Pišem nekoliko

... ali ne redovno, nikako na dnevnoj bazi sa dnevnim raportima raznoraznim - to mi je bezveze. Baš bi mi bilo krivo da ih nema

Jedan sam počela kad sam zatrudnela da pišem bebi, o tome sam čini mi se pisala na trudnoći, pa da se ne ponavljam, drugi je nastao pre toga, kao moja ideja iz čiste zajebancije jer sam se zaračunala i utvrdila da se nas tri - koje smo međusobno kume sada, nismo videle ravno mesec dana zbog raznoraznih obaveza. I krenem ti ja jedno veče sa pisanjem, uzmem neki ogroman rokovnik načestitam im se svega i svačega i uvalim prvoj koju sam videla nakon toga. Od te zajebancije nastade čitava knjiga koja je kružila između nas tri i sada tu nema šta nema

Izlepljenih fotki, razglednica sa svih strana sveta, svadbe i deca koja su nam se rađala, odštampanih mailova koji su stizali na naše mail adrese sa naznakom " za svetu knjigu" kad neka od nas nije bila u rodnome gradu, fotki koje nikome ne bismo pokazale... one što ih zovemo "fotka za ucenu"

retrospektive raznoraznih događaja, blamova, ispita i ocena, znamenitih frajera grada Čikaga

i raznoraznih gradova, ljubavi, smrti, svađe, bodova u gostima... reportaže, karte od posećenih koncerata, flajeri sa dobrih žurki, ulaznice sa utakmica, ima čak i laboratorijskih analiza

maaaaa ludnica

I treći je onaj samo moj koji je najzapušteniji, al' neka - to mi nije toliko krivo jer bi bilo drugačije u suprotnom
