Celo leto pre mog upisa u srednju smo se gledali, a onda je počelo kao neko "druženje". Zapravo pratio me je do kuće kad smo se vraćali iz grada petkom i subotom, jer samo tim danima sam smela da izlazim.

Uvek kad bi stigli do moje kuće, mene bi naprasno zabolela glava.

To je trajalo sve do 23. novembra, bila je magla, sećam se... Tu mu je konačno popustilo strpljenje, pa me je usput odjednom zaustavio i potpuno nepripremljenu poljubio. Drhtala sam što od straha, što od zime, što od sreće... Tako je dobro doskočio mojoj "migreni" da i sad volim da se ljubim, čak i kad me stvarno boli glava.
