volela sam da idem na pecanje, kojim sam, posebno u letnjim danima bila opsednuta. Secam se da mi je stomak bio do zuba (8. mesec trudnoce) - pecaljke preko ramena i peske oko 4 km na Kamenjar. Ovde pecam i dan danas, ali nije to taj uzitak, nema te cari.
Volela sam da igram jamb. Bili smo zavisni i nigde nismo isli bez kockica, znali smo da sedimo citavu noc i igramo na zilion kolona.
Volela sam plivanje. Svojevremeno sam trenirala plivanje i atletiku, ali nisam toliko bila zaljubljena u atletiku koliko u plivanje.
Volela sam da ispitujem nepoznate terene. Imali smo mali plac na crnogorskom primorju. Znala sam citav dan, sa bambusovim stapom da se pentram po krsu i stenju, zavirujem u zbunje i male pecine.
Volela sam da odlazim na izlete, ali u divljinu, bez struje, vode, telefona, sata. Na takve izlete smo odlazili ja i moje drustvo, i obicno smo birali mesto pored vode (potoka ili reke).
Volela sam da za vreme raspusta leskarim sa nekom od mojih omiljenih knjiga ispod starog bagrema, koji je pravio dubok hlad.
Mnogo je toga sto sam jako volela da radim, i kada razmisljam o tim danima, cine se tako daleki.... divnih li secanja
