koje su samo nama bile bitne...I ona ulica koja više nije ista...Pa kada prođem tom ulicom kao u zoni sumraka,nema poznatih kamenčića i bašte i one kapije gde smo se sklanjali od kiše...:(
Prvo osmeh i ruke a onda neke sitnice koje su samo nama bile bitne...I ona ulica koja više nije ista...Pa kada prođem tom ulicom kao u zoni sumraka,nema poznatih kamenčića i bašte i one kapije gde smo se sklanjali od kiše...:(
Da shvatam tvoju bol ... i te kamenčiće ... pa ako ti fale :stid2:
svrati kod mene u ulicu ima ih od početka do kraja u gomilama s peskom i cementom :smeh:
triViALna
12.03.2008, 00:18
Potseti me da te zaboravim...
:)
Monaliza
28.03.2008, 21:38
Uglavnom se secam svega ali nisam nesto vezana za proslost...
triViALna
05.04.2008, 02:36
Prolazne ljubavi ne pamtim.
Nisam stvarno volela prolazno.
Jesam mislila da volim u prolazu.
Ali nisam…
Oko. Crno. I neopisiva tuga u oku.
Ovalne oci. Ne okrugle. Ne duguljaste. Nego ovalne, 'nako elipticno. Uokvirene dominantnim kisobranom obrva koje se dodiruju u crvenoj tacki na sred cela kad se "Srda nasrdi". A opet…detinjasti kapci – odaju neukrotivo vrludanje oka u snu. Citava vasiona boja oko zenice dok se smeje i neke munje sto sevaju kad se raduje. Duge trepavice koje se saplicu dok trepce, mada cesto pokusava da ne trepce. Zenice koje se sire nepredvidivo kada ratuje sa sobom i odaju sve sto ne zeli da poredja u reci. Dve-tri tajanstvene bore koje igraju tango u uglovima dok spava mrsteci se unapred na prve zrake svetlosti koje jos nema. Ludilo u oku kad me gleda ispod oka…
Postoje ljudi koji nikada ne placu, ali im sve suze nagomilane godinama cakle u oku. A smeju se…uvek se smeju i sebi i drugima, i zivotu.
Prkosno…
Detinjasto…
Sada svi misle da cu napisati ejakulacija,a niste u pravu... :smeh:
Najvise mi ostaje u secanju prvi prodor i prvo gutanje ili prskanje sa sve klecanjem...
p.s. srecom nije se niko nagrdio posto nisam na kukuruzu to nikada radio... :dry: e jesam degutantan po pitanju nocnih komentara da sam sebi postajem neukusan,ali bar sam iskren...
jbg kad ne pamtim obrve... :blink:
Poslednji susret...bar sam ja znala da je poslednji.Dunav i jedna žalosna vrba..obala,boca ispijenog vina...tiha muzika,nekog broda koji je prolazio tuda,i koji je nosio moje ime...prsti isprepleteni,stisak koji je slao poruku...ne ideš nigde...izgovorenih reči,sa jednom suzom u oku,ma ne...šta ti je...sa osmehom,pogleda najtužnijeg na svetu....
triViALna
05.04.2008, 03:08
@Neron
Nista ti ne verujem, jer se smejes. ;)
Eh NeroncHe...lako je pisati o sexu.
Tesko je poredjati u reci ono sto sex ofucao nije...
I opet...napisi nam (ako zelis) sta Ti je stvarno ostalo u secanju, znam da ima toga pre&posle ejakulacije. A ne moraju biti obrve, pride...
:)
Sada sam se setio da mi je svaka guza ostala u sećanju.... :roll:
Nego mnogo je trepavica koje sam ustima prebrojao ostalo u sećanju,vina,koktela,svitanja na praznom auto-putu,soba kada naslonjen na balkon palim cigaretu i sam sebe pitam hoće li biti sreće uvek koliko je danas ima ili se ovo dešava jednom i nikada više...
Ne volim da se sećam,jer asocira sama tema na patetiku,a nisam patetičan,nisam tužan nikada bio toliko da bih se sad rasplakao,a sećam se i ja svega lepog...
Tužnih sećanja kada o emocijama i odnosima pišemo nisam ni imao,jer nisam ulazio u nešto što tužno može biti... Možda ću biti iskren ako kažem da je najtužnije na početku kada shvatim koliko je lepo,a da jednom kao i sve mora prestati...
Na kraju ostaje samo sećanje,ali ja bih da se sećam još malo i budućnosti ako bih mogao,ako ne dosta toga mi je već viđenog,pa ne bih ni zbog toga da žalim... tako se i ponašam,kao da ću sam ostati kad tad i valjda mislim da su mi deca dovoljna i da ne treba da žalim... znam mnoge koji bi se menjali sa mnom,pa je bezobrazno hteti još,a duša ište te ište,smrtnici smo svi....
love hunter
09.04.2008, 16:49
...ako mogu malo o internetualnim prichama i o razlichitim oblicima ljubavi...
...ono shto ostaje u najjachem secanju su neke rechi, lepe, poredjane bash onako kako ste ih zamishljali...u stvari, chak niste ni znali da ih bash tako zamishljate, i tek videvshi ih postanete toga svesni...
...u najjachem secanju ostane osecaj koje one izazivaju u vama...zavisnichki...udare vas u srce, i trazite josh i josh...
...kad njihov izvor nestane, trudite se da pronadjete nove, ochajnichki pokushavajuci da poverujete u prichu o vremenu kao najboljem iscelitelju...ne vredi. Pre ili kasnije, desice se trenutak kada naidjete na talasic, zaostao iz proshlih vremena, koji ce se neminovno pretvoriti u cunami koji vas preplavi, i potonete, i vazduha nema...
...sve shto ostaje je tiho plovljenje u tishini...
...modroj i zelenoj...
neke reci se utisnu i nikada ne zaborave.......i poneki dodir
meseceva_kci
02.05.2008, 22:25
pogled....
starsica
06.06.2008, 03:03
bas kad se onako lepo zamislim..
u najsvezijem secanju ostaju mi poljupci.. ona igra jezika.. pa ono shlatko golicanje usnama..
svakog decka se secam kako se ljubi, odmah na prvu loptu.. i ne zaboravljam ukus usana i jezika..
i znam, kod svakog mi je bila prpa pre nego se prvi put poljubimo :stid2:
i npr. ne zaboravljam svadje.. :dry: ne zaboravljam teske reci..
dok lepih teze mogu da se setim..
Zbunjena
27.06.2008, 18:09
u najjacem sećanju ostao mi je sam rastanak.... zagrljaj... :zagrljaj:njegove suze... moje suze.... sms poruke nakon toga.... :( :( :(
:(:plakanje:
nedostaju mi svi prelepi trenutci koje smo skupa proveli, ispijanje kafa, zagrljaj, reci podrške.... i nedostaje mi ona "prosla" ja, osioba koja sam bila pre njegovog odlaska.... :huh: :( :( :(
...savrseni ritam...uzajamni osecaj...8)
njena biserna ogrlica i zlatna narukvica :fijuk:
**princess**
03.07.2008, 18:11
osecaj koji u meni budi svaki njegov dodir
... i osmeh.... uvek zapamtim osmeh .
Mina1809
23.07.2008, 18:45
Reci njegove...njegov glas...njegov osmeh...oci njegove...tajne dodire...toplota njegovog tela...i njegov miris...mmmm....taj divni miris....:roll:
Rohalj Baze
23.07.2008, 19:36
njegov glas.....
jak stisak ...
butinama :fijuk:
bellissima
26.08.2008, 12:15
melodije ,koje izlaze iz mode,tamne ulice kojima smo se vracali ...
zvezdino penjanje na krovu evrope i svijeta,kao i prva ljubav:stid2::uredu:
Oci(pogled),glas,poljupci ... :srce:
jak stisak ...
butinama :fijuk:
mora da je bila zima,pa si grejao usi...ups.. ili rukice..:hmm:
inace,saputanja...:roll:
Nisi grozna, suze se nikad ne zaboravljaju. Ni njihove ni svoje.
Naravno :uredu: ...
Pogledi, neizgovorene reči... (ćutanje je zlato - na baš uvek... ) ,
besposlena romantika :srce: ,
najlepša buđenja, mirisi i govor tela ...
i jedan glas - kog se i danas sećam...
love hunter
19.11.2008, 22:28
U principu, sve.
Jedino se intenzitet kojim osecam odredjene detalje menja, menja ga reka vremena dajuci novi oblik svakom talasicu, ili talasu...
...poneki postane dovoljno velik da me preplavi, ponovo...
...i onda tonem...
lepe sitnice i bol koji dugo negde u meni tinja
nešto me slabo služi sećanje..:)
Ovih dana baš mnogo razmišljam o tome...neizgovorene reči,definitivno!
bellissima
19.11.2008, 23:35
Sve one sitnice ,koje su mi ispunjavale dane i sve one reci ,koje su
ostale nedorecene ...
diktatorka
19.11.2008, 23:36
...pogled...
Noc ...
Dusha ...
Dodir mekih usana ...
http://images-1.redbubble.com/img/art/border:whitewithdetail/product:laminated-print/size:small/view:preview/194797-10-lips-and-clavicle.jpg
:uredu:
BoginjaMarija
20.11.2008, 19:18
recenica koju mi je neko uputio-Tebe je nemoguce zaboraviti!
Govor tela, mirisi, pogledi i obostrani ubitačni temperament.
CHichaGlisha
21.11.2008, 02:27
Ne bih mogla da izdvojim jednu stavku.
Jedan element.
Kod mene je pamćenje jako složen i naizgled zamršen proces ... iako se odvija automatski.
Kao naređane domine, hiljade domina ... koje redom lančano popadaju -kada gurneš prvu.
A prva domina je ...
1.Mirisi.
Ne samo parfemi.
... i Ne samo "smradovi". 8)
Mirisi ... prirode, okruženja, nekog prostora, ljudi, stvari ...
Često me neki mirisi potsete na neke ljude, pa me sećanja povedu do nekih događaja i stignem (ni kriva ni dužna) do nekih perioda života ...
koje bi' možda i zaboravila.
2.Muzika.
Tačno znam gde sam, kada, s'kim, kako ... koju pesmu čula i razlog zbog koga sam je upamtila.
3.Boje.
Boje su mi jako važan element pamćenja. Recimo oker me poTseća na smrt. Ne crna ... - oker!
4.Ukus .
Ne bukvalno, ali i ukus: gorčine, žuči, besa, radosti, sreće, olakšanja,tuge ... je takođe tu negde ... pri samom vrhu.
Tako ispada da ;
Život pamtim po ukusima,
ukuse po bojama,
boje po periodima,
periode po muzici,
muziku po ljudima,
... a ljude po mirisima.
:hmm: da ovo ne napisah ... ne bi ni znala da mi SVE ostaje u najjačem sećanju. :roll::fijuk:
Zavisi od osobe i šta je u tom trenutku bilo najupečatljivije.
Nekada je to pogled koji govori više od reči, nekada miris, nekada sitna pažnja...
Meni ostaje skoro sve u secanju,a najvise glas i izgovorene reci :(
U najjacem secanju ostaju nedosanjani snovi. Osecaj koji sam imala dok sam sanjala,i razocarenje i praznina jer toga vise nema.
Takodje pamtim sam pocetak i sam kraj. Najlepse i najgore. I pitam se gde su sad na kraju sve one stvari s pocetka....
I jos jedna stvar - momenat kad je sve prestalo. Uvek tacno zapamtim trenutak kad se sve srusi. Do samog razlaza moze proci jos vremena, ali onaj tren kad ja shvatim da je kraj :jok: ne zaboravljam.
coolgirl
22.11.2008, 12:01
...pogled...
:roll:
http://i238.photobucket.com/albums/ff146/reklamerko/JNA82.jpg
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.