Ja sam sedela u zadnjoj, jerbo sam uvek volela da se naklatim na zid sa stolicom i ljuljam noge i vazda sam visila na one dve nogice. Nekoliko puta me to koštalo bubrega, jer pandrknem na sred časa kad mi se nogice omaknu pa mi samo cipele vire gore iznad klupe... a i tako sam mogla nesmetano slušati walkman

povremeno smo se svi menjali jer se određeni profesori nisu bunili, a i po potrebi je trebalo šaputati onome ko odgovara...
- Gladijatori su bili...
- Aligatori su bili...
- Biljo, gladijatori, GLADIJATORI...
A onda su me na pola srednje mangupi premestili jednoglasno u prvu klupu. I to onu naslonjenu na profesorsku katedru. Niko nije umeo brže da provali šta je zapisao/la u dnevniku i to još da gleda naopako (čak smo imali i određenu signalizaciju... blenem šta piše i onda rukom iza leđa palac na gore - nova lekcija, palac na dole - ispitivanje, pa se nekima naprasno piški, kašlje ili bilo kako pozli

), onda, bolje da zagovara i odlaže ispitivanje

"Jao profesorka, koja vam je to farba, divna je..."

i sve ono ostalo zbog čega se sedenje tamo isplatilo

Mada, imalo je i to svoju cenu... najbrže sam pisala u razredu pa su profesori koji su voleli da diktiraju gledali u moju svesku kao prvu na vidiku i po meni furali tempo... e onda su iza letele i sveske i olovke o pod iz besa ili jednostavno krenu da me zasipaju gumicama po tintari
I do kraja školovanja ostade prva klupa
Bila sam dobar djak, a mangup. Ubitačna kombinacija.
E sad... da li je istina ili mit... zavisi od škole do škole i od razreda do razreda... kod mene su oni koji su se pokazali kao bolji sedeli pozadi
