|
Odgovor: Evolucija religija u budućnosti -
20.06.2008, 08:04
. . . "Sve religije priznaju bitije Božije. Sve priznaju Boga kao prvouzročnika svega što postoji. Sve priznaju realnu vezu božanske sile sa čovekom. Sve priznaju da Bog zahteva ispunjavanje moralnog zakona, sve priznaju, osim materijalnog, i nevidljivi svet; sve priznaju zagrobni život." . . .
Spoljašnje religije koje danas poznajemo (a ima ih mnogo), preći će, u skladu sa čovekovim intelektualnim napretkom, u unutarnju religiju !
Unutarnja religija je život u Bogu, koji povezuje sve ljude u Svoje jedinstvo i ljubav.
Životu u Božjem duhu poučavao je i poučava nas Duh istine, kroz Deset Bozjih zapovesti i Isusovom Besedom na Gori.
Slobodni Duh, Bog, ne objavljuje se u spoljasnjoj religiji
Bog je slobodni duh i nema ništa zajedničko sa spoljašnjom religijom, sa crkvenom institucijom. Crkvene institucije su obeležile svoju predstavu time kakav bi Bog morao da bude i kako mu treba prići. To su spoljašnje religiozne predstave, to je Božja slika crkvenih institucija, koja medjutim nema ništa zajedničko sa istinitim Jednim, Bogom.
Spoljašnje religije imaju svoje tradicije za obožavanje njihove predstave o Bogu. U Carstvu Božjem ne postoje ni spoljnje religije ni tradicije. Crkveni službenici i mnogi crkveni vernici skamenili su se u svojim tradicijama.
I tako mnogi vise ne primecuju koliko prezira prema coveku postoji u sadrzaju crkvenog ucenja. Pogled u istoriju pokazuje koje plodove je ovo donelo.Samo treba pomisliti na krstaške ratove, progone jeretika i Jevreja, inkviziciju, spaljivanje veštica, i jos mnogo vise.
Unutarnja religija nema spoljnje vodje.
Ljudi koji slede Isusa Hrista,sačinjavaju kao zajednica unutarnju religiju.
Unutarnja religija je bazirana na slobodi, a sloboda znači prihvatiti Božju ljubav i učiti se u božanskoj ljubavi, da bi razumeli bližnje i da bi poštovali nju ili njega kao kćer ili sina Božjeg.
Onaj koji korak po korak primenjuje zakone Božje u svom životu, pripada unutarnjoj religiji, svejedno da li se prikljucuje jednoj zajednici unutarnje religije ili ne.
Ljudi unutarnje religije se udružuju u svesnosti da je Bog ljubav i da njegov Duh ljubavi, mira, milosrdja i dobrote boravi u svakom čoveku, u svakoj životinji, svakoj biljci, svakom kamenu, da, u svakom atomu, molekuli, u svakoj kapi vode.
Unutarnje hrišćanstvo usmerava na put u unutarnje, ka ljubavi prema Bogu i bližnjem i pokazuje postepeni put, da bi čovek našao izlaz iz uspavanosti svog ega, da bi se probudio u duhu slobode.
Prava sloboda sadrži kako samopoštovanje, tako i poštovanje bližnjeg. Sloboda znači takodje biti slobodan od razmišljanja protiv drugih, ili od razmišljanja da drugi treba da rade ovo ili ono za nas, što bi mi mogli uraditi sami. Biti slobodan, znači biti usmeren na jedini Autoritet, na Inteligenciju, Boga, da bi naučili sta je Božja volja.
Ako koristimo svoju slobodu u Božjoj volji, onda mi istinski služimo Bogu i ljudima. . . .
|