Puna verzija : Oliver Dragojević
Ako izgubim tebe
Dok se budi nova zora znam da sretan bit će dan,
Jer kraj uzglavlja si moga a na vjeđama ti san.
Puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti!
Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas,
Naša postelja je meka, sreća bdije oko nas.
Puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi!
I dok predajem se milovanju tvom
Neki čudni krijem strah u srcu svom;
Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj.
Jer dok predajem se milovanju tvom
Neki čudni krijem strah u srcu svom;
Ja te ne dam, ja sam tvoj!
Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav,
Ovu beskraju sreću koju pružaš mi ti.
Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost
I toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi.
Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve.
Kad bi mogao zauvijek da zaustavim taj sat,
Da nam zanos vječno traje što bi sve još mogli dat.
Našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj!
Prije svitanja
Ja ne mogu bez tebe vise živjeti
Jer znam da mi prije zore moraš nestati
Samo prazno svitanje iza tebe ostaje
I ove moje bijele ruke suzama isprane
Ja ne mogu tvoju sreću sada gledati
Jer sve što mi noćas treba s tobom odlazi
Nakon svitanja bez sna puna mojih dodira
Dio mene odlazi zauvijek bez povratka
Kad mi odeš ti s kime se smijati
S kime se radosti dijeliti
Kad mi odeš ti kome ću pričati
Kome ću bol na usnama pisati
Prije svitanja, prije svitanja
Kad mi odeš ti
Ja ne mogu bez tebe vise živjeti.
Gore si ti
Ne znam kako podnijeti ove noći preduge
Ne znam kako pobjeći do svitanja
Ne znam kako vratiti jednu mladost skršenu
I iz praha život joj podariti
Sad se pitam da li treba živjeti iz navike
Il' da skonćam pa da budem kraj tebe
Jer gore si ti
A ja dole sam sav željan nježnosti
Noćas najdraža opet srest ćemo se mi
Bože noćas rajska vrata otvori
I u svoje dvore mene primi ti
Jer tu vječno počiva
Jedna ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom
Jer joj dugo nisam lice ljubio
Jer sam predugo se bez nje budio
Prerano je otišla moja ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom
Za njom
Dišem
Bude me zvuci čovjeka
Vuku me mreže ribara
I mala ne dam se, a ruke su im jake
Sad i vide me lica im se bliže
I tada umirem od sudbe što mi uze
Sve snage
Dozivam mutne valove
Upomoć da mi doplove
Jer ma da ne gledam, ja vidim da se mijenjam
I ma da nema me ja znam da samo drijemam
I sada čovjek sam i ne sjećam se boja
Iz dubina
Dišem, ja dišem
Grudi mi se stežu
I gušim se jer osjećam da
Dišem, ja dišem
Tijelom ja sam čovjek
A duša mi je more
Prolaze moje nevere
Čekam još svoje valove
I kada dođe mrak da tijelo mi proguta
Ja bit ću radostan i umoran od puta
Oči sklopit ću i u snu bit ću pjesak
Na dnu mora
Ostavljam te samu
Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći
Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje
Sve krasote svijeta
sve lijepote noći
odnio je vijetar
s njim mi valja poći
ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja
Još ćeš biti mlada
sve dok budeš htijela
sad na jastuk pada
sijena tvoga tijela
sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa
Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
i zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom
Za život me vežeš samo ti
Ostali smo sasvim sami
Finili su lipi dani
Išekane sve su lipe riči
A život je ka i zemlja
Kad zapustiš malo daje
Taman da bi na se bija jidan
Pa se pitan di je krivo
Kleten srce ča je živo
Poša bi al neznan di ću stić
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti
Svojim vitron moja jidra punila
Svojon nadon moju dušu ljubila
Sad me ostavljaš na pučini bez sna
Da ti priznan da si moja jedina
I sve druge ča su s menom živile
Nisu se za ovo srce primile
Sad ka kamen teški tonen ja do dna
Da ti priznan da si moja jedina
Da ti priznan da si moja jedina
Umorna je ova duša
Od pusti bura, pusti suša
Popucala koža ka i poje
Zagropan u svojoj mriži
Život mimo meni biži
Odnosi i ovo malo voje
Vrime me u ponor tira
Samo sritne nebo bira
Moju dišu neće ni za lik
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti
Ti mi čitaš misli
Sve ove moje pjesme tvoje ime nose i samo ti mi čitaš misli
Izgubljen bez tebe u ovom grubom svijetu budi tu i znaj mi misli
Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ kad život traži da se da
Krenut ćemo skupa nekim našim putem tvoje mjesto je uz mene
I nestat ćemo tiho iz vidokruga ljudi ka da nikad nismo bili
Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ ti me hrabriš
I dok znam da si tu dok te gledam radosnu mogu dalje mogu sve
Što život traži od mene
Tko sam ja da ti sudim
Dolazim da se poklonim
Ispred lica tvog i tvoje kriposti
Vraćam se da te zamolim
Da blagosloviš mi pute za kraj
Jer pobjede i porazi
Bez tebe na isto svode se
A konac ove naše ljubavi
Prvi sam odmotao ja
I tko sam ja, tko sam ja da ti sudim
Iz zlatnih snova te budim, tko sam ja
Tko sam ja da ti sudim
Jer ljubav je moja kamenje
Breme i znamenje
Koje uvijek si sa mnom dijelila ti
A dobila najmanje
Ljubav je moja kamenje
Breme i znamenje
Koje uvijek primiš ti kada napuste me svi
Što još jučer su se na me zakleli
Uuuuu tko sam ja da ti sudim
Uuuuu iz zlatnih snova te budim
Stine
Stine - potrošilo je more;
Ja san potroši dušu bez suza, bez smija
Stine - potrošilo je more;
Ja san potroši ljubav bez bola, bez grija
Ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna
Budi sa mnom još mi triba svitlost tvoja
Ne ostavljaj me sad dok preklinjem te ja
Budi sa mnom mir dok nađe duša moja
Ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad, bez nade
Stine - potrošilo je more
Ja san izgubi dušu bez suza, bez grija
Stine - potrošilo je more
Ja san potroši dušu bez bola, bez grija
Stine - potrošilo je vrime
Umirilo se i more a nov sviće dan
Pismo moja
Pismo moja iscidi san dušu u tebe
I pustija te u svit zbog ljubavi moje
Nesritne da mi svitliš put dok tražim je
Svu lipotu svita ja stavija san tu
U ovu šaku riči u moju nevolju
I sudbinu da mi svitliš put dok tražim je
Jer ova duša dalje bez nje više ne može
Pismo moja leti mi do nje
I šapni joj riči najlipše
Da još uvik nosin za nju
Po sri srca živu ranu
Koja samo ona ličit zna.
Ajde, zbogom
Još jučer sam znao o tebi sve
Rastavit me niko nije moga od tebe
A danas mi oči tvoje kažu istine
Koje ovu moju dušu rižu na dvoje
I neću te molit, vrati se
Nek vrime čini svoje, moram bez tebe
Skupit ću forcu svu, za kraj nasmiješit se
Dok ti odlaziš s vitrom i odnosiš mi sve
Ajde, zbogom, nek ti je sritno od mene
Nikad neću grube riči kazat za tebe
Ajde, zbogom, nek ti je sritno ovi put
Dobro znam da vrime je za sjećanje
Cesarica
Zlatni konci litnje zore došli su u njene dvore,
da bi moju jubav budili.
Sunce nek joj jubi lice lipo ka u cesarice,
kad je ja ne mogu jubiti.
Zlatna mriža njenog tila dušu mi je uvatila
da je bacin nazad u more.
Svake noći prije zore dolazim u njene dvore
bile dvore svoje pokore.
Cilega života ja sam tija samo nju,
da do njenog srca nađem put,
Cilega zivota moje tilo je bez nje,
ka cviće bez vode.
Dobro jutro tugo
Dobro jutro tugo, di si bila ti do sad
Ja te nisam vidi dugo kraj sebe
Da me sitiš s kin si bila
Pa da puknem na dva dila
Od ljubomore
Dobro jutro tugo di si bila ti do sad
Okrenut će na jugo ovi dan
Da me sitiš s kin si snila
Pa da puknem na dva dila
Od ljubomore
Još sam na te bisan al se nisam pomaka
Ni trepnija nisam kad si s njime utekla
Priznat ja ti neću da sam rukom pokrija
Jednu kaplju ča san za te pustija
Dva put san umra
Kad je nebo meni dalo te
Reklo mi je idi, bićeš njen
U srcu san te nosija
Otkad san se rodija
Al san kasno shvatija
Da nisan ja za te.
Tog san dana tebi doša ja
Osin sebe nisan ništa ima
A i čime bi te prosija
Da bi tebe dobija
Srce nije dovoljno
I nisan ja za te
Živote moj dva put san umra,
Umra za njon
Prvi put kad san je vidija ja,
Drugi put kad je otišla
Živote moj dva put san umra,
Umra za njon
Kad te danas vidin da si s njin
Ja od tuge za tren ostarin
I nebo je pogrišilo
Karte je promišalo
Od mene te odvelo
Uzelo draga
Ješka od ljubavi
Slatku ješku od ljubavi, koju bacila si ti
ovo je ludo srce moje, moralo probati
Prolazim kroz oluje od kada otisa si
ka mornar bez mora ja san bez ljubavi
Tu na moju dušu tuga mrižu bacila
u dubine odnila, pa mi nima svitla
koje sja iz oka tvog
Tu za svoju dušu s morem bol podili' ću
s galebima čeka' ću, možda će te plima
ostavit prid vratima srca mog
Jedina
Ti si jedina i samo tebe srce zna
ti si jedina kraj tebe ja se budim
ti si jedina bez tebe duša nema sna
ti si jedina i samo tebe žudim
ti si jedina i samo tebe ljubim.
Ti si jedina u naručju mom
ti si jedina ti krasiš naš dom.
Ti si jedina u naručju mom
ti si jedina u životu mom,
u životu mom.
Ti si jedina i samo tebe srce zna
ti si jedina kraj tebe ja se budim
ti si jedina bez tebe duša nema sna
ti si jedina i samo tebe žudim
ti si jedina i samo tebe ljubim.
Kad bi samo ljubit znala
Sve godine duge, duge
ja te volim, ja te želim
dok ljubih ja uz put druge
dođem, dajem pa se selim.
Sve godine duge, mračne
ja te želim, ja te volim
i podnosim kiše mračne
pa te čekam, pa te bolim.
Kad bi samo ljubit znala
ti bi meni odma' dala
jednu noć i malo duše
dok se drugi u snu guše.
Kad bi samo ljubit znala
ti bi meni odma' dala
cijelov blag i toplu ruku
pa neka se drugi tuku.
Kad bi samo ljubit znala...
Sve godine duge, ružne
ja te volim, mislim na te
i neka su bile tužne
vrijedilo je jer je za te.
Sve godine ti si s drugim
a ja čekam jer će proći
u noćima dugim, dugim
ti ćeš ipak meni doći.
Lijepa bez duše
Još uvijek lijepa si al' noćas odlazim
Zadrži suze sve ništa mi ne znače
Sasvim svejedno je ti nećep shvatiti
Živjeti sa tobom bilo je uzalud
Nikada dovoljno da ljubav vrati dug
Vrijeme bez radosti za mrvu mladosti
Za tvoje oči nekad bi život dao
Slava mrtvima al' ja još nisam pao
Još uvijek vjerujem da ljubav postoji
I neću žaliti kada te vidim s njim
Neće me boljeti jer znat ću tko si ti
Kako znaš glumiti kada si sigurna
Uvijek sam gubio kada sam ljubio
I ti si dio tog božanskog grijeha
Uvijek ćeš ostati bez duše lijepa
A sada skini se i zavedi me
Još jednom usnama svojim pobijedi me
Do kraja slomi me bez duše lijepa
Kad mi dođeš ti
Pada noć puna strepnje, nema te tu kraj mene
a trebam te kao pjesnik svoju bol
Na srcu mi studen zime, na usnama tvoje ime
i samo čekam dan da dođeš ti
A kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi
sva patnja i bol života mog će proć
U noćima bez sna ja tebe dozivam
da dođeš mi ti i kao svi počnemo mi mirno živjeti
Moj dan nema kraja, a noću tebe sanjam
I samo čekam dan da dođeš mi
Moja tajna ljubavi
Možda nikad nećeš znati da sam tvoj i da si moja
Tvoj me pogled prati ti si plavo mojih boja
Možda nikad nećeš znati da nas prsten sudbe veže
Tvoj me pogled stalno prati dok nam život plete mreže
Moja tajna ljubavi nitko neće saznati
Da si moje jedino da si moje skriveno
Dok nas divlja ljubav vreba k'o sve miljenike neba
Ja te volim ispo tiha, ti si dio moga stiha
Nebo moje
Sunce moje biserno sve mi je potonulo
Da li čuješ korake što kraj tebe prolaze
Tu smo mi, tu je sve, a moje nebo čuvaj me
Moju dušu umornu lažna ljubav razdire
Nebo moje zvijezdano
Zar je tebi svejedno
Što su suze zalile
Moje noći, moje sne
Sunce moje jedino s tobom sve sam prošao
Tebe ja sam volio, sve je sada prekasno
Tu smo mi, tu je sve, a moje nebo čuvaj me
Moju dušu umornu lažna ljubav razdire
Molitva za Magdalenu
Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te
U pjesmama mojim
Sve nježne riječi svijeta da tebe meni vrate
Moja čežnjo davna.
Sve nježne riječi svijeta za duge puste sate
Samoće se bojim
Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te
moja zvijezdo sjajna.
Magdalena, Magdalena
Moje nebo, moje sunce, moja duga
Magdalena, Magdalena
Moja sreća, moja radost, moja tuga.
Magdalena, Magdalena
Moja ruža, moja nada, moja sudba
Magdalena, Magdalena
Moja patnja, moja tajna, moja ljubav
Još te molim, Magdalena
Da se vratiš, Magdalena.
Nisam te zaslužio
Sam ispod kape nebeske brojim zvijezde jutarnje
Pitam se da li još koja trepće za mene
Otišla si s osmijehom a u srcu s pogledom
A meni samo ostaje da zbrajam pogreške bezbrojne
Nisam te zaslužio, i prekasno sam shvatio
K'o svi loši kockari s dušom prodanom
Na zadnju kartu tebe sam potrošio
Život svira zadnji set a ja tonem na očigled
I neću prstom makniti ako se sruši svijet
Jer znam da više neću gledat one ljubice
Što su iz tvog oka za me cvijetale
Ovaj put ne
Ljut sam da opet ne razumiješ
Kao što nisi nikada
Priznajem bit ću vedan, bezbrižan
Samo da ljubav sačuvan
Al' tada razmišljam da l' je to ljubav
Što u meni nestaje
I lažem i sebi i tebi kad pitaš me
Što mi je
Nisam baš tako siguran u to
Da l' sam te ikad volio
A lažem, znam, jer to nije istina
Samo sam ljut na sjećanja
Zato ovaj put ja ne dam ti
Da kažeš riječi kojima ti
Me uvijek znaš začarati
Zato ovaj put ja ne dam ti
Ne dam da sve, opet se isto
Zbog tih riječi završi
Zato ovaj put...
Ne ne, ne ne, ne ne, ne ne.
Dobro je što zaspat ne mogu
Jer znam da čekaš me u snu
Pitam se dokad ću izdržati
Postaje smiješno vjeruj mi
Sve što me ljutilo sada mi tako nedostaje
Osjećam vjeruj, kao i uvijek,
Te tvoje čarolije.
Moj lipi anđele
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide, pogledaj u mene
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe, pogledaj u mene
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe
Moj lipi anđele, pogledaj u mene
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe
Prati me kroz snove
Vjetar, u leđa osjećam i to je dovoljan razlog za kraj
davno sam je pekrižio da moja duša vidjet će raj
Ja moram dalje, nebo me šalje
putem kojim sa mnom niše ne ideš ti
Prati me kroz snove, to je jedini put da se sretnemo mi
prati me kroz snove, a dalje mogu i sam bez tvoje ljubavi
Ja više nisam tvoj, a nisam ni svoj
i prevario, iznevjerio ono najljepše u tebi
Reci mi to
Brod već ulazi u luku
U njoj čekaš me ti
Ja se vraćam praznih ruku
Da ti srce poklonim
Uvijek bila si mi nada
Da ću jednom naći mir
Ali nikada do sada
Njega nismo pronašli
Reci mi to...
Tebi uzeo sam draga
Plava jutra nježnosti
Svu toplinu tvoga blaga
Koje čuvala si ti
Sad kad tu sam pored tebe
Sve ti želim vratiti
Tamo gdje smo posve sami
Mi ćemo otploviti
Naša soba naše more
Kojim plovimo kroz noć
Ljulja naša gola tijela
I već znam da ćemo poć
Sve do sunca sve do neba
Naših tajnih uvala
Samo čekam tvoje riječi
Molim te...
Reci mi to (budi moj)
Reci mi to (volim te)
Kaži mi još sto puta riječi
Koje pjevaju dok govoriš o ljubavi
Reci mi to (budi moj)
Reci mi to (volim te)
Ponovi bezbroj puta riječi
Koje sanjao sam uvijek kada nisi tu.
Spli'ski đir
Diga san se kasno, a nisan tija znaći, očajno je vruće,
moran izać negdi vanka jer ću krepat
A najbolje na rivu–šta ću na rivu?
Kad ću je opet vidit, di sidi na skaline isprid banke, lipa,
Ali isto moran ućinit baren đir
Možda je s njim... ako ne, šta ima veze?
A vidi ovo more, a vidi sunca, a vidi lipote....
A vidi šušura, vidi mladosti, vidi gušta, pa to nije normalno...
Nikad neman mira, opasan i nervozan
Ja te nisan bira, ti si moja sudbina
Ka' se dignen rano ne znan di ću sobon ja
Sporo teče vrime ni'ko ne bi snjime zna
Triba mi neki skriven kut di mogu lipo sist u lad
Iden učinit fintu da me nije briga di si sad
Nikad neman mira, opasan i nervozan
Ja te nisan bira, ti si moja sudbina
Ka' te vidin lipu srce kucat pristane
Noge se osiću, oči o'ma zabole
Kako mogu tebi doć, ispr' mene duga noć
Tako je skoro svaki dan, i zbog tebe san nervozan.
'Ajde idi svojim putem
Znam, tebi treba mirna postelja
a ja sam loša utjeha.
Znam, tebi treba neki drugi lik
a ne ja gubitnik.
Znam, tebi treba nekog novog sna
a ja ti nisam bog zna šta.
Znam, tebi treba sklonište od svih
a ne ja beskućnik.
'Ajde idi svojim putem
pa ti vidi kako ćeš
'ajde idi svojim putem
pa ti vidi kome ćeš.
Ti, voljela si nekad kao ja
a uvijek sve si gubila.
Ja, volio bih da si rođena
u mojim snovima.
Ne pitaj me zašto jer reći ću ti laž
nisam loš ni dobar a najbolji sam sam.
Najlepše sam dane proživio sa njom
i da sto puta umrem znao bi im broj.
Anđela
I kobni dođe dan da sreću nam pomuti,
Oproštaj tvoj i moj i rijeka suza vrelih.
Na mojoj ruci šal, samoću srce sluti,
Iz mog života sad ideš ti.
A prođe život sav u ljubavi sa tobom,
Za spomen osta šal i bol u duši mojoj.
Ja ne znam što ću sad učiniti sam sa sobom,
Kad kuća tuge sad naš je dom.
Anđela, Anđela, znaj kad budeš daleko,
Tvoga e sunca sjaj isto da me grije!
Anđela, Anđela znaj da čeka te netko,
I da ti vjeruje još više nego prije.
Boginja
Što je noć i što je san
To si meni zlato ti
I dok ti tama ljepotu prikriva
Ja te ljubim kao nikada
Što je meni sunčan dan
Prema tvojoj svjetlosti
Jer ti si žena koja tugu srušit zna
Ja te ljubim ti si boginja
Ljubavi...u polutami sobe
Ljubavi...moja ruka tebe zove
Bože daj neka noć ova traje
Tvoja ljubav mi nov život daje
Želim ostati zauvijek s tobom
Moja ljubavi...ljubavi
I dok te ljubim prekrasnu
Sjećanja mi naviru
Jer predugo sam
Bio sasvim sam
Ja ne želim da se razdvajam
Od tebe moja ljubavi
Brod u boci
Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez riječi utjehe
i bez ijednog pitanja.
I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja.
K'o brod u boci putujem
a neću stići nikamo
jer suviše ti dugujem
da tebe bih se odrek'o.
K'o brod u boci putujem
a neću stići nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao.
K'o brod u boci putujem
i previše ti dugujem
a dao sam ti premalo.
Dobar dan
Negdje ispod moje kože
Nosim uspomenu tvoju
Kao naranču što zri
I da se protiv srca može
Ne bih nosio mlinski kamen
Tvoje ljubavi
Negdje ispod mog kaputa
Nosim jedno modro nebo
Što se sada oblači
I kad si tu na pola puta
Sve ti je duplo teže
Početi
Ovako sam
Dobar dan,
Evo pozdravljam ljude
Što mi nose vijesti o tebi
Dobar dan,
Plava polja se bude
A tebe neba da im poželiš
Dobar dan
Dobar dan
Dženi
Dženi, probudilo nas more
Dženi, u zagrljaju zore
Dženi, lijepoto
prošaptala si samo:
»Amore mio, io ti amo.«
Dženi, i plakalo je more
Dženi, u osvit zadnje zore
Dženi, lijepoto
zadrhatala si samo:
»Amore mio, io ti amo.«
Dženi, lijepoto
nedostaješ mi čežnjo
da te ljubim
niježno, niježno, niježno.
Galeb i ja
Lipo mi je, lipo mi je,
Na lažini suvoj ležat,
Na osami blizu mora,
Nad pučinom tebe gledat, a - moj galebe!
Tebe gledat, s tobom letit,
Povrh svega nimat straja,
Pa prkosit svakoj buri,
I neveri ča sve vaja, a - moj galebe!
Ča sve vaja, u svom bisu,
Da i more vrije, pini,
Bit gospodar, usrid svega,
Živo klicat, u visini
U visini, kada sunce,
Bes pristanka nami sije,
I da ništa na tvon nebu,
I na moru bisno nije, e - moj galebe!
Bisno nije, dokle krila,
Tebe nose, kud god želiš,
Pa neveri, oli suncu,
Ti se rugaš, i veseliš!
Na osami, blizu mora,
Dok se sunce, zemlji smije,
Slušan tebe kako klićeš,
Lipo mi je, lipo mi je,
Moj galebe!
Ispod sunca zlatnoga
Ispod sunca zlatnoga blista riva najlipša
Na planeti malena, al' u srcu najveća
Puna duša radosti kad ti šapnem
Grade moj
Dok te maze oblaci, i kad ti bura zazviždi
Isto takaješ mi sve niti s tobom spletene
Puna duša jubavi kad ti šapnem ime
Splite moj.
Zauvik si tu u mojim mislima i grudima
Dok kroz plač i smij
Lipotu poklanjaš svim ljudima
Kad bi svako jubi te samo pola od mene
Tvoja lipost kamena još bi jače zasjala
Puna justa jubavi kad ti šapnem ime
Splite moj
Zauvik si tu u mojim mislima i grudima
Dok kroz plač i smij
Lipotu poklanjaš svim ljudima
Dok te truju sile zla
Znaj da čuvat ću te ja i slični meni
Moja ljubav bit će štit, naša ljubav bit će cvit
Samo kreni, rasti i cvitaj
Jedan od mnogih
Ti, sudbino moja prokleta
meni si bila maćeha
dušu si moju slomila
sudbino, sudbino, sudbino prokleta.
Nikad me nisi mazila
uvjek si druge pazila
dušu si moju gazila
sudbino, sudbino, sudbino prokleta.
Jer ja sam jedan od mnogih
sam pod zvijezdama
jedan od mnogih sam do očaja
ljubavi žedan težak nosim ja križ.
Jeadn od mnogih što koračaju
rukom u ruci plavom beskraju
jedan od mnogih koje razdire bol.
Još sam tu
Ti moje najveće si pobjede i moje snove
San mog ustvarila kraj mene sanjala
I kad trpio sam poraze ti ostala si hrabra
Kad teško bilo je ti nadu si mi dala
Zbog tebe pjesme pjevaju moje o ljubavi
Zbog tebe one i poslije mene će trajati
Ljubav tamo gdje je pustinja
Pusti kišu na zemlju iz oblaka
Tvoja je ljubav meni potrebna
Još sam tu
Gdje god odvede me putevi tebi se vraćam
Jer znam da meni je kraj tebe najbolje
I znam da ne bi znao zivjeti jer tebe ne bi bilo
Bez tvoje ljubavi ne bi znao vjeruj mi
Kad bi došla ti
Svaki put kada ja mislim na tebe
Koda dio duše negdje u meni umire
A zima se kao lopov pod kaput uvlači
I sve bi dao sada da te mogu vidjeti
Kad bi došla ti k'o nekad do mene
Krv u žilama opet bi krenula
Kad bi došla ti da me zagrliš
Rastopila bi me k'o sunce snijegove
Kad bi došla ti
A na licu osmijeh nisam ja ugasio
Zaledio sam želju jer kako bi preživio
A i led se nekad samo sebe otopi
I sa njim plima tuge bez milosti me potopi
Karoca
Kroz šardine, kroz pjacete, priko boti o marete - karoca gre
Kroz ditinjstvo i obide, kroz letrate i beside - karoca gre
Niz skaline s puno dice ča se penju do fortice - karoca gre
Di gariful lipo cvate i kroz dane ča se zlate gre, karoca gre
Karoca gre, karoca gre,
Kroz vrime ča je prošlo, kroz sunce i kroz lad
Di cva san i frajava, a 'ko zna di san sad?
Karoca gre, karoca gre,
Od snova i od zvizda ča uvik će mi sjat'
Dok glas će pusti dana u vitru mene zvat.
Karoca gre, gre, gre. Neka gre!
Kroz veseja i parade, di još zvone batištrade - karoca gre
Sva o zlata, sva o cukra, di san prvu ljubav ukra - karoca gre
Di san proša prve skule, di san izli prve žmule - karoca gre
Di san jubi, di san tanca bez rišpeta i bez glanca gre, karoca gre
Vozi, leti, tuta forca o ditinjstva ta karoca - karoca gre
I kroz mladost ča me smanta ka figura o krokanta - karoca gre
U bandire puše vitar, ona nosi moja lita, - karoca gre
I na sve se ona vrati, ona leti, neće stati, gre, karoca gre
Danijela
Bilo je vrijeme sunca
kad oči su se srele
pod nebom Rivijere;
bilo je vrijeme sunca
što prosulo se na nas
i ljubav procvijeta.
Bilo je vrijeme ruža
kad ruke su se srele
na pijesku Rivijere;
bilo je vrijeme ruža
a ona bješe ljepša
od najljepšeg cvijeta.
Danijela, Danijela
još m epeče, još me uvijek boli.
Danijela, Danijela
samo jedno srce ludo voli.
Al' sudbina drugo je htijela
i zalud su srca se klela
od ljubavi osta tek sjena
Danijela, Danijela.
Ključ života
U dugom bijelom holu
Tek koraci su moji i sjena što me prati
Al' duge su minute
U svakoj od njih može po jedna vječnost stati.
Znam, ti se boriš
Vidim ti lice u sretnom bolu
Ljepotom žari
I sobom nosi sad radost novu.
Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci
Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci
Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi
Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni.
U mislima ću svojim
Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče
I bit ću pored tebe
U trenu kada život sa izvora poteče.
Svu ljubav svoju
Tebi sam dao dok srce diše
A ti me ućiš
Da ljubav znaći još mnogo više.
Kreni
Opet si noćas krenula
Prašnjavim putem srca mog
I opet si sve promijenila
Sa lošega na gore na gore još
I uvijek na gore
I čudni su tvoji razlozi
Razlozi zašto više nisi tu
I čudni su puti ljubavi
Da uzbrdo ideš prema dnu
I uvijek prema dnu
Kreni, kreni, mogu ja bez tebe
Isto k'o što i ti možeš bez mene
Kreni, kreni, i nek me modre zore
Sa drugom ženom probude
Ljubav je bol
Ljubav je bol, anđele moj
ljubav je najslađa bol
ljubav je bol, na srcu mom
jer ti si me ranila s njom.
I pjevam ljubav, ljubav je bol
anđele, anđele, anđele moj
ljubav, ljubav je bol
anđele, anđele, anđele moj.
Ljubav je tvoja kao vino
Nisi mi dala da okusim vodu
I nisi htjela nista da me spriječi
Htjela si čuti samo dvije riječi
Prije neg' vino prolijem po podu.
Nisi mi rekla niti da sam prvi
Da iznad mene nebo još se njiše
Nisi mi rekla niti riječi više
Samo je vino nestalo u krvi.
Ljubav je tvoja kao vino
Ko kaplja krvi sja u travi
Ljubav je tvoja kao večer
U crnoj noći što se plavi.
Ljubav je tvoja kao vino
Koje kad pijem, svud me ima
Ljubav je tvoja kao vino
Ista je boja i gorčina.
Sada si čaša nekog starog vina
Što putnik kaže da obara
s nogu
Ja takvo vino ispiti ne mogu
Pa pružam usne kiši iz visina.
Ljubav je tvoja čaša puna kapi
U kojoj nekad mjesecu se smiješim
A drugog jutra samog sebe tiješim
Da to je samo vino koje hlapi.
Lučija
Lučija, sav moj život uzalud
Lučija, sva ta ljubav i sav trud
Lučija, poraz nadu odnosi
Lučija, što smo bili nismo mi
Lučija, ja i ti
Poslije tebe ljubav više nikom neću dati
Lučija pomizi mi
Kazaljke će teči ali moj će život stati
Lučija kad odeš ti
Gorak okus ljubavi iza nas će ostati
Lučija kad odeš ti
Lučija, što smo nebu skrivili
Lučija, što smo bili nismo mi
Lučija, ja i ti
Poslije tebe ljubav više nikom neću dati
Lučija pomozi mi
Kazaljke će teči ali moj će život stati
Lučija kad odeš ti
Znam da bit će teško ali dušo ja se nedam
Lučija preboljet ću
Star sam da se borim ali premlad da se predam
Lučija preživjet ću
Gorak okus ljubavi iza nas će ostati
Lučija kad odeš ti
Lučija
Đelozija
Ona nosi blijesak noža
svud ostavlja žig itrag
i u tamna okna lupa
crna kao noć i vrag.
I na rani poput soli
ona peče, ona boli
đelozija, đelozija, đelozija.
Iza vrata, iza okna
gdje je led i gdje je muk
crna ruka njome ravna
i zateže njezin luka.
Ona grize, ona mami
ona sprema nož u tami
đelozija, đelozija, đelozija.
Đelozija, đelozija
pali dušu, mrači um
ona vreba iz svog ugla
i na svaki skače šum.
Ona traje dok je svijeta
ona prijeti, ona smeta
đelozija, đelozija, đelozija
đelozija, đelozija, đelozija
đelozija.
Poput igle, poput vriska
poput ognja, sva od zla
ona vrti, ona žeže
teško onom ko je zna.
Nikad ne znaš što ti sprema
iza kojih vrata drijema
đelozija, đelozija, đelozija.
Majko
Majko, djetinjstva moga vilo,
Majko, sve blaženo ti bilo.
Prokleta je sirotinja,
Što nas je majko po svijetu rasula.
Vodi me, vodi ti, zvijezdo daleka,
Tamo gdje sama na pragu svom me majka čeka.
Majko, čežnja mi para grudi,
Majko, ti zdrava meni budi.
Otvori vrata sinu svom,
Vraćam se majko, samo je jedan dom.
Majko, nek vatra uvijek gori,
Majko, nek topli su nam dvori.
Ognjište naše premilo,
Čuvaj mi majko nama je jedino.
Ognjište naše premilo,
Čuvaj ga majko, jer nam je suđeno.
Majko, da li znaš
Sunce, sunce jedno sunce malo
sada meni sja
nebo, nebo jedno nebo vedro
sada gledam ja
Zbogom noći, crna noći
ti si ružan san
zbogom noći, hladna noći
svanuo je dan
sunce, sunce, jedno sunce nježno
sada ljubim ja
Majko, da li znaš
da je ludo, ludo volim
da je radost moja
majko, da li znaš
da je ludo, ludo volim
da je ljubav moja
I nema sreće
bez nje, bez nje
jer srce neće
bez nje, bez nje
majko, da li znaš
da je ludo, ludo volim
da je meni sve
Malinkonija
Još jednom da se rodi, nemirno ovo tilo,
Zvizdu će istu slidit, i bi' će ča je bilo.
Ma da je sriću snilo, i nike svitle dane,
Kad skupiš ča je bilo, u jednu pismu stane.
Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava,
I kida srce moje, dok piva pisme svoje.
Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava,
I zadnju pismu piše, mladosti nima više.
Prošla je mladost moja, da l' itko za nju mari,
I ča su stukli mladost, i prsti na gitari.
Ovo je naša pisma, jer ništa nas ne dili,
I vi ste kao o ja, iz iste čaše pili.
... i zadnju pismu piše, mladosti nima više
Malinkonija
Manuela
Ko u tebi tiho svira
ko u tvoju dušu dira, Manuela?
Ko to noćas tebe budi
ko ti čežnjom puni grudi, Manuela?
Ko to tebi uzdah krade
u dva stiha serenade, Manuela?
Ko to tebe nježno gleda
i u snu ti mira ne da, Manuela, Manuela?
I ljubav i suze
sve to tvoje srce treba.
Ovu sreću što ti uze
ovaj komad plavog neba.
Sad te tako tiho boli
jer ga tvoje srce voli.
Manuela, Manuela
Manuela, Manuela.
Ko to tebi uzdah krade
u dva stiha serenade, Manuela?
Ko to tebe nježno gleda
i u snu ti mira ne da, Manuela, Manuela?
Morski vuk
Godina ja imam, ne pitaj me za broj
Možda smo vršnjaci ja i pape tvoj
U malom prstu imam život a mlad san još ka bili cvit
I mada misliš da sam dobar, ja sam dobitnik
I da nisi lipa, plavi anđele
Bilo bi mi lako, tebi reći ne, ne
I zato čuvaj me se mala
Jer ja sam stari morski vuk
I zato dobro pazi mala
Da ne bi stala mi na put
Godina ja imam, ne pitaj me za broj
I to manje više ka i momak tvoj
I da nisi lipa, plavi anđele
Bilo bi mi lako, tebi reći ne, ne
Nadalina
Ovo van je štorija o Nadalini. More bit da vi znate Nadalinu, ha? A ha, sva puca od lipote! A jema je da van pravo rečen ča i vidit, smantala bi ona i većega muškardina di neće ovakega karonju ka ča san ja, a najškole kad pere noge u dvoru, ajme!!
Kad Nadalina noge toča, srid dvora u maštilu,
Jo ke beleca ke finoča, inšempja mladost cilu.
Svi gledadu u noge bile, uz bačve karatile,
Jer slaje je od zrilog voća, kad Nadalina noge toča.
Nadalina, Nadalina, da si moja Nadalina,
Jemala bi muškardina, Nadalina, Nadalina.
Joj da mi je onoga slatkoga od fešte; rožade, galetine, mandulati, torte, krokanti - Ni ništa slaje od slatkoga, more bit da je samo slaja Nadalina. Cili dvor zamiriši i poludi kad ona pravi slatko, ajme!!
Kad Nadalina misi slatko, u dane ispred fešte,
Jo da je vidin bar na kratko, ča skriva ispod vešte.
Jer slatka je ka cukar fini, dok leti po kužini,
I rado bi je jemo svatko, kad Nadalina misi slatko.
Jaja se to cili svit zna moredu na milijun mali način sprajat, i u šorbuli i na joko, sirova, more ih se i u tvrdo i u meko i u gusto i u ritko, i sa svon mogućon spizon mutit, al' kad Nadalina muti jaja ka i špatije, to vam je prava fešta od jaji, ajme!!
Kad Nadalina muti jaja, zamuti pamet svima,
I svakim danom ostane slaja, ko gucaj dobrog vina.
Na sebi jema sve nalige, iz ćaćine butige,
I svi je želu bez rataja, kad Nadalina muti jaja.
E vaja poć leć, finila je ova. Al kad Nadalina gre leć, to parika da cvit počiva u cviću, ma da mi je koji put vidit kako se ona uvučuje u posteju, kako ona sva miriše. Noć zasvitli, cvrčki počnu pismu: Nadalina, Nadalina...
Kad Nadalina gasi sviću, kraj otvorenih škura,
Jer lito je i sve je u cviću, al malo noćni ura.
Pod ponistru kad momci stanu, i napravu galamu,
Da požele joj pismon sriću, kad Nadalina gasi sviću.
Nadalina, Nadalina, bit ćeš moja Nadalina.
Našoj ljubavi je kraj
Olovno nebo kišu tuge sprema
nemirne ruke sjene su bez sna
za ovim stolom tebe više nema
a čašu nismo ispili do dna
Cvjeće u vazi, miris tvoga tjela
kud god da krenem osjećam ga ja
uzalud čeka postelja me bjela
kad tebe nema, nema mirnog sna
Našoj ljubavi je kraj
jer te drugi meni sad ukrade
našoj ljubavi je kraj
ovo srce više nema nade
mrtvo cvjeće, pusti stol
ti si donjela mi bol
njemo nebo, prazan stan
ti si odnjela mi dan
ti si bila lažni sjaj
našoj ljubavi je kraj
Ljubavlju svojom gradio sam za te
utvrdu nježnu punu toplog sna
u njoj sam htio godine i sate
provjesti s tobom da te ljubim ja
Nedostaješ mi ti
Kad bi htjela ti da budeš
moja luka, moje more
moja ljubav, zauvjek
kad bi htjela ti da budeš
moje noći, moje zore
moja sreća, zauvjek
Ja bih znao da te vodim
putem nježnosti i snova
da te vodim zauvjek
ja bih znao da te volim
ovim srcem sve do bola
da te volim zauvjek
Nedostaješ mi ti
i ove noći
nedostaješ mi ti
tvoj smjeh, tvoj glas i oči
nedostaješ mi ti
a noć je duga
nedostaješ mi ti
za san, za mir, za ljubav
Neka se drugi raduju
Za mrvu ljubavi
Nismo svi rođeni,
Brodovi sreće odlaze
Odlaze da se ne vrate.
Neka se drugi raduju
Neka me noćas ne oplakuju,
Jer čemu život, čemu sve
Kad sreće nema za mene.
Još jedna, evo, pada noć
Mladosti moja, zbogom moram poć
Visoko među zvijezdama
Da nađem mir, da nađem sna
Gdje ljubav moja počiva!
Za mrvu ljubavi
Nismo svi rođeni,
Godine sreću odnose
Odnose al' je ne vrate.
Imala je ljepu rupicu na bradi
Nije bila osobito ljepa
ali nije bila kao druge
pa je ljubav kao uvjek sljepa
zbog nje razne prelazila pruge
Nije bila osobito moja
ovo malo dovoljno mi znači
ta je bila drugačijeg soja
grizući se mi smo bili jači
Imala je ljepu rupicu na bradi
znala je da grebe znala je da gladi
Imala je ljepu rupicu na bradi
drhtali smo složno smeteni i mladi
Imala je ljepu rupicu na bradi
znala je da prede znala da se svadi
Imala je ljepu rupicu na bradi
rupicu na bradi
Nije bila osobito luda
ali ja sam dizao taj prosjek
činio sam zbog nje razna čuda
milovao i prije i poslije
Nije bila osobito nježna
ljutila se u nekakve sate
ali mi je bila neizbježna
u te sate što u glavu mlate
Nocturno
Ne dam vjetru, ne dam nikom
da te prati, s tobom diše
da se kiti tvojom slikom
tjeram vjetar, tjeram kiše.
Svatko nosi svoje breme
i u srcu ljubav sklanja
pođi spati, već je vrijeme:
"Budi dobra, lijepo sanjaj."
Ne dam vjetru da te dira
ne dam kiši da te kvasi
samo noć nek tiho svira
samo večer nek te krasi.
Sve će zvijezde s tobom leći
pune tajnih putovanja
prije sna ti moram reći:
"Budi dobra, lijepo sanjaj."
Sve ti mogu noćas dati
sve što kriju obećanja
tiho biju noćni sati:
"Budi dobra, lijepo sanjaj."
Oprosti mi pape
Rekli su mi najgore o tebi, nisu nikad pričali o sebi,
Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili,
Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili...
Rekli su da si svugdi bija, rekli su da si puno pija,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Oprosti mi pape, sve te grube riči,
I moj život sada, na tvoj život sliči.
Oprosti mi pape, sad razumin tebe,
Gledan tvoju sliku, gledajući sebe.
Rekli su mi da si ženske jubi, na kartama da si šolde gubi,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Rekli su mi da si sova Boga, rekli su mi prikoviše toga,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali,
Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Oprosti mi pape, sve te grube riči,
I moj život sada, na tvoj život sliči.
Oprosti mi pape, ća san druge sluša,
Ja san pape isti, jer san život kuša.
Oprosti mi, pape, oprosti mi, pape!
Poeta
Sad je kasno da se kajen nima nazad s ovog puta
Pusti nebon sve dok traje moja zvizda neka luta
Ne razumin ništa više samo pismu duša ljubi
I na vodi rič dok piše ona sebe ludo gubi
Potroši san mladost i dušu i tilo
A sve lipo ća je bilo, ća je ludo srce snilo, u pismi se zbilo
Sad ladne su noći, i grko je vino
Neka skonča ovo tilo kad sve lipo ća je bilo tek srcu se snilo
Potroši san mladost i dušu i tilo
Sudbo moja ća mi dade da su stvarni snovi stari
Jedan cvit u krilo pade mojoj slomljenoj gitari
I da neće mora da'je ovo srce ća je dalo
Dok van s vitron pismu šalje njemu osta lišće palo
Pupoljci i mraz
Večeras sve nebeske
Zvijezde palim za tebe
A srce me opominje
Da smirim se
Još zadnji put uzmi me
Jer tajne nosim sa sobom
Kraj je tu, nestajem, gubim se
Kakvi sve putevi
Sutra čekaju nas još
To samo Bog dragi zna i anđeli
Pomoli se ponekad
Za mene jer znak je loš
I sačuvaj slike sve gdje smijem se
Skitnica u meni budi se
Ljubim te, al' lutanje jače je
Vjetrovi me nose od tebe
Ostali su samo pupoljci i mraz
Pupoljci i mraz
Istine čarobne uvijek su nevidljive
A ljubavi najglasnije su lažljive
Nemiri svakakvi gone me na put
Al' najljepše ostaje kraj tebe
Samo ti
Samo ti, uvijek bila si i bit ćeš mi
Moja tajna, jedne viječne ljubavi
Samo ti, oduvijek do viječnosti
Sve što imam, to si ti
Samo ti, kad me voliš i ne voliš
Samo ti, kad smo sretni i nesretni
Vjeruj mi, samo tebe mogu voljeti
Sve što imam, to si ti
Samo ti, ti mojoj duši nosiš mir
I noći pune ljubavi
I osmijeh kad se probudim
Uz tebe moja ljubavi
Samo ti, u meni uvijek živiš ti
Vjeru u život daješ mi
Zauvijek bit ću tvoj, vjeruj mi
Samo ti, kad si zla i nepodnošljiva
Samo ti, i ondakad me zaboli
Samo tebe, ne bi' mogao preboljeti
Sve što imam, to si ti.
Svirajte noćas za moju dušu
Ja ću da skitam, ja ću da pitam,
Ja ću da ostarim.
Al' neću naći ženu i druga,
Tebe da prevolim.
Svirajte noćas za moju dušu dok se ne razdani,
Svirajte nježno kao što nekad mi smo se voljeli.
Svirajte noćas za moju dušu neka me zaboli,
Svirajte tužno kao te noći kad smo se rastali.
Padaju zvijezde kao i lani,
Kad smo se ljubili.
Ulice puste, tragovi naši,
Davno su nestali.
Što to bješe ljubav
Gjde li si se dosad skrivala
Znam, negdje si uživala
Kadgod došla dobro došla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Ja odavno nikog ne ljubim
I spreman sam sve da izgubim
Kadgod došla dobro došla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Podsjeti me što to bješe ljubav
I bar na tren biti zaljublen
Što to bješe, što to bješe ljubav
I bar na tren biti zaljublen
Ja odavno nikog ne ljubim
I spreman sam sve da izgubim
Kadgod došla dobro došla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Što učinila si ti
Ko vječnost su mi sati kraj njemog klavira
saznanje to me prati na putu bez mira
sagorio sam srce u noćima budnim
da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
Ideje neke čudne i košmar u glavi
u ludoj čežnji vatra u krvi se pali
jer ostalo je malo od mladosti moje
a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
Što učinila si ti od života mog
od života mog, od života mog
zašto dala si mi ti samo praznu bol
samo praznu bol, samo praznu bol
I ne znam kako mogu tu granicu preći
da tebe nađem stvarnu u iskonskoj sreći
nek' oproste mi one što lažno ih ljubim
bez slasti su te bitke kad ratove gubim
bez slasti su te bitke kad ratove gubim
Teška je noć
Ka' ti, ka' ti samo zlja jutro prosvitli
Sanja san lipi san od ljubavi zamantan
Al' je puka, život oće da san sam
Dvi tri riči, kažen da mi dušu izliči
Da su ti koraci na skalama ostali
Od mog srca, tili ili ne tili
Teška je noć, grub je dan
Čoviku ka šta san ja
Ne čuje se srca smij niti dil
Svakog od nas srića jednom ostavi
To je tako, tili ili ne tili
Zna li, zna li onaj kome sada ideš ti
Tija san brisat sve šta tebe se taklo je
Al' se nije, nije dalo od mene
Tvoje ruke
Ruke su tvoje moja sudbina
ko ptice slijeću na prozor moj
Kad padne noć razgovram s njima
osjećam miris i dodir tvoj
Ruke su tvoje moja sudbina
iz druge sobe navire zvuk
zatvaram oči i dajem se njima,
svjedok tišine, pa onda muk
Ruke i ti prate me oduvijek, zauvijek
prate me, znaj, tvoje ruke kroz život moj i tvoj
Ruke su tvoje moja sudbina
čvrste i snažne kazuju put
i bezbroj drugih jedino njima
spremno bih dao sav život moj
Ruke i ti prate me oduvijek, zauvijek
prate me, znaj, tvoje ruke kroz život moj i tvoj
Ruke su tvoje moja sudbina,
anđeo čuvar kazuje put i prate,
prate, prate me...
Tvoje suze mi sude
Listam svoja sjećanja, stakla lipih boja,
slikam dobra lica, a slika je uvik tvoja
Živin u svom svitu u skrovištu od pakla,
gledan jude di trče a nijedan se nije maka
I pisma pišen često a nikad ih ne šaljen
jer u njima pisn uvik isto, da je kasno i da se kajen
I svaku svoju grubu rič vragu sada dajen
Tvoje suze mi sude šta san cili život kra
jer san čuva srce svoje a tebi ga nisan da
Tvoje suze mi sude jer san to zaslužija a kapja kad poteče
u dušu me zapeče ka i otrov ubija jer san te izgubija
U ljubav vjere nemam
Dušu sam potrošio zbog toga ne žalim
Sve sam svoje prošao, bezbroj prječica do sna
Bezbroj sljepih ulica
Srce se umorilo i ne znam šta ću s njim
U šta sam se pretvorio, sretan ili nesretan
Ja samo jedno znam
Nju da sam ženio, ne bih tako uvenuo
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Svoju djecu sam sanjao
Njenim ih imenom nazvao
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Dušu sam potrosio, zbog toga ne žalim
U šta sam se pretvorio, sretan ili nesretan
Ja samo jedno znam
U prolazu
Sad smo skupa tako ritko
ma se tišin bit će boje
kad te vidin, zasja svitlo
ti me gledaš priko voje.
U životu sve se minja
uvik niko sriću priči
još san čovik, nisan stina
čuvan za te nike riči.
U prolazu, u prolazu...
Puše jugo, triska bura
i bonaca di god svrati
još visoko stoji ura
ovo vrime, ovi sati.
Pusti neka vitar nosi
one naše zadnje riči
svitlo sja u tvojoj kosi
tvoj me pogled i sad liči.
U prolazu, u prolazu...
Mene i sad zove more
zvono tuče s kampanela
al' mirišu neke zore
naša ljubav srid tinela.
I dok sidin u kavani
sve još tu na tebe sliči
sve je isto ka' i lani
isti judi, iste riči.
U prolazu, u prolazu...
I dok čekan, teku ure
ko zna ča i kome broje
gledan nike stare cure
nima veze bit će boje.
Svit je ovaj krcat zlobon
vaja mi na more ići
ma bi prije tija s tobon
da izminin nike riči.
U prolazu, u prolazu...
U prolazu, u prolazu...
Vagabundo
Kao brod što traži luku
dugo već na svoju ruku
moje srce svijetom luta
i svi oni što me znaju
kratko u mom oku traju
kao svijetlo pored puta.
Neke tajne slutim plime,
brod se valja i ja s njime –
premda vrijeme mrežu plete
čini mi se još sam dijete
i ne žalim ni za čime.
Vagabundo, vagabundo
skitaj dalje, srce ludo!
Vagabundo, vagabundo
nek' još traje vrijeme burno!
Skitaj dalje do kraja
dok nosi te dah,
isti život nas spaja,
i vjetar i prah!
Vagabundo, vagabundo
samo skitaj, srce ludo!
Život što u meni kuca
pun je nekog čudnog sunca,
pun je neba, pun je ptica.
Nek' me baca, nek' me lomi,
nek' me vara al' nek zvoni
glasom svojih tajnih žica.
I zar može da nas mijenja
sjaj u oku onih žena,
što se muti i što ode
kao magla iznad vode
jer dok trepneš već ga nema.
Vjeruj mi
Kažem ti nemoj a želim te više od svega na svijetu.
Kažem ti spavaja trebam te budnu baš noćas do kraja.
I ako volim kad me poslušaš tada poželi, da učinš po svom,
da odem od te noči u beskraj do raja.
Cijeli moj život kao gomila slika razbacanih po stolu.
Ti si moj album u kojem su sve one pronašle mjesto.
I znam da nema više traženja, jer ja sam u tebi pronašao sve,
sve ono što nikad u nijednoj nisam.
I zato ostani uz mene ovu noć.
Ti znat ćeš, da sam ja za tebe
i da ču uvijek biti tvoj.
Vjeruj mi kad ti kažem da te volim.
Kad ti kažem, da u tebi imam sve.
Vjeruj mi ja ču odsad uvijek biti samo tvoj.
Zauvijek tvoj ljubavi.
Cijeli moj život kao gomila slika razbacanih po stolu.
Ti si moj album u kojem su sve one pronašle mjesto.
I znam da nema više traženja, jer ja sam u tebi pronašao sve,
sve ono što nikad u nijednoj nisam.
I zato ostani uz mene ovu noć.
Ti znat ćeš, da sam ja za tebe
i da ću uvijek biti tvoj.
Vjeruj u ljubav
Vjeruj u ljubav jer ljubav je sve,
Vjeruj u ljubav ne živi bez nje,
Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju,
Vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju,
Vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas.
Daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet.
Daj mi svoju ruku sad prava ljubav je uz nas,
Nek nas vodi u sretniji svijet.
Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas.
Daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet.
Daj mi svoju ruku sad prava ljubav je uz nas,
Ona može promijeniti svijet.
Vrime Božje
Nevera se sprema vitar lupa škurama
Sidin isprid stakla pa se borin s urama
Ruvinana duša teško vrime podnosi
Nakon bola i beštimji
Ostalo je samo ovo vrime Božje
Da se sa njin borin pa da slomjen uvenen
Poslidnja je kiša dušu mi potopila
Ti se nisi vratila
Ja ne smin više tvoju sliku jubit
Ja ne smin više tebe sanjati
Jer u samoći ja polako sidin
A jubav želin jubav dozivan
Kad dragi Bog mi grišnu dušu prosti
Jer opet san te jutros prokleja
A nevera je učinila svoje
I na tebe me opet sitila
I tebe mi je opet vratila
Zadnje veče
Da mi je
samo jednom još
tebe vidjeti
da mi je
samo jednom još
tebe ljubiti.
Jer na moje zadnje veče
za mnom nitko zaplakati neće
ni za dušu vino piti
samo ti ćeš gorke suze liti.
Da mi je
samo jednom još
tebe vidjeti
da mi je
samo jednom još
s tobom svanuti.
Jer na moje zadnje veče
za mnom nitko zažaliti neće
ni za dušu vino piti
samo ti ćeš gorke suze liti.
Za mrvu tvoje ljubavi
Dušo moja, kako te volim
ja nikoga volio nisam
kako srce te želi
to srce žedno je ljubavi.
Dušo moja, kako te volim
ja nikoga volio nisam
kako srce te želi
to srce gladno je ljubavi.
Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ja bi dao sve;
za mrvu tvoje ljubavi
ne mogu bez nje.
Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ostaviću sve;
za mrvu tvoje ljubavi
umro bi bez nje.
Za mrvu tvoje ljubavi
ja molim te.
Dušo moja kako te ljubim
ja nikoga ljubio nisam
kako srce te želi
to srce žedno je ljubavi.
Dušo moja kako te ljubim
ja nikoga ljubio nisam
kako srce te želi
to srce gladno je ljubavi.
Zašto
Zašto, sve što je lipo ima kraj,
zašto, je samo sunca vičan sjaj.
Zašto sam odavno sam,
ruke niko da mi da,
zašto nemam sve što želim ja?
Nekom sigurno srećna zvizda sja,
neko, taj neko nikad nisam ja.
Rođen sam i živim sam,
moj je život samo san,
a tako puno, puno želim da dam.
Zašto, o zašto?
Trag u beskraju
Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
i da ocu i da smin
ne bi moga skupit
svu lipotu zivota
niti suze ovog svita
Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vicnost bude
da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu
Ka i nekad gledan nebo
tražim gradove u noci
di smo podno zvizda
zori krali grumen sjaja,
jutro moje di si sad
Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...
Teško te zaboravljam
Sad idem kući iz ovih stopa
Da stavim srce pod ključ
Jer kriovj riči u krivo doba
Treba joj stati na put
I nije tajna da te štedim
I uvjek preskačem stih iz kog se vidi
Da ne vrijedi na tebe računati
Iz kog se vidi da ne vrijedi
Teško te zaboravljam,
I kad mi dode stisnem zube,
Istu priču ponavljam,
Puštam sjećanjima da me kupe,
Onda sam tvoj i sve po starom ostaje.
Ti si meni sve
U polutami sobe ulazim pred svitanje,
prilazim ti tiho, a u dusi bol ne prestaje
Daj mi reci sada sto se s nama dogadja,
jos me bole rijeci sto su sisle s nasih usana
Ti zauvijek znas da pripadam tebi,
evo ti sad, priznajem to,
zelim da znas, ti oku mom si sjaj
i ceznja srca mog, sam Bog zna..ti si meni sve
Ako jednom odes, s kim cu bol pobijediti,
nikad ovaj zivot necu moci dijelit' ni sa kim...
Ti zauvijek znas da pripadam tebi,
evo ti sad, ja priznajem to...
Daj, Boze, pameti
Ako me srce prikine
to bit ce, duso, samo zbog tebe
ako mi tilo utrne
bit ce zbog rici tvoje studene
Ako mi usne pomodre
to bit ce opet samo zbog tebe
znam, reka san da se umire
ali za te, nikad zbog tebe
zbog tebe
Daj, Boze, pameti da me osvisti
daj, Boze, pameti da je prosvitli
pa jon ispod kolina iskrcaj brdo oprosta
da joj lipo lice jubim usrid sna
Još ovaj put
Još ovaj put ću ti reći »Laku noć«
jer s novim jutrom ni sam ne znam
di ću poć, al' ću poć.
Još ovu noć ću se molit za tebe
jer novi dan, šta dolazi ne donosi nam
dobro vrime.
Jer ja odlazim, odlazim
kroz šume sjevera
tu duša mi ne pripada.
Moje note i moj svjet
nisu tu
u tvojim grudima
ne kuca srce ratnika
šta bi sve za ljubav da.
Još ovaj put ću se stisnit kraj tebe
i čekaću sunce da nas zagrije, u zoru.
Jer dugo već te ne ćutim kraj sebe
i vrime je, već odavno
da završi ta štorija o falšoj ljubavi.
Plemenita
U ime sam se tvoje opet zakleja bez vire,
bez vire u sebe sa pogledon u tle.
Plemenita ka' uvik sad me primi zadnji put
s pogledon i dodiron ća liči.
Ka' krugovi na vodi srića biži od mene,
a srce moje rastočilo se davno.
Na bokovima tvojim noćas dušu odmaram
ka' raskidano jidro nakon vitra nemila.
Ljubi me ili biži od mene
svaki anđeo da bi krila za te
pobigni ili pristani na sve
ja san čovik ća od drugih sriću krade.
Više ne mogu
Odavno krijem se od ljudi
I pijem a bol mi kida grudi
I vise ne mogu
zalud trudim se
Zivot i nije zivot bez tebe
Otkad ti si drugim
Ja se nisam maka s mista
I kad druge ljubim
To nije radost ista
I toliko boli ovaj zivot mi je da
I bolje bi bilo da te nisam volia
Od uvjek na zemlji cvrsto stojim
Ti znas da niceg se ne bojim
Ali vise ne mogu
zalud trudim se
Zivot i nije zivot bez tebe
Otkad ti si drugim
Ja se nisam maka s mista
I kad druge ljubim
To nije radost ista
I toliko boli ovaj zivot mi je da
I bolje bi bilo da te nisam volia
Zvir
Odriši misli moje lipe
I skupi pepeo na dlan
Pođi tamo di si sama
Zakopaj ga pod stopala
Ni po muke se zajubit
A volit triba, triba moć i znat
Nek ti vodilja je ljubav
A moja žeja rukohvat
Ni po muke se zajubit
A volit triba, triba moć i znat
Nek ti vodilja je ljubav
A moja žeja rukohvat
Ovu zvir, šta u meni spava
Boje ne diraj i ne pitaj kako je
Ovu zvir, šta u meni drima
Nitko ne može umirit kao ti,
Nitko kao ti
Dođi noćas u moj san
Dodji nocas u moj san
u moj tajni polusvit
ja nemam nista da ti dam
mozda mogu dati cvit
I satrace me suze dvi
sta mi donosis u dotu
jedna za sirotu
druga za lipotu
Dodji nocas u moj san
ja nemam nista da ti dam
i od zivota me je stid
sta me doveja prid zid
Brigo moja najveca
sta sam sakrija u oko
zemlja mi je tvrda
nebo je visoko
Cuvam te na dnu srca
sta sam sakom stiska samo za tebe
zadnje zrno simena od mojega imena
cuvas ono od vitra i od vrimena
jer si moja sudbina
Sve bi da za nju
Dolazi u moje snove,
sva u bilo obučena
da bi svoju dušu samnom podilila.
Kako da joj oprostim,
kako da zaboravim
sve te grijehe što je meni učinila?
Sve bi da za nju, moju nevoju,
što mi nosi bol srca mog.
I kada noć nestane
i kad se dan probudi,
onda shvatim da sam je izgubija!
Dolazi u moje snove
sva u bilo obučena
da bi svoju dušu samnom podilila.
Kako da joj oprostim
kako da zaboravim
sve te grijehe što je meni učinila?
Sve bi da za nju, moju nevoju
što mi nosi bol srca mog.
I kada noć nestane
i kad se dan probudi,
onda shvatim da sam je izgubija!
Svaki dan i noć mislim na tebe,
da si tu kraj mene
da te nježno milujem
i da osjetim dodir tvojih usana,
znam za to, za to vrijedi umrijeti....
Priča se
Sunce evo javlja, vrijeme nam je poc'
grije nas iznutra, ukradena noc
nek' nas nitko ne vidi draga
znas li sto se prica
Prica se da ja sam noc a ti vedar dan
ljubav je nasa grijeh i nesreca
kazu, ja sam crna noc a ti vedar dan
sumrak je vrijeme kad
kada noc postaje dan
kada noc prekriva dan
Sute kada prodjem, slude ocima
slute da ti dodjem, sve se drugo zna
ne daj da nas razdvoji draga
ono sto se prica
Ostani
Zvijezdama, ja posut cu ti put i ceste
Po kojim si hodala, jedina.
Zbog tebe, kad me lome nek me slome
tebe nek ne diraju, nikada.
Ostani, zauvijek,
Ozivi me, ti si mi sve, bez tebe umirem.
Ostani, zauvijek,
Ozivi me, ti si mi sve, bez tebe umirem.
Ljubav je, tvoj dio srece, moja bol na dlanu,
Nasa sudbina i san.
Zbog tebe, kad me lome nek me slome,
tebe nek ne diraju, nikada.
Ostani, zauvijek,
Ozivi me, ti si mi sve, bez tebe umirem.
Ostani, zauvijek,
Ozivi me, ti si mi sve, bez tebe umirem...
Pred tvojim vratima
Kad jednom prodje sve
Kad pretvori se u sjecanja
Kad vise nisu vazna lica , imena ni godine
Kad jednom stvorim se ja, pred tvojim vratima.
Da li ces shvatiti sve
Ljubavlju ogrnut me
Da li ces dignut me s koljena, zeljnog tvog oprosta
Kad jednom stvorim se ja, pred tvojim vratima
Ispod ovog neba samo ti
Dusu znas mi taknuti
I kad kapnem na tvoj dlan
Kad se stisnem kraj tebe
Nek me cvrsto drze ruke
Tvoje ruke sigurne.
Ispod ovog neba samo ti
Dusu znas mi taknuti
I kad kapnem na tvoj dlan
Kad se stisnem kraj tebe
Nek me cvrsto drze ruke
Tvoje ruke sigurne.
Da li ces shvatiti sve
Ljubavlju ogrnut me
Da li ces dignut me s koljena, zeljnog tvog oprosta
Kad jednom stvorim se ja, pred tvojim vratima……….
Ispod ovog neba samo ti
Dusu znas mi taknuti
I kad kapnem na tvoj dlan
Kad se stisnem kraj tebe
Nek me cvrsto drze ruke
Tvoje ruke sigurne.
Ispod ovog neba samo ti
Dusu znas mi taknuti
I kad kapnem na tvoj dlan
Kad se stisnem kraj tebe
Nek me cvrsto drze ruke
Tvoje ruke sigurne.
Kad jednom stvorim se ja
Pred tvojim vratima..
HLEBmaster
11.07.2006, 22:03
Ako potrajes mi ti
Ako potrajes mi ti
Sve cu ti oprostiti jedina moja;
Od lazi sa tvoga obraza,
sve do moga poraza,
bia sam tvoj...
Ako potrajes mi ti,
nikad necu saznati dal bila si moja,
A kormilo ovo drzim ja samo bosim nogama
i ne dam se vitru ca me pita za tebe...!
Neka je voje falilo, nisam se prominia,
ja sam zadnji mornar ca je s tebom vesla slomia,
neka je dushu popilo, samo nek kraj mene si
zadnji drhtaj tila dacu za tebe,
ako potrajes mi ti....
Žuto lišće ljubavi
I ja ću noćas, leptir postati
a ti za mnom nećeš, suzu pustiti
a ti za mnom nećeš, suzu pustiti.
Gdje mi duša spava,
nikad nećeš saznati
pokrit će me draga
žuto lišće ljubavi.
I ja ću noćas, leptir postati
a ti za mnom nećeš, svijeću paliti
a ti za mnom nećeš, svijeću paliti.
I ja ću noćas, k' nebu letjeti
a ti za mnom nećeš, ruke sklopiti
a ti za mnom nećeš, ruke sklopiti.
Sreća je tamo gdje si ti
Ljubavi, ljubavi mi daj
podijeli sa mnom ovaj san
i neka zavide nam svi
sreca je tamo gdje si ti
Njeznosti, njeznosti mi daj
podijeli sa mnom svaki dan
i neka zavide nam svi
sreca je tamo gdje si ti
Zauvijek sa mnom ostani
zauvijek samo ja i ti
Vjeruj mi, vjeruj ljubavi
zauvijek samo ja i ti
Vjeruj mi, vjeruj ljubavi
sreca je tamo gdje si ti
Ljubavi, ljubavi mi daj
podijeli sa mnom ovaj san
Zauvijek sa mnom ostani...
Savannah
01.11.2006, 22:44
Eliza
Sa usana, na tvoje uvojke
iz poljupca, u tvoju postelju
iz postelje, u beskraj jednog drugog neba.
Kad odemo, iz svojiih nemira
kad tonemo, u beskraj svemira
poljubi me, i to je sve što dvoje treba.
Eliza, Eliza,
samo ponavljam ime
Eliza, Eliza,
moje nebo iz bliza
Eliza, Eliza
za sve sunčane zime
Eliza, Eliza
zadnji dragulj iz niza.
Odvedi me,do zadnje postaje
poljubi me, za sve što ostaje
i ne pitaj, kuda nas vodi cesta ova.
Ako Volis Me
Ako volis me
Ja tu ruku pruzam
Ako volis me
Dat cu sve sta san ti duzan
Ako volis me
Oprostit ces mi grije
Pokaja san se
Pusti srce da se smije
Ref.
Nebom plovi dan
Modro more ljulja
Sritan san kad znan
Da me tvoja jubav cuva
Nebom plovi dan
Modro more ljulja
Opet ljubim te
Tvoje oci dva dragulja
Sad zaboravi
One dane grube
Ove usne sad
Zele samo da te ljube
Ref.
Opet jubim te
Tvoje oci dva dragulja
Dusa za nju
Odavno cuvam
svoju dusu za nju
i ne dam nikom da dodje blizu
jer je za nju
Nije da ne bi prezivio sam
to sam barem do sad naucio
al' ne bi nikad, o Boze, nikad
od nje odustao
Ref.
Dal' je to san
sto sanjaju sretni ljudi
il' doci ce dan, plavo jutro
da me probudi
Na kraju puta, miran i svoj
idem do kraja
idem sa njom
jesam li mogao
ista vise pozeljeti
Kaput od lisca
a na njoj samo proljece
i dok se smije
sve vise se gubim
Unazad vraca me
ne nalazim rijeci
za sve sto hocu
da zapamti
al' lice joj prica sve
sto sam htio
da sa mnom osjeti
Ref.
Na kraju puta
miran i svoj
idem do kraja
idem sa njom
jesam li mogao
ista vise pozeljeti
Nestajem
Dani su moji vec dugo
K’o jesenja kisa sto ne prestaje
Tu sam, a nisam
Ja se ne prepoznajem
A traje i traje i ne znam kraj
S kim sada djeli svoj los dan
znam da samocu ne podnosi
Kome daje zapravo
Da se njenim osjeca
Samo da joj skrati dan
Zasto samo s njom letim
Samo s njom se osjecam ziv
Sve dublje tonem
Sve brze padam
I da mogu zelim nestati
Nevera
Samo dođe, nikoga ne pita
I sve lipo pitura u sivo
Ništa čovik, ništa tu ne more
Kad nevera dotakne ti život
Ka nevera, ka nevera
Sad me tira da se spasin
Pa da skupin pamet i konope
I da vežen šta se vezat more
Šta je puklo, jednom na dva dila
Tek izličit more samo vrime
A di sada kad sam misli da sve iman
Ide onda koju jedino triban
Ka nevera...
A znan da se neda
Nigdje nema te
Po koji put kroz pozor zamagljen,
zamisljam dok hodas ti,
ja ne znam sada ni gdje si to,
al znam da zelim te,
dok ti prilazim,i ruke pruzam,
njezno ljubim te,
a tvoje lice vlazno je
od toplih suza i dodira,
Tako blizu smo,
ja cujem otkucaj
i srce moje tad
jako treba te
a vjetar s mora sve magle odnese
kad prozor otvorim nigdje nema te
Ja ne znam zasto opet dolaziš
i kraddeš nebo moje,
što daješ svjeću,miris pepela
mom oku kradeš boje
da l to sanjam ja,
da more isto je,i ne prepoznajem
da samo moja ljubav u snu ostaje zauvijek
Vridilo je
Zagrli me tilon, pokri' me blizinom
Pusti neka mrakom lete misli naše
I zatvori oči, a ja ću te slidit
Di god budeš tila, dok god mogu živit
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
Ostani još danas, ostani još malo,
ostani zauvik
čime da te čuvan
Da dodirom ti kažem sve to ne znam
reći
Pa kad se ugasin i prid njega stanen
Mogu mirno reći...
Da vridilo je
Da vridilo je
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
Ostani još danas,...
Više mi nije važno
Više mi nije važno
kakav će biti kraj
u meni uvijek ti si
samo izvana ja sam ja
I možda negdje drugdje
visoko iznad nas
čeka nas naše vrijeme
sigurno on ima priču za nas
Do tada mirno plovi
dajem ti najbolje što znam
dušu od svoji nota
da u njoj zaspiš sigurna
Od grija do kajanja
Covik ja san umoran
rici ne razbacivan
hodan svojin stopama
puten koji san izabra’
i nema povratka
Ti si bajka skrivena
sobon bi te nosija
da te niko ne sporka
ne infeta falsin ricima
od sada do vijeka
Refren
Dusu tebi poklanjan
prid noge ti jubav prosipan
previse san trazija
a sve san odavno vec ima
i skoro izgubija
Od grija do kajanja
vode samo puta dva
ja san oba prosa’
grube stvari tebi prizna
a nisan triba
Refren
Covik ja san umoran
rici ne razbacivan
hodan svojin stopama
puten koji san izabra’
i nema povratka
Sa dva zrna lažnog srebra
Stavit ćeš noćas sliku stare ljubavi
na zid
Iznad postelje gdje sanjaš
dotakni tišinu,
Dok ti topla rosa magli vid
Nemoj draga na me misliti
I to što smo bili i što biti nećemo
I to što smo snili sve je nedorečeno,
Bit će nedorečeno
Sa dva zrna lažnog srebra
Prosio sam ruku svetice
Na sve četiri strane svijeta
Drugoj nosio sam bisere
Drugoj nosio sam bisere
Ko' po šavu rašiveni
Da je vrijedilo išta
Ne bi sad do ovdje došli mi
Nemoj draga na me misliti
I to što smo bili i što biti nećemo
I to što smo snili sve je nedorečeno,
Bit će nedorečeno
Sa dva zrna...
Jubav moja
Iz mora san pruzi tebi ruku
Da ti bilo lice dodirnem
Mokar naspram vitru
Slidi san ti trag
Di si se skrila jubavi
Iz stine san ubra tebi cvice
Oku tvome da ga donesem
Mokar naspram vitru
Slidi san ti trag
Di si se skrila jubavi
Dal' te bude ove pisme zvuci
Sve san tebi oprostija ja
Moja jubav nek ti je pri ruci
Kad ti zatreba
Iz stine san ubra tebi cvice
Oku tvome da ga donesem
Mokar naspram vitru
Slidi san ti trag
Di si se skrila jubavi
Dal' te bole ove pisme rice
Sto kroz suze tebi pivan ja
Da ne placen ne bi znala da si
Meni potribna
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.