New Orleans

[irnik]

New Orleans (francuski: La Nouvelle-Orléans) je važan američki lučki grad i u prošlosti najveći grad u saveznoj državi Louisiani. Nalazi se u jugoistočnom dijelu Louisiane uzduž rijeke Mississippi i južno od jezera Pontchartrain. New Orleans je i jedan od najstarijih gradova u SAD-u, a osnovali su ga Francuzi 1718. i nazvali u čast Philippea II., vojvode od Orléansa, tadašnjeg vladara Francuske.

New Orleans je poznat po multikulturalnoj baštini (naročito pod francuskim, španskim i afroameričkim utjecajem) kao i svojoj muzici te kuhinji. Grad je svjetski poznato turističko odredište zahvaljujući mnogim festivalima i proslavama.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2000., New Orleans je imao 484.674 stanovnika i bio najveći grad u saveznoj državi Louisiani, a njegovo šire metropolitansko područje nastanjivalo je 1.337.726 stanovnika. No u avgustu 2005., nakon što je stanovništvo grada evakuirano, a on uništen od strane uragana Katrina, populacija se značajno smanjila i većina stanovnika odlučila je potražiti privremeno sklonište negdje drugdje ili se za stalno odseliti iz grada. Prema procjenama s kraja 2005., u gradu živi manje od 150.000 ljudi.

Unatoč svemu, New Orleans je ostao važan lučki grad zbog svojeg položaja u blizini Meksičkog zaljeva i uzduž rijeke Mississippi te je glavno središte za uvoz dobara koja dolaze iz Latinske Amerike. Industrija nafte takodje ima veliku važnost za grad, a u zaljevu se nalaze brojne naftne platforme. New Orleans je i najveća američka luka za uvoz proizvoda poput gume, cementa i kafe. Luka Port of South Louisiana bazirana u New Orleansu je prema kapacitetu rankirana kao peta najveća luka na svijetu.

(wikipedia)

[irnik]

Grad je osnovan 1718. godine kao središte francuske kolonije u Louisiani, koja je 1763. godine ustupljena španjolskim kolonizatorima, a 1803. pak vraćena Francuzima koji su je odmah prodali SAD-u. New Orleansu je u 19. vjeku bilo središte južnjačkog tržišta robljem, a najopširniji podaci mogu se naći u popularnom muzeju Cabildo. Zahvaljujući domorocima Kajunima i ostalim indijanskim plemenima, francuskim, španjolskim, afričkim i južnoameričkim došljacima i još nekoliko vrsta doseljenika, nastala je zanimljiva mješavina kultura, običaja i vjerovanja pa danas taj dio svijeta obiluje egzotičnom hranom, nadnaravno ljutim sosovima, eklektičnom muzikom, plesovima, čitanjem dlana i tarot karata i raznim drugim čudnovatim aktivnostima.


Izmedju svih tih naroda bilo je mnogo predrasuda, ali je kulturna interakcija bila neizbježna u svim oblastima, pa se tako našla i u korijenima ranoga jazza, na kojeg su utjecali afrički ples i bubnjarska tradicija, ali i Mardi Gras indijanska muzika. Čak je i Louis Armstrong, po kojm je nazvan jedan njuorleanski park, priznao da je bio pod snažnim uticajem Mardi Gras indijanskih procesija. Prvi američki guverner Louisiane William Claiborne u svom prvom izvještaju vladi napisao je da su stanovnici New Orleansa neobuzdani i da je njima nemoguće vladati, izmedju ostalog i zato što su potpuno preokupirani plesom.

New Orleans poznat je i po mističnim i raznim woodo iskustvima (na taj segment se valjda osvrnuo i Sting). Priča kaže da je prije 40-tak godina jedan mladić iz lokalnog naselja nestao te mu se izgubio svaki trag. Svjedoci tvrde da se čovjek istog imena, prezimena i izgleda pojavio 20 godina kasnije, bez i jedne fizičke promijene, sjeo u omiljen kafić i naručio kafu kao da se ništa nije dogodilo.

Legende „Grada mrtvih“

Budući je sa svih strana okružena vodom, zemlja je tokom 18. vijeka bila toliko natopljena da je kovcege, zajedno s mrtvacima izbacivala na površinu. Od tada se u New Orleansu preminuli sahranjuju na površini zemlje, na način da se kovcezi zazidaju u betonske ili mramorne zidove, zavisno o socijalnom statusu umrlog. Tako je nastao "Grad mrtvih", najprostranije New Orleansko groblje.

[irnik]

Bourbon Street

Istorijski i turistički gledano, ulica Bourbon Street postala je popularnija od New Orleansa, krajnjeg američkoj juga i krokodila koji čuvaju močvarnu Louisianu zajedno. Žila kucavica tog neizdrživo sparnog i raznolikog kraja, osim što je poprište najpoznatijih jazz festivala i karnevala u poznatom Franch Quarteru, tokom cijele godine živi 24 sata na dan. Poznati "Mardi Gras" u New Orleans su donijeli francuski kolonizatori, koji su uobičavali slaviti svoj praznik "Debeli utorak" na obalama rijeke Mississippi. Proslava Mardi Grasa i dalje je dio tradicije New Orleansa i svake se godine za vrijeme tog Festivala na ulice slije oko četiri miliona ljudi, od početka februara do prvih dana marta.

Ono po čemu je Bourbon Street poznat jest atipična arhitektura i balkonske terase koje su ostale identične od prije 200 godina, koje je sa velikim oduševljenjem slikala i Nastasia Kinski u filmu „Ljudi mačke“. Svi pijani i raskalašeni turisti bore se za prednje mjesto na ogradama s kojih bacaju perlice, i to po mogućnosti na onoga koji prvi skine gornji dio odjeće. Klupski domaćini, uglavnom crnci, vrebaju turiste za koje procijene da izlučuju najviše hormona pa ih mame u podrume i barove. Najobičniji prizor je malo ojača Latino djevojka ispred kluba na kojem stoji natpis „Barely legal club“, sa povećom „šljivom“ na oku, kako nervozno vuče dimove cigarete.

Nemoguće je u bilo kojem klubu ili baru popiti piće da ti dosadna faca svakih 10-tak minuta ne uleti promotivnim CD-om, majcom na kojoj se kesi krokodil ili ako ti pod nos ne turne „škrabicu“ u koju bih trebao ubaciti nagradu za njegov trud, svidjelo se tebi ili ne. Najpoznatije piće u Bourbonu jest koktel "Hurricane" koji glavu ostavlja bistrom, ali zato udara u noge. U neuglednim turističkim shoppovima prodaju se i „uradi sam“ vrećice s koktelom u prahu kojeg je dovoljno rastopiti u vodi ili možda čak nečem žešćem.

Uglavnom američkim turistima, ta tajanstvena ulica nudi najrazavrsniju zabavu na svijetu i gdje bi vas u svim metropolama na zemaljskoj kugli uhapsili zbog nedoličnog ponašanja, tamo je razlog da zabava uopste počne...

Bourbon Street je opjevao i Sting u pjesmi "Moon Over Bourbon Street". Sting kaze da je ta pjesma nastala u Francuskoj cetvrti jedne pijane noci 1983, a inspirisana je jos jednim popularnim literarnim djelom, "Interview with a vampire", zacetkom sage o vampirima autorike Anne Rice. Bourbon je drugacija od svih ulica po tome sto ozivi tek pred zalazak sunca i ne zamire do rane zore. Nocu je to neprekidna rijeka ljudi, seksa i alkohola. Ono sto razlikuje Francusku od svake druge cetvrti te vrste na svijetu, od Pigallea do Rodeo Drivea, nisu "regularni" toples-barovi, vec oni u kojima nastupaju muskarci odjeveni u zene. "Odjeveni" je nedovoljna rijec, jer ova gospoda, zahvaljujuci cudima moderne genetike, sminci i perikama izgledaju "bolje" od mnogih zena koje mozete vidjeti na takvim mjestima. Ovi muskarci/zene ("she-males") mogu lijepo da zarade, isplativsi tako svoju investiciju u plasticnu hirurgiju.



Muzika u New Orleansu

N'Awlins, kako ga lokalno zovu, alfa je i omega jazza - muzickog zanra koji se ovdje razvio i nastao. Opustena, a cesto i razuzdana atmosfera Francuske cetvrti opijala je siromasne crnacke radnike, ciji su ocevi jos bili pod robovskim okovima. Postepeno se artikulirala muzika koja je obuhvatala ritmove njihovih africkih predaka ali i evropske uticaje. Usce golemog Mississippija, americke zile kucavice, dalo je ovom kraju poseban sarm, pa je zbog toga New Orleans u americkom vokabularu gotovo sinonim za jazz i "delta blues". Umjetnici poput Louisa Armstronga i Roberta Johnsona spojili su sve to sa vlastitim muzickim genijem i ostavili trajan pecat u istoriji Amerike.

U klubu u kojem je valjda prije 50-tak godina bio zabranjen ulaz bijelcima, sada sjede gojazni Amerikanci u traper jaknama i ispijaju Coca Colu. Pored bluza i jazza, u novije vrijeme moze se cuti i rock i hip-hop, ciji se zvukovi preklapaju. Teško je danas reći da se vampiri u Bourbon Streetu bude zalazom sunca i da idu spavati s njegovim prvim zrakama. Želite li popiti jutarnju kavu i pročitati novine kao i svako obično jutro, ne možete izbjeći svirku benda koji će se truditi vratiti vam adrenalin u krv i noge i natjerati vas da predjete na nešto „žešće“. Tako da u Bourbon Streetu vrijeme gotovo i ne postoji.



Zbog te i takve atmosfere, New Orleans je mjesto radnje mnogih modernih americkih predstava i filmova. Vlazna vrucina i tajanstvena kreolska voodoo kultura prava su podloga za dramu, bilo na sceni ili na platnu. Vjerovatno jos po jednom dijelu New Orleansa kruzi "Tramvaj zvani ceznja" Tenneseeja Williamsa, i odjekuje legendarnim krikom Marlona Branda ("Stella!!") i tajanstvenim pogledima prelijepe Vivian Leigh. Najamerickije od svih putovanja, ono iz filma "Easy Rider", zavrsava u New Orleansu, iako Jack Nicholson ne dozivi da se provede na najludjoj zabavi na svijetu, Mardi Gras. U novije vrijeme, ovdje se odvija radnja vrucih erotskih filmova poput "Nine and a half weeks" sa Kim Basinger i Mickeyem Rourkeom i "Zandalee" sa Nicholasom Cageom. Vrijedi pomenuti i mracni "Angel Heart" u kojem opet igra Rourke, uz besmrtnog Roberta de Nira u ulozi samog Necastivog.

[irnik]

Hrana

New Orleans je poznat kao glavni grad kreolske kuhinje, stila kuhanja koji odražava mješavinu kultura kroz istoriju ovoga grada. Na primjer, imate osnovnu francusku kuhinju, a uz nju i kuvare koji su afričkog i afro-karipskog porijkla. A kada su Španci preuzeli ove krajeve donijeli su sa sobom kubanske kuhare. Mnogi vjeruju da kreolska kuhinja predstavlja istinski ukus New Orleansa.

New Orleans je razvio svoju kulinarsku reputaciju u ranom 19.-om vijeku, pa tako brojne kulinarske tradicije u New Orleansu datiraju iz tog doba. Jedna od tih tradicija bile su bučne zabave. One su se održavale nakon ponoćne mise, kako bi vjernici prekinuli svoj post.


Mješavina tradicije i kulturnih uticaja stvorila je jela jedinstvena za New Orleans. Gumbo, koji se služi preko riže, vjerojatno je jedno od najpoznatijih. Glavni sastojci ove guste corbe slične gulašu su meso ili školjke, razni začini, te povrće poput stapki zelenog celera, paprike i luka, kao i smedja zaprška koja corbi daje gustoću.

Drugo popularno njuorlinško jelo je Calas, kolačići od riže prženi u vrućem ulju i posipani šećerom u prahu. Ovo jelo dio je tradicionalnog kreolskog doručka i služi se uz slatki sirup i cafe au lait, posebno pripremljenu kavu s mlijekom. Još jedan primjer tipične njuorlinške hrane je omiljeni začin nazvan remoulade – to je zapravo aromatični umak na bazi kreolske gorušice. Koristi se na nekoliko načina, ali najčešće kao preliv preko škampi te kao dio hladnog predjela.

Jambolaja, bread-puding, rice and red beans, crawfish, redfish, oysters i jos mnooogo ukusnih jela