Nemam veliku rodbinu, odnosno raseljeni smo sto po drzavi, sto po svetu, pa smo jedni drugima verovatno izgubili trag.
Ono malo rodbine sa mamine strane vidjam na svadbama, slavama, proslavama diploma i ostalim prigodnim zgodama i zaista se iskreno obradujemo jedni drugima kada se vidimo. Interesantno, svaki put kada se vidimo pitamo se zasto se ne vidjamo cesce, kada se tako lepo slazemo.

Ko zna, da se vidjamo cesce, verovatno se uopste ne bismo tako lepo slagali.
Da, cesto mislim kako je lepo ljudima koji imaju mnogobrojnu rodbinu, ali me te misli vrlo brzo prodju i shvatim da treba da cuvam ovo malo sto imam i da mi vise od toga i ne treba.
