Pa ja ne mogu baš da se setim nekih bisera, mada ih je bilo, mogu da se setim momenta kada je jednom magarcu iz razreda ispao pištolj iz džepa nasred časa (ludo se živelo u tim devedesetim i roditeji imali mnogo para pa kupovali svojim sinčićima razne igračkice), ali to je nešto što hoću da zaboravim, kako znam i umem.
Ono čega se baš sećam jeste jedna pričica, koja ide ovako nekako...
Ja sam mnogo volela da piskaram po klupi, naročito kada su časovi bili dosadni (što je bilo, opet, veoma često). Žvrljala bih sve i svašta, poneki stih, ili neku misao ili samo cvetić ili sunašce, štagod, kako sam se tog momenta osećala.
Jednog jutra na mojoj klupi je osvanuo stih koji je bio nastavak onog koji sam ja bila napisala, ali rukopis nije bio moj

... Onda sam ja dodala nešto na već postojeću priču i otišla kući. Sledećeg jutra je osvanuo nastavak. To se pretvorilo u divno višemesečno dopisivanje sa mojim "kolegom" iz klupe iz druge smene. Počeli smo da ostavljamo prava pisma jedno drugom, u kojima smo pisali o svemu, o svetu, o našim najpametnijim idejama o životu, o budućnosti, o nadanjima, tetkica je bila naš saborac, znala je čitavu priču, znala je da ne treba da baca papirčiće zavučene pod treću klupu u srednjem redu u učionici toj i toj, jer je to tamo nekome mnogo značilo, znala je ko sam ja i znala je ko je on, ali mi nismo poznavali jedno drugo, ne za još neko vreme, kada smo odlučili da je vreme da se konačno vidimo, iako smo već znali sve jedno o drugom, iako smo se oboje pomalo plašili da će čarolija da nestane ako se upoznamo... Jesmo se upoznali, šetali Beogradom satima, ja imala tu privilegiju da prošetam njegovog ljubimca, divnog rotvajlera, izgledalo je kao da se druženje nikada neće završiti. Trajalo je još neko vreme, najduži i najozbiljniji telefonski razgovori u mom životu, i nekako u nekom momentu sam samo primetila da se više ne čujemo i ne pišemo jedno drugom, ne znam kako i zašto se to desilo, još uvek mi nije jasno.
Znam ko je on, znam da je mnogo do sada uradio, napisao bar jednu knjigu, koliko sam uspela da pratim, režiser je (o tome je sanjao još onda), da li u Bg-u ili ko zna gde, i tako nekako, nadam se da je srećan...