Bonsai Umetnost
Bonsai je umetnost koja je u svom razvoju prošla tri razdoblja. Započela je davno svojim rođenjem u staroj Kini, gde su uzgajali malena drvca u cvetnim saksijama.
Bonsai je japanska reč, sastavljena od reči bon=cvetna saksija i sai=drvo. Umetnost se rodila u Kini u vreme dinastije Tang, čija vladavina počinje u 7 veku. To se može zaključiti na osnovu slika nađenih iz tog vremena na kojima su često prikazivana bonsai stabalca.
U Japan je bonsai umetnost stigla iz Kine u srednjem veku. Sve do kraja prošlog veka ova je umetnost bila povlastica najviše kaste, samuraja.
Bonsai stabalce se razvija svojim osobinama kao svako drugo stablo u prirodi, samo mu se određenim postupcima obuzdava rast u visinu. Cilj uzgajivača je da se stvori verna minijaturna kopija, dostojna poštovanja koje zaslužuje staro stablo u prirodi; vetrovima šiban, nagnut bor, kvrgavi brest, trešnja koja cveta i donosi plod.
Da bi to postigli uzgajivači bonsaia moraju imati određena znanja i spretnost. Obrezuju korenje da bi ih smestili u posudu, obrezuju grane da bi ostale kratke, a da ipak deluju prirodno kao da neobuzdano rastu. Osim znanja, bezgranično strpljenje je neobično važna osobina koja je odlika svakog uzgajivača bonsaia. Potrebno je i po dvadeset godina predanog i strpljivog rada dok bonsai dobije pravu vrednost i značaj, jer postoji pravilo što je bonsai stariji to je vredniji.
