"Ako ista znam...onda znam da budem sam..."
Cinjenica da sam sa 17 godina poceo da zivim sam...u zemlji u kojoj nisam imao nikoga...me je dovela u situaciju da dovoljno vremena provodim sam...a onda...pogotovo kad si u nekim 17-tim...18-tim...20-tim...mnoge stvari te muce...na mnoga pitanja nemas odgovor...ako je za utehu, na mnoga pitanja ni danas nemam odgovor...samo sam se malo vec navikao na to...
I secam se odlicno Tih Noci...Onih Noci Kad Ti Bas Ne Ide...casa vina...neke drage melodije...mozda pogled na zvezde...poneka fotografija...ili staro pismo...i onda krenes redom da prebiras po uspomenama...po zeljama...snovima...manje po ljudima koji su tu...vise po onima koji nedostaju...I tako docekas neke kasne sate...ne, nisi pametniji...ali svakako prija...i daje snagu da krenes dalje...da stvaras neke nove uspomene...jer, na kraju krajeva...to je pecat da je nesto vredelo...