Citat:
Mater Vetru kaže:
Često se vozim taksijem (razlog potražite na temi "Kasnite li?" ).
|
Kod mene volja za razgovorom u taksiju zavisi najpre od doba dana.
Jutro. Kasnim. Mrzim sebe, pa čitav svet. Potrebna mi je bar jedna kafa i cigareta da bih uopšte reč izgovorila. Izlazim iz stana na-vrat-na-nos, namrčena ulazim u taksi, a tamo me dočeka pravi primerak ranoranioca koji je najraspoloženiji za divan jutrom.

Čoveče, mani me, zar misliš da mi sada treba divan o vremenu, politici, saobraćajnoj kulturi.... Hoću da kažem da ujutru nikako ne volim razgovore sa taksistima, tad to ne smatram gnjavažom već direktnim napadom na moje stanje (ne)svesti.
U ostalim slučajevima mogu da proćaskam, sa nekima će to biti izrazito prijatan razgovor, sa nekima podnošljiv, dok mi se dešavalo i da naletim na one za koje pomislim da je bolje da sa takvim davežima nikad nisam reč progovorila.
Naravno, u slučajevima kada njima nije do priče apsolutno ih razumem i nikako ih ne silujem na priču, sasvim ću opušteno dočekati kraj vožnje, platiti, zahvaliti se i pozdraviti.
A totalno sam poludela u par navrata kada i da sam htela nisam mogla da razgovaram sa taksistom jer oni tokom vožnje nisu ispuštali mobilni.
