To je valjda normalno. I ja sam jednom umrla. Ne prodje nikada i ne treba da prodje, tuga samo dobije skriveniji oblik, izgubi na intenzitetu i nastavi se nekako, samo od sebe. Posle se opet voli, sasvim drugacije.
A to za okretanje ledja, razmislite samo malo objektivnije, bez obzira sto su prijatelji u pitanju: povremeno zajednicko prisecanje na Vaseg pok. muza i povremenu tugu ce i oni koji nisu bas sjajni prijatelji sa Vama rado deliti.
Delite i Vi sa njima njihove srece i tuge, ucestvujte u zivotu

.