Ja sam egoista! To su ovde neki i primetili

. Svako ima meru egoizma koja mu je odgovarajuća. Živim svoj, a ne tuđ život, bilo da je u pitanju rod ili prijatelj. To bi škodilo i meni i njima. Razvijam poseban odnos. Mogu da saslušam, pa sam u toliko i slušan. Ne želim da ulazim u detalje nečijeg života...... jedino spontano.
Meni ego nema negativan kontekst iako se on najčešće upotrebljava kao "misliti samo na sebe". Koliko bi samo bolesno bilo misliti "samo na druge"? Uvek sam išao logikom prioriteta...npr. Ja, čovek, okolina, životinja.....itd.
Jednaka je satisfakcija onog što misli na druge, kao i u egoiste... to je duševna hrana i ne bih stavljao jedno iznad drugog ili nešto nazivao humanijim. Normalno je da je nešto izraženije.
Egoizam doživljavam kao konstantno usavršavanje, volju za životom, društvenost, a ne kao pametovanje, samouverenost i nadobudnost...