Puna verzija : Udaj se za mene
Lady in red
09.07.2006, 20:32
Kako zamisljate trenutak u kom ce vas vas voljeni zaprositi, tj. kako ce te vi momci jednog dana zaprositi svoje voljene? Da li to mora da bude romanticno, na nekom posebnom mestu ili ne? Za one koji su vec u braku, kako je izgledao taj trenutak prosidbe?
TROPRSTI
10.07.2006, 22:06
Jednostavno smo došli do spoznaje da treba da se venčamo nakon šestogodišnjeg uigravanja.
Nikakve prosidbe nije bilo niti sam bio spreman da iščekujem ikakav zvanični odgovor na bespredmetno pitanje.
Osetim kada je pravo vreme za tako nešto i ne očekujem suprotstavljanja i diskutovanja po tom pitanju.
A dogodilo se otprilike ovako.
Devojka završila školovanje i odmah se zaposlila. Isto leto odemo na more i tamo zaključimo da treba rešiti papirologiju i stupiti u brak.
Po povratku sa letovanja, tast , kome je bilo krajnje neprijatno zbog sveta to što mu ćerka ide sa momkom na letovanje jedan na jedan, kaže ,, moramo da vidimo šta da radimo, ovo ovako nema više smisla,,.
To je rekao u prisustvu mojih roditelja prilikom posete mladinoj kući.
Ja, kako ne volim da mi stariji komanduju, naizust izrecitujem kad će biti veridba i venčanje jer smo nas dvoje već pogledali kalendar i odabrali vikend kad svi mogu da voze, tada je važio par nepar zbog nestašice benzina 1979-te.
Matorci se samo pogledaše i ostadoše bez aduta da mi oponiraju.
Malo je tast pokušao da izigrava odgovorno lice, ali sam mu odmah skrenuo pažnju da naše venčanje planiramo nas dvoje, a matorci samo treba da keširaju.
Išao sam na probe venčanice kod šnajderke i nisam bio sujeveran povodom toga.
Nastavak bajke će valjda glasiti: ,, živeli su dugo i srećno ,,.
SansRomantic
13.10.2006, 10:23
O tome uopšte ne razmišljam!
Što se mene tiče, samo neka se mi lepo slažemo
i neka naša veza bude što više harmonična,
a što manje ispunjena nesporazumima...
i ne moramo nikada da potpisujemo papir!
Ne maštam o svetlosti sveća,
o prstenju skrivenom u krunicama ruža,
ne treba da kleči i pravi pozorište od toga...
Treba da uvažava moje mišljenje i stavove
i pokuša da živi sa mnom - teškom kao crna zemlja...
Jedino me brine ova državna globa od nekih 50.000 din kada ti se rodi dete a vi niste venčani...
eto ga odličan razlog da jedne subote skoknemo do matičara ;)
Možda sam samo glupi idealista koji veruje u ljubav na poslednji pogled. Dakle, "da" će biti samo onda kada budem u njegovim očima videla, u njegovim delima prepoznala veru da sam mu ja ljubav na bukvalno poslednji pogled i nadu da je on meni isto, i da sam baš ja ta sa kojom je želi da deli od tog trenutka do momenta smrti sve. A uvažavanje, poštovanje, poverenje, tolerancija, davanje, uzimanje, pa to se podrazumeva.
Ivana-psy
15.10.2006, 18:45
Kako zamisljate trenutak u kom ce vas vas voljeni zaprositi, tj. kako ce te vi momci jednog dana zaprositi svoje voljene?
Kad dodje do tog dana, jel', volela bi da bude spontan, ne ocekujem nista spektakularno, jedino sto ocekujem je da to uradi u nekoj opustenoj varijanti, a opet da trenutak pamtim ceo zivot, ako to uspe, meni je dosta!
I naravno da bude osoba kojoj cu reci DA bez razmisljanja! :stid: :srce:
Savannah
01.11.2006, 23:10
Prije mojeg prvog da bila sam prosena nekoliko puta. Svaki put sam pobjegla glavom bez obzira.Kada sam upoznala mog supruga znala sam da je to to i kada je nakon samo tri mjeseca zvanicno upitao nije bilo razmisljanja. Donio je buket cvijeca i rekao : " I ? Hoces ili neces? " :uzbud: :uzbud: :uzbud: Hocu evo deveta godina. :uredu:
Bila nam je godisnjica veze,ja sam pravila neki rucak,usao je u kuhinju zagrlio me s ledja,prokomentarisao nesto za kuhanje,poljubio me i tad sam se okrenula prema njemu...Stavio mi je kutijicu pod nos,otvorio i rekao:''Volim te,hoces li se udati za mene?''
Rekla sam da ali se nisam udala,ostavila sam ga posle pola godine,ne pitajte zasto(ne nisam bila prevarena;) )
Mater Vetru
02.11.2006, 01:13
Upozorenje:
1. ne čitati ako ste romantični
2. ne čitati ako ste gadljivi
3. ne čitati ako ste 2u1 gore navedenih kategorija
:smeh:
Elem, birali smo skinove za Winamp i svaki komentarisali. Došao Toxic na red. Da, baš ta ljigava-močvarno-zelena. Pogledali smo se i u istom, bukvalno, istom trenutku izgovorili:
"Ovo k'o povraćojka." :huh:
I tu on pade na kolena...:beyond:
Eto...zbog povraćojke. :stid2:
Mind_reset
18.11.2006, 20:08
E ja sam malo staromodan sto se toga tice :stid:.
Ne mislim da je potreban neverovatan dogadjaj, ali takodje ne vidim sto nebi bio, sto to nebi bio neverovatno romantican, divan, magican, i poseban dogadjaj na najneverovatnijem mestu...
Mislim da dosta zavisi od partnera/ke, od njenih zelja i toga kako ona zamislja trenutak prosidbe, zasto ne stvoriti nestvarnu scenu i ostvariti joj san iz detinjstva (recimo), zar to nebi bilo divno, ali naravno ako ona tako nesto zeli, ako ne sve druge varijante su takodje ok, samo da su partneri srecni i da oboje to zele.
Ivana-psy
19.11.2006, 19:32
naravno ako ona tako nesto zeli, ako ne sve druge varijante su takodje ok, samo da su partneri srecni i da oboje to zele.
:ok:
Ja mislim da je to zaista naj, naj bitnije! Bez obzira kako taj momenat izgledao, tj, carobno ili spontano, vazno je da su oboje zadovoljni i srecni! Vazno je da se vole!!! :love5:
Lady in red
22.11.2006, 22:55
Po meni to ipak treba da bude poseban trenutak, ali u danasnje vreme je to retko. Dvoje se zabavljaju, pa sve cesce spavaju jedno kod drugog, pa pocnu da zive zajedno bez razgovora o braku itd. Kada ta veza treba i zakonski da se ozvanici nema potrebe za tu nekim prosenjem i ne-znam-ti-ni-ja-sta, sve se vec podrazumeva. Meni je ok da neki ljudi tako funkcionisu ali ja bih ipak
neverovatno romantican, divan, magican, i poseban dogadjaj na najneverovatnijem mestu...
:kiss2:
sladoledzija
22.11.2006, 23:32
Način nije bitan, za mene je bitno sledeće:
kad je zaprosim.
1. Da me pogleda u oči, ne trepćući.
2. Da zaustavi dah bar na par trenutaka.
3. Da drži napola otvorena usta tih par trenutaka
4. Da se iskreno osmehne.
5. Da kaže DA
Način nije bitan, za mene je bitno sledeće:
kad je zaprosim.
1. Da me pogleda u oči, ne trepćući.
2. Da zaustavi dah bar na par trenutaka.
3. Da drži napola otvorena usta tih par trenutaka
4. Da se iskreno osmehne.
5. Da kaže DA
Apsolutno se slažem :uredu: Mesto je ponajmanje bitno. Ne ostavlja me bez daha Ajfelov toranj npr, osećaj je bitan. Bar ja njih pamtim. Intenzivno. Za to što si sada opisao ne bi mi bilo bitno ni da sam zaprošena dok prolazimo pored kontejnera... a mogu se svrstati u romantične :uredu:
U mom slučaju prosidbe nije bilo, niti sam dobila prsten uz pitanje... jednostavno kao da smo to znali čim smo se ugledali i prećutno obavili taj razgovor. Sećam se, išla sam da tražim neke cvetiće za kosu za venčanje, on me vozi... i sine mi u jednom trenutku... "Jebote pa nisi me ni pitao da li hoću!?" "Pa jebote, jel hoćeš?" :smeh: A onda oboje u smeh... :beyond: I eto, ja taj trenutak pamtim kao što neko pamti nešto posebno. Za mene je i on bio magičan na blesav način.
euridika
26.11.2006, 23:48
Nisam bila sigurna gde da uglavim ovu priču, pa sam rešila da je stavim ovde kao unikat. Nadam se da niko od vas nije bio te sreće da uživa u ovakvoj prosidbi. Elem, došao ponosni gospodin u gluvo doba noći nenajavljen, pošto smo već razdvojeni oko godinu dana i pošto je saznao da odlazim iz obećane zemlje na neko vreme, ili možda na uvek, nazvao pošto je već bio ispred mog ulaza, kaže: "jel' možeš da izađeš na sekund". Ostavim ja sve nevažne stvari kojima sam se bavila tada, kao što su spremanje poslednjeg ispita na magistarskim studijama, i izađem na sekund. Odvezemo se u neku nedođiju, upali čovek neku tugaljivu muziku na radiju, gleda me kao da me nikada do tada video nije, gleda, pokušava da me uzme za ruku, ja se otimam... Izgledaš čudno, kaže gospodin. Izvini nisam imala vremena da se doteram za ovu izuzetnu priliku, kažem ja. Zašto si takva, pita on. Kakva, kažem ja.... Pa, takva... Tu se dešavaju kilometarske umetničke pauze, gleda me čovek, plače, govori da je kreten, ja potvrđujem, on govori kako mu uopšte ne pomažem, ja pitam zašto bih mu pomagala, prolazi treći, četvrti, peti sat našeg sekunda, ja zevam, mučim se, pitam šta, ustvari, hoće od mene, umorna sam, imam mnogo toga da završim, ostalo još 30-ak dana u srbiji i onda put u nepoznato... Kaže da je srećan zbog mene, kaže da je znao da ću uspeti. Zahvaljujem se. "Znaš, napravio sam sr**e", kaže. "Opet?", pitam. "Zaprosio sam je" (devojku sa kojom je od kada smo razdvojeni, ili još malo pre toga). Ja ga gledam i kažem da sam srećna zbog njega, i da bi i on, po logici stvari, treblao da bude srećan. "Sve je već sređeno, dogovroili smo se oko datuma venčanja". "Nisam sigrna šta ja sada treba da uradim, ako me pitaš da li sam ti oprostila, jesam, ako ti treba moj blagoslov imaš ga, želim ti svu sreću ovoga sveta, zapravo mislim da će njoj trebati više nego tebi. Jako sam umorna, i ako si završio jel' možeš, molim te da me vratiš kući?". "Ako mi ti kažeš da me voliš i da ćeš da mi se vratiš ja ću sve da obustavim." - kaže čovek! Meni se više ne spava, skroz sam sveža, kao da sam se probudila posle noći u kojoj sam se super odmorila, gledam ga, smejem se i kažem mu da ga ne volim, kažem mu i da ga ne mrzim, kažem mu da može mirno i bez starha da uživa u čarima novog života u koji ulazi i kažem mu da mi je jako žao njegove izabranice i da se nadam, da ako ja ikada budem zapravo zaprošena, da neka devojka neće sedeti u nekim kolima i slušati slične priče od čoveka koji je mene zaprosio, kažem mu da bih se ubila ako bih saznala da se nešto tako deslilo meni, kažem mu da ću zaboraviti naš razgovor, za svoje i njegovo dobro. Nisam ga zaboravila, nadam se da on jeste.
Hm, kada je već Euridika krenula sa ličnim iskustvima, eto mene da se nadovežem.
I mene je prosio bivši, kada je već bio bivši, dok sam ja bila sa nekim i kasnije, kada sam bila sama, dok je on bio sa nekim, i dok je bio sam. Prosio me je nakon rečenica da će mi sa drugim biti bolje, prosio me je nakon njegove priče da je on mirniji sa drugom, prosio me je nakon što mi je držao slovo kako ne mogu biti sama i da moram naći nekog ko će mi pružiti ono što on nije i kada mi je objašnjavao da ne želi da bude sam i da mora naći devojku koja će mu pružiti ono što ja više ne želim.
A ja nisam mogla da mu kažem da ga ne volim, jer ću dok sam živa imati posebno mesto za njega u mom srcu. Ali sam mogla da mu kažem da ga ne volim koliko sam ga volela i na način na koji sam ga volela. I da sam mu pružala bezgranično poverenje koje je prokockao.
I mogla sam da mu kažem da ne želim da se udam za njega.
I govorila sam mu da me vređa to što mi brak nudi iz straha da me ne izgubi. I da nikad ne bih prihvatila brak koji bi trebao da bude sredstvo da se produži veza koja je davno izgubila smisao i svrhu. I da nikad od njega nisam to ni očekivala i da me ponižava ako misli da sam otišla od njega zato što sam htela muža ili da ću mu se vratiti zbog toga.
I da treba nekoj novoj devojci da ponudi brak kada njihov odnos, emocije prerastu zabavljanje, kada ga boli svaki trenutak razdvojenosti, kada želi da da novu, višu, jaču dimenziju njihovom odnosu, kada bude siguran da je voli i da samo nju voli. Kada bude želeo sa nekim da diše do kraja života.
I da nikad više ne pokuša bračnom ponudom da skuplja krhotine neke veze.
sladoledzija
27.11.2006, 02:14
... ne pokuša bračnom ponudom da skuplja krhotine neke veze.
Znam takvih primera:ljutko: :wacko: :cesces: :jok:
A6quattro
27.11.2006, 15:11
Jos uvek nemam to "slatko iskustvo",i ponekad razmisljm,
nije da nerzmisljam,da jedostavno dragoj kazem - Do you
wnna marry me.
Bacherol sam i sta mi preostaje,samo 'dobar izbor' i cuveno 'udaj
se za mene' postaje stvarnost:)
A sad o temi.Smatram da mesto i nacin na koji ce ON
to izreci nije presudan,ako je rec o dvoje koji se iskreno vole
i spremni su na obostrano uvazavanje.Po meni,to je temelj
na kojem se zasniva dugorocan i stabilan brak,a iz te
fundametalnosti,prirodno, proizilaze sve vrednosti koje
takvom braku daju impulse sigurnosti i cine ga nestereotipnim.
Neuhvatljiva_
31.03.2007, 23:21
Moram priznati da pre par godina moja mama se ježila na moje izjave da se nikad necu udati...Jednostavno bilo mi je nezamislivo da cu moci biti srecna pored jedne osobe i da cu prosto nekog toliko voleti da sa njim provedem ostatak svog života...
Ali...sad to želim...
Nemam neku želju da to bude "spektakularno"...već nekako intimno...iskreno...
Eto...samo to...
Zvonchica
02.04.2007, 16:49
Letovanje na Zlatiboru, drugi dan kako smo stigli, probudili se i počeli da pričamo o tome koliko je ko spreman da učini za ovo drugo.
Dragi reče da još samo jednu stvar može da učini da bi mi pokazao koliko me voli... a ja pitam koju... :roll:
(i ukapram, jel da...) i on tad izvadi prsten... i pita me..
Ništa posebno, ali je bilo mnooogo lepo!!! :uredu: :srce:
Moram priznati da pre par godina moja mama se ježila na moje izjave da se nikad necu udati...Jednostavno bilo mi je nezamislivo da cu moci biti srecna pored jedne osobe i da cu prosto nekog toliko voleti da sa njim provedem ostatak svog života...
Ali...sad to želim...
Nemam neku želju da to bude "spektakularno"...već nekako intimno...iskreno...
Eto...samo to...
sad ti se mama najezila kad je videla za koga hoçeş da se udaş :fijuk:
Trenutno sam u fazonu "been there, than that" i ne želim da se ponovo udajem... ne znam šta bi (ili ko bi) me mogao 'naterati' da promenim mišljenje...
Trenutno sam u fazonu "been there, than that" i ne želim da se ponovo udajem... ne znam šta bi (ili ko bi) me mogao 'naterati' da promenim mišljenje...
ko?:stid2:
sad ti se mama najezila kad je videla za koga hoçeş da se udaş :fijuk:
:roll: :roll: ...zar tako ti svom prijatelju? ...:cesces: :stid2: :roll: :hahaha: :hahaha:
JasnaBGD
04.04.2007, 13:10
Nije bilo klasičnog pitanja... Ni klečanja... Ni - ja sa odsjajem sveća u očima... Ništa od toga. Pa, nismo baš jako romantični :jok: Zajedno smo izabrali prsten, burme. Sve smo sami odradili :uzbud: . I, evo, trajemo... ;)
Evo od mene jedna bajka na ovu temu... kao i sve bajke ima srećan kraj...
…Nekada davno u jednoj dalekoj zemlji živela je jedna lepa, nezavisna, samopouzdana princeza. Jednog dana dok je šetala poljanom u blizini svog zamka naletela je na žapca koji je sedeo na obali nezagađene bare razmatrajući ekološka pitanja.
Žabac je uskočio u princezino krilo i rekao: “Elegantna damo, ja sam jednom bio naočit princ, sve dok me zla veštica nije začarala. Međutim, jedan tvoj poljubac će me ponovo preobratiti u lepog i mladog princa i tada, moja draga, ja ću te zaprositi. Mi ćemo se venčati i zasnovaćemo porodicu u mom zamku u kom ćemo živeti sa mojom majkom. Ti ćeš se odreći svog prezimena i uzeti moje, odreći ćeš se svoje vere i prihvatiti moju. Rodićeš mi decu koje ćeš se odreći u slučaju razvoda. Vodićeš brigu o zamku, ići sa mnom na sva zvanična dešavanja i strogo ćeš se pridržavati kraljevskog protokola.“
Te večeri princeza je raskošno večerala lagano pržene žablje batake začinjene belim vinom u krem umaku od belog luka…
:astasad: :huh: :roll:
Andjelika
13.04.2007, 04:18
Ja ne znam zashto, ali me per puta prosili ljudi koji me vide prvi put u zivotu...
Nishta ne kapiram...
Ponestalo nam povoda za pijanke i zurke, pa smo napravili jednu tako sto smo se vencali. :beyond: :osmeh:
Salim se...a mozda i ne :fijuk:
Nego. Bili smo na nekoj sedeljci kod mog brata i pod blagim uticajem nekog alkohola saopstili mu da ce postati ujak.
On pita:"Kad?" :blink:
Rek'o, ako nam se posreci, za nekih 10-11 meseci...cirka. :smeh:
Na sta on mrtav 'ladan kaze:"Jebote pa ti ko Georgina! Eeee...nece da moze. Prvo se udaj pa onda radjaj decu!" :smeh:
I tada je moj covek skinuo sa flase koka kole onu plastiku koja se nalazi ispod chepa, natakao mi na prst kao prsten :smeh: i zaprosio me :smeh:
"Ili ce ti zivot biti cvece ili tebe vise biti nece!"
:smeh: :smeh:
kissigirl
18.05.2007, 23:16
E pa, verovali ili ne, i ja sam bila zaprosena:wacko:
Posle skoro godinu dana veze (eto, i ja izdrzala toliko:wacko: ), nas dvoje se zesce posvadjamo, i raskinemo. Tako me je jako povredio, kao sto niko nije.
Tada sam bila u Srbiji na raspustu. Nazove me i pita da li bih mogla da odem do njega, kao da razgovaramo. Otisla sam samo jer sam htela posteno da se izderem na njega.
Sedim u fotelji u njegovoj sobi, on pored mene na stolici. Pricamo, ja se povremeno proderem. Stalno pokusava da me uhvati za ruku, da me poljubi... Ma nema sanse. Ne dam da me pipne.
Odjednom vadi iz dzepa prsten koji sam mu vratila kada smo raskinuli, i klekne. Mislim se, sta radis budalo.
Posle par sekundi progovara: Sanci, da li zelis da se udas za mene?
:roll: O Gospode. Sta sam ti skrivila.
Samo sam rekla Ne. Znala sam da samo pokusava da me vrati, ali prosidbom nece uspeti nikako. Nije mislio ozbiljno.
Posle toga prosio me je opet. Vise puta.
Nismo se pomirili. Nikada i necemo.
Apsolutno ne razmisljam o tome, zasto?
Zato sto mozda i ne zelim ni prosidbu ni vencanje, znam cure koje jos od detinjstva kako ce izgledati njihovo vencanje, bela vencanica, zvanice, deveruse...e pa, ja nisam od tih...
Ne zelim se udati, bar ne na papiru, ne u opstini i ne u crkvi, pogotovo ne u vencanici i zarad parceta papira i gomilu kucnih aparata...
Znaci ne bi volela da me iko zaprosi od deckica, ako ikad budem osetila da sam naisla na osobu sa kojom bih mogla ziveti pod istim krovom i deliti svaki dan, to ce biti to...bez prosidbe, bez papira, bez svadbe...samo ljubav! :)
Andjelika
16.06.2007, 18:20
Kako zamisljate trenutak u kom ce vas vas voljeni zaprositi, tj. kako ce te vi momci jednog dana zaprositi svoje voljene? Da li to mora da bude romanticno, na nekom posebnom mestu ili ne? Za one koji su vec u braku, kako je izgledao taj trenutak prosidbe?
pa ako budem smatrala da je on "onaj pravi" zaprositju ja njega....
verovatno tje sve lichiti na zafrkanciju, ali....
biterlemon
18.06.2007, 07:33
Bilo je to u toku razgovora, dosli smo do konstatacije da bi se mogli vencati.
Medjutim sam formalni cin zaprosenja/veridbe, u uskom porodicnom krugu je bio vrlo svecan! Trenutak za secanje!
"...Sve sam sredio!Treba mi tvoje da!Hocu da mi je bracna obaveza tvoj osmeh!Ako vec funkcionisemo ovako dobro,ajde i da uzivamo u tome,a ne da se prisecamo!Nisi deo mog zivota,ti si moj zivot!Ajde da ustanemo zajedno,da lezemo zajedno!Budi mi zena!Spoji i usreci dve srodne i sudbinski vezane duse!Udaj se za mene....!"
veljko yaric
13.08.2007, 16:55
e verovali ili ne i ja sam prosio dva puta dvije cure i ni jedna me nije odbila ali mi je bila prpa sta ce reci
yossarian
13.08.2007, 22:22
e verovali ili ne i ja sam prosio dva puta dvije cure i ni jedna me nije odbila ali mi je bila prpa sta ce reci
Дакле, данас све троје живите у срећном браку? :blink:
Hm....teska tema.
Kako da znam da li je ON taj PRAVi ili ne?
Vecita pitanja....
Plasi me ovo pitanje........:(
little fairy
20.02.2008, 08:45
Ah.. ja ne bih znala.
Ja te riječi nisam čula. Ups, jesam ali ih nisam shvatila ozbiljno nakon finiširane jedne radnje.
Ali, u svakom slučaju, ja sam htjela da bude neka romantika u igri ali ne ono sa svjećama nego tipa lubenica - dvije slamke - na jednoj slamki prsten.
Jednostavno ali opet lijepo i romantično.
Nije ostvareno iako sam suptilno sugerirala svojem taj način izgovaranja tih riječi.
:smeh:
Savannah
14.05.2008, 20:06
Posto su mi vjencanja profesija svakodnevno imam prilike cuti buduce mladenke kako pricaju u svojoj prosnji. Dok se u Americi ocekuje da ste uz pitanje daje i vjerenicki prsten (naravno sto veci to bolji) i da to bude dogadjaj za pamcenje. Od iznajmljivanja jahti do luksuznih putovanja samo za tu prigodu do nekih vrlo hrabrih performansa ispred masovne publike. Kada cujem te price moram se nasmijati i vratiti se gotovo 11 godina unazad. Moj me je zakoniti zaprosio sa buketom cvijeca iz lokalne samoposluge sa pitanjem:
" I onda? ' Ocemo li se zenit ili necemo? " :hahaha:
Znala sam da je to u njega vrhunac romantike pa sam pristala prije nego je on odustao :smeh:.
Dakle drage forumasice i forumasi, kako su vas pitali ili kako ste vi pitali? :uzbud:
E drage moje, ako vi ne uzmete stvar u svoje ruke nista od udaje.
Verujte mi, retki su muskarci koji znaju sta hoce od zivota i od veze. A to sto nikako da se odluce da vas zaprose iz proste muske logike: mozda ima i bolja ili ma samo jos jednu da ...
Pa zar je brak tako strasan?
Evo moje price. (verena sam tek nesto vise od mesec dana) Zapravo ceo zivot sam mislila da nikada necu dozivet taj 'verenicki staz' i da cu imati veridbu, vec da cu se jednostavno samo udati.
Nisam mislila da ce me moj momak prositi, mada sam znala da cemo se uzeti, kad-tad, jer smo oboje znali da smo stvoreni jedno za drugo. Jednostavno, znali smo da je to ljubav, da je to ono sto trazimo, i mislila sam da cemo samo potpisati neki veom znacajan papiric :)
BTW zivimo zajedno vec dve godine...
I dodje moj gospodin jedno vece kuci, smeska se, raspolozen i kaze: Da ti kazem nesto? I odugovlaci, pa se opet smeska, sav srecan, raspolozen, pa opet odugovlaci i tako dobrih dvadesetak minuta, a ja pojma nisam imala o cemu se radi. I kaze on meni: Ja sam resio da se mi verimo (znaci bez ikakve prethodne najave ili price), na sta sam ja rekla: Ljubavi, ja sam odavno verena za tebe, misleci da se sali, jer zaista nisam mislila da ce se to meni desiti. I kaze on: Sta radis za nedelju dana? Jel' imas nekih obaveza? Razmislim, nemam. E, dobro restoran je zakupljen, imamo veridbu; gospodin je 100% bio siguran da cu pristati, jer kazem, ljubav je to :) Pa kazem ja onda: Dobro i sta se kaze? I nastavi gospodin: Hoces li se udati za mene? Naravno, znate moj odgovor: DA sa suzama u ocima; stavrno nisam mislila da ce se to meni desiti, a desilo se stvarno neocekivano.
Veridba je bila u restorenu, u Novome Sadu, u centru, koji nosi moje ime; ono kao sasvim slucajno :) I tada je odrzao mali govor, uputio zvanicno pitanje mome tati, onako starinski i stavio mi predivan prsten na ruku!
Tamburasi su bili ekstra, sve je bilo fantasticno, valjda zato sto nista nije bilo planski, vec sve sponatnao. Toliko je bilo lepo, da ne moramo ni svadbu da pravimo! :)
Eto iskustvo jedne sveze-pecene verenice :)
Captain Jack
19.06.2008, 06:22
Ja sam prosle nedelje zaprosio njih tuce,imao sam visak ruza,ostalo od zabave pa rekoh da ih svrsishodno upotrebim.Kontam,hocu da vidim koliko njih je ludo da meni kaze "da" i iznenadise me.
Okruzen sam ludacama:smeh:
U braku sam četiri godine,a zajedno smo već dvanaest godina.Prvo smo se verili nakod šest godina zabavljanja,a potom je usledio i brak.Mogu reći da smo već posle godinu dana naše veze imali predstavu o tome da smo suđeni jedno drugom.Čekali smo da se neke kockice slože(fakultet,posao,stan) i zatim uplovili u bračne vode.Sama svadba bila je za pamćenje.Pola godina sam je planirala do detalja.Nisam žalila para,i dan danas mi nije žao ničega.Bila sam kao kraljica, a on moj kralj....samo što je moj kralj imao žešću tremu pa se malo napio i zaspao prve bračne večeri.
nisam isprosena, ali kad bi do toga doslo volela bi da bude neko iznanedjenje, ali sobzirk kakvi su moji to ce da ide ono klasicnim putem da dodje decko kod mojih i da zatrazi ruku
Rohalj Baze
10.08.2008, 07:05
"...Sve sam sredio!Treba mi tvoje da!Hocu da mi je bracna obaveza tvoj osmeh!Ako vec funkcionisemo ovako dobro,ajde i da uzivamo u tome,a ne da se prisecamo!Nisi deo mog zivota,ti si moj zivot!Ajde da ustanemo zajedno,da lezemo zajedno!Budi mi zena!Spoji i usreci dve srodne i sudbinski vezane duse!Udaj se za mene....!"
da meni tako neko kaze, ja bi se odma udala :)
Nekako spontano..:)
Mili i ja smo znali da smo "suđeni" :roll:
(ma ja sam znala :lazy: , da je on g-din ''taj'')
od samog početka...
Živeli smo kraće vreme zajedno,
a onda i rešili da se "potpišemo" ,
možda više zbog papirologije , nego zbog samo "čina"..
Venčanje u crkvi je bilo predivno
(ne znam da li je neka ''mlada'' plaklala više od mene :stid2: )
Da ne skrećem sa teme ,
nikakvog konkretnog pitanja "hoćeš li se udati za mene?"
nije bilo, kao ni mog "padajućegunesvest": da!
Desili smo se jedno - drugom...
vBulletin® v3.6.8, Copyright ©2000-2008, Jelsoft Enterprises Ltd.