Ako ucestvujem u razgovorima o kojima nista neznam onda obicno ucestvujem pitanjima da mi bar nesto bude jasnije
Mada desilo mi se jednom da sam krenuo sa pricom uvjeren da sam u pravu. U pocetku i nisam bio toliko napadan, samo iznio svoj stav. E ondak kad dodjoh kuci malo procackam kojekuda i skontam da sam dalekooooo od toga da sam ja u pravu. No ni suprotna strana nije imala nista cvrsce dokaze. No kad se sretosmo ponovo neistomisljenik je nekom totalno glupom upadicom krenuo da mene diskredituje u ocima drugih sto je meni, jelte, palo jako tesko
E tu vec krene moj inat i dan danas gonim svoju tezu i nikada necu priznati da nisam bio u pravu

A bio sam spreman da priznam da sam zivio u maloj zabuni
