Ja bežala

....ali sa cele tri godine..inače sam bila mirno dete
Mama je izašla samo do prodavnice,meni padne ideja,kako bi bilo zgodno da ja odem do tetke u Sombor...poooodaleko od mog doma,drugi grad.Inače obožavala sam je,nedostajala mi je a ona je mene gledala me ko da sam ''njena'',jer svoje dece nije imala.
I tako,bilo je letnje vreme,prozor otvoren...i ja u majčici i gaćicama

,zapalim kroz prozor.
Sloboda

....
Prepešačila sam tako bukvalno ceo grad,i zaputila se po sećanju u pravcu Sombora

.Ožednim usput,i uđem u neku prodavnicu da tražim vode..ne vidim se od onoga pulta..gužva...muvam se ja tako,ne bi li neko obratio na mene pažnju...
Vidim ja niko me ne zarezuje

...i počnem ljutito da plačem

svi se okrenuli.Srećom tu se zatekla neka žena koja je poznavala moje roditelje...kad je shvatila da sam sama,upita me kuda sam pošla,ja velim kod tetke u Sombor,a ona meni,pa kako bez majke?
Mamaaaa

tada sam joj rekla vodi me mami...Žena me stavi na svoj bajs,i krene sa mnom put moje kuće...usput srećemo uplakanu mamu

...koja je alarmirala celu familiju i policiju

da me traži.
I dan dan danas,pamtim taj zagrljaj...i nikada mi više nije palo na um..da sprovodim takve avanture
Kazne nije bilo..samo se sećam...kako me je grlila.