Definitivno Klimt, ako moram da izdvojim jednog. Divim mu se do imbecilnosti. Klimt je bio lud kao struja, za ono doba, prelazio je granicu pristojnosti "uštirkanog" Beča pa su ga kritikovali i ismevali (još jedan plus u mojim očima

) i nazivali ga pornografom, slike su mu bile erotične do kraja ali nikako vulgarne, barokne, i uvek je na počasnom mestu bila žena. Dovoljno je da pogledam njegove slike i da shvatim kakav je to čovek bio. Eto toliko se sve na njima vidi. Bio je osobenjak, iako je sam za sebe govorio da nije poseban.
Kolorista je, a specijalno mi se sviđaju slike iz zlatne faze.
Ženu je slikao tako da ti se, dok je na slici gledaš, čini da je sam Klimt miluje, iako je na slici samo ona. Ženska lepota mu je bila glavna tema. Poluaktovi i aktovi su toliko verni i toliko je uspeo na njima zaustaviti momenat ekstaze da se ponekad kao posmatrač osećam kao uljez... toliko su intimne i toliko se vidi koliko on obožava onu koju slika. Bez stida.
Omiljena slika mi je Poljubac, i često je imam na desktopu

mada sve ostale podjednako volim... i Danaju

i Portret Mede Primavezi i Devicu i Ljubav i Vodenu struju i Higiju i Zlatnu ribicu... ma sve bih volela da ih imam
Pored Klimta volim i Rembrandta kao majstora senke, Dalija, Direra, Monea i da Vinčija. Ima ih još, ali ovi su prvi for me
