Što se tiče tih mama... ima toliko kafića-igraonica (ili onih baštica koje imaju autiće na akumulatore ili penjalice i tobogane) u kojima možeš opušteno čantrati uz kafu do mile volje sa drugaricama koje isto tako imaju decu, dok ti istu čuva neko drugi, za to plaćen... bar u mom gradu, takvih mesta ima... (a gde nema, eto biznis plana

), pa mi nikada neće biti jasno čemu potreba da odeš u "običan" kafić sa detetom koje npr uči da hoda i želi da istražuje (baš jedna određena faza, koja brzo prođe), i nikako neće da sedi, a ti ga uporno zakucavaš na stolicu ili još gore kreneš da ga lešiš zato što ne želi da sedi

uz obavezan komentar "Jaaaaoooo poludeću sa njim/njom!!" I onda kreće javno vaspitavanje i inaćenje sa malim stvorom koji kreće da vrišti iz sveg glasa, a ti i dalje sediš, sa pljugom međ' prstima, i ne dozvoljavaš da te maleni poremeti... nek plače... pa nije on tebe rodio! Da se zna ko je ko... A i nisam vam još ovo ispričala bla bla bla... A što ostatak kafane ne uživa u svojoj kafi, ma, baš me briga (zamah glavom... strašno sam važna)
Razumem da ima mirnije i nemirnije dece, al' nisu ona kriva, nego takve guske... za njih sam ja oličenje loše majke

fali mi izgleda taj klasični softver

puštala sam ga i da skače po barama i da se umusavi sa sladoledom i čokoladom i da padne pa da nastavi da jurca sa krvavim kolenima i da se oznoji a da ga ne presvučem istog sekunda (ijaoo katastrofe, pa zar ja sa sobom ne nosim rezervne majice&pola ormara), al' bar nisam nikada smetala drugima...
Smeta mi ponekad ta neljubaznost osoblja, da... i onda više ne svraćam u taj lokal... bitna mi je atmosfera nekako, iako se ja trudim sama da je napravim kad je nema, pa raskravim i nadrndane, al' ponekad samo ustanem i ne dođem više... zavisi od situacije...
Trpanje limuntusa (a ne limuna) u limunadu & ostalo...
Zbog kiše mi nikada ne može ništa presesti
Pravi ugostitelj će znati da oceni momenat kad treba da promeni pikslu (ni retko, ni često), kad treba da osveži čašu (ne moraš piti iz musave koliko god da piješ isto i sediš tu)... i uvek da udostoji osmehom svog gosta, pa čak i prospe neku (po)šalicu... (kave u tvoje krilo

)