kada ostanem sasvim sama u mojoj glavi krene uragan, tornado, cikolon.....

sve sto mi se desava u tom trenutku projuri.....ma haos svopsti....
kada se malo to stisa i sredi pocinjem da razmisljam o sutra....o tome sta ono nosi...

nakon toga redovno uletim u klopku secanja i uspomena.....proslosti....i tako dok ne zaspim....

u poslednje vreme praktikujem iscrpljivanje do krajnjih granica...na nogama dok san ne krene da me savladava

" Samo onaj ko u teskobi strepi, mir svoj nalazi, samo onaj ko u donji svet silazi,
voljenu spasava, samo onaj ko noz vadi Isaka dobija."
Soren Kierkegaard