juce sam.. bila na fenomenalnoj rock svirci.. iskakala sam se, ispevala.. vece prepuno energije i dobrih vibracija..
i posle dugo dugo vremena, docekala sam jutro na reci.. docekala sam da Sunce sine sedeci na splavu.. ne mogu vam opisati taj osecaj.. dok posmatras pomaljanje sunca kroz grane i taj predivni odsjaj na reci.. uz zvuke akusticne gitare koju je svirao moj drugar... fali mi decko.. ono su bili jedni od onih momenata kad ti necija ruka treba..
nisam propustila ni da odem do parka koji imamo pored reke.. cvrkut prica, miris borova i kestena.. i ona klupa..

samo.. bila sam sama.. ali ipak divno motivisana da ovo vece ne zaboravim.. i nikako da ne propustim da sednem na ljuljasku i da e ljuljam.. i da se spustim niz tobogan.. ujutru u 5, kad svi spavaju i kad ima jedino pasa lutalica..
fenomenalno..