Ta ja sam vam jedno zaista maštovito biće, samo što nekako ne znam to da iskažem rečima,ili sam nekada to i radila pa sam bila propraćena čudnim pogledima

, ismejavana ili drugim načinima opomene da te ljudi podsete da nije zgodno da se razlikuješ od okoline koja je dobrano prilepljena za zemlju.
Te tako sam ja svoje maštarije duboko ugušivala u sebe i sam Bog zna šta se dešava u toj mojoj „ludoj“ glavi.

Eee..
Ono što je najbliže realnosti, maštam o savršenoj tišini i smirenosti moga duha (to će biti verovatno kad umrem,ne daj bože) , jer u domu i porodici u kojoj živim je sasvim normalno govoriti toliko glasno,bez obzira da li je u pitanju svadja ili obična rasprava koliko košta pušla šargarepe na pijaci. Posledica toga je obolenje nervnog sustava , srčana aritmija ,gušenje i još mnoge propratne nuspojave.
Ono što nema veze sa realnošću je da maštam da imam svoj sopstveni intergalaktički ,supersonični ogromni brod i putujem svemirom ,upoznajem nove planete i bića. Posedujem neverovatnu snagu u slučaju da moram da se suočim sa nekim nezgodnim, loše naravi bićima i naučim ih pameti.Da sam neko , neko veoma važan u spasavanju planete zemlje od najezde neprijateljskih vanzemaljskih sila, da sve zavisi samo od mene...da sam , da sam....
SIMA KOSMOS IZ DALEKOG SVEMIRA!!!


Uff...

malo sam se zanela!



