Срби ван Србије

[yossarian]

http://www.slobodnamisao.com/politika/politika-11.php
Put u Kinšasu

Izjava ministra kulture u Vladi RCG, Predraga Sekulića, data u povodu parastosa vojnicima Kraljeve vojske u zemlji, održanog u selu Gornje Zaostro kod Berana, refleks je jedne okoštale ideologizovane svijesti čije je pogubno djelovanje u osnovi svih značajnih problema koji more javni, politički, kulturni, a samim tim i ekonomski život RCG.

Tvrdokorno insistiranje na istorijskim stereotipima koje je izgradila mitomanska istoriografija surovog ratnog pobjednika, jasna je ilustracija odsustva volje vladajućih krugova da se suoče sa stvarnim istorijskim nasleđem prostora kojim vladaju.

Namjerno kažem "prostora", jer takva svijest je presudno uticala na segregaciju i međusobni konflikt različitih društvenih grupa i time onemogućila RCG da sebe izgradi kao zajednicu.

Zajednica ne treba poništava razlike, vec da različitost interesa različitih društvenih grupa sažima u rezultantu, afirmišući pravo pripadnika te zajednice da budu različiti. Ako je ta rezultanta usmjerena potpuno suprotno od interesa bilo kojeg činioca te zajednice na sceni je konflikt.

Takav konflikt je, vec duže, na društvenoj i političkoj sceni u RCG, a dva krila bivšeg Saveza komunista, DPS i SNP, ga uporno nazivaju "podjelom" i apeluju na jedinstvo "naroda" i "prevazilaženje podjela".

Apelujući na "jedinstvo" i usmjeravajući težište svoje propagande u pravcu ponovnog ujedinjavanja i izgradnje osjećaja zajedništva na prostoru RCG, ideološki naslednici Saveza komunista nisu spremni da kažu samo jednu stvar- na čemu počiva zajedništvo o kome govore?

Na kojim ideloškim premisama i na kojim principima treba da počiva osjećaj građana da pripadaju jednoj zajednici? Koje su to nesumnjive vrijednosti na kojima se gradi to jedinstvo? Kojim mehanizmima se ti principi brane i ko, i na osnovu čega, određuje koliko su i na koji način ti principi i te temeljne vrijednosti ugrožene?

Da li je prosta parlamentarna većina dovoljna da bi Predrag Sekulić bio konačni presuditelj u jednom dubokom istorijskom konfliktu koji, još uvijek, opterećuje RCG?


Na koje se mehanizme zaštite principa koje zagovara Predrag Sekulić poziva? Koje principe štiti?

Da li je antifašizam ta temeljna vrijednost na kojoj Sekulićeva partija izgrađuje osjećaj zajedništva građana RCG?

Šta pod pojmom antifašizma podrazumijeva Sekulićeva partija i Sekulić lično?

Da li je antifašizam afirmacija simbola i istaknutih ličnosti, ideologije i postupaka crnogorskih nacista iz II svjetskog rata, koju sprovodi aktuelna vlast? Da li je antifašizam opšte prisutno prenebregavanje činjenice da je u osnovi njihovog političkog djelovanja bila rasna teorija koju su razvijali zajedno sa hrvatskim nacistima? Da li je antifašizam obilato finansiranje, iz državne kase, Dukljanske akademije, čiji predsjednik i najugledniji crnogorski intelektualac Jevrem Brković uporno ponavlja svoj stav da je djelovanje Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, u svakom svom dijelu, za njega potpuno prihvatljivo?

Da li je antifašizam činjenica da je Sekulićeva partija etnički ocistila sudstvo i policiju? Da li je antifašizam protjerivanje ćirilice iz državnih institucija i sa državne televizije?

Da li je činjenica da medju 450 službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost ima samo tri Srbina antifašizam ili čisti, neskriveni šovinizam i operacionalizacija nacionalnog programa crnogorskih nacista iz II svjetskog rata u kom nema mjesta za Srbe. Ustavni sud, Apelacioni sud i Vrhovni sud RCG nemaju među svojim sudijama nijednog Srbina.

Kako bi ti sudovi izgledali da je u RCG na sceni nacizam?

Gdje je Sekulić našao rezervu samopouzdanja da tako bahato sudi onima kojima je već jednom tako surovo presuđeno da se taj pokolj ničim ne može mjeriti i ćutanje koje ga prati ničim osim strahom i neslobodom ne može objasniti?

To ćutanje je prekrilo mnoge zanačajne, suštinske, segmente života.

Generacija kojoj Sekulić pripada nije imala prilike da u RCG i SFRJ nauči šta su ljudske i građanske slobode, prava manjina, šta je slobodno tržište, šta je slobodan građanin, šta je nezavisna štampa, šta je nezavisni intelektualac, šta je berza a šta su akcije, šta kredit stvarno jeste i da kredit mora da se vrati u realnom iznosu, plus kamata.

Ono sa čim u iole stabilnim zemljama djeca porastu, ne bivajući svjesna da su i to naučila, Sekulićevi vršnjaci saznaju tek kao sredovječni ljudi. Mnogi Sekulićevi vršnjaci u RCG, još uvijek, smatraju da su svi privatni preduzetnici, po prirodi stvari, lopovi. Mnogi Sekulićevi vršnjaci u RCG, još uvijek vjeruju, da su privatizovane kompanije još uvijek državne ili da mogu biti oduzete od njihovih vlasnika ako se to državi svidi i da država treba da obuzdava bogaćenje pojedinaca a ne da stvara uslove da se ljudi bogate na osnovu svog znanja, rada i poštenja.

Za taj civilizacijski sunovrat, za taj i takav otklon od magistralnih tokova savremene civilizacije, za to odsustvo iz života, za sve godine koje su nam "pojeli skakavci", mnogi pripadnici Sekulićeve generacije treba da se "zahvale" onoj ideologiji koja je stvorila i uporno produbljivala istorijski konflikt na području današnje RCG.

Taj konflikt je doveo do izdvajanja i unutrašnje kohezije dvije društvene grupe koje su sebe počele različito da definišu i da imaju sve manje potrebe da reafirmišu svoje nekadašnje zajedništvo. Kraj istorijskog konflikta u današnjoj RCG nije poraz i nestajanje jedne od strana u konfliktu, već kraj tog konflikta treba da bude njihov međusobni dogovor o principima na kojima će da počnu da grade društvo u kome će svi biti akteri sa jednakim obavezama i jednakim pravima.

Crnogorska nacija, nastala tokom bratoubilačkog rata, u periodu komunističke diktature se stabilizovala i na koncu, nakon pobjede Đukanovićeve struje u unutarpartijskom obračunu, dobila svoju konačnu definiciju. Ta definicija, istina, više liči na ono šta su bili planovi hrvatskih ustaša nego crnogorskih komunista ali, šta je- tu je.

Između dvije nacionalne zajednice se rađa antagonizam koji ima svoju javnu, banalnu manifestaciju i u, na primjer, skandiranju navijača na sportskim borilištima. Te javne manifestacije balkanskog folklora međuetničke mržnje govore o "stabilizovanju" tih i takvih prilika.

Parola "Srbe na vrbe" već duže je prisutna u navijačkoj subkulturi kroz grafite ali i kroz masovno skandiranje na utakmicama, naročito u crnogorskoj prijestonici Cetinju. U Podgorici je na košarkaškoj utakmici Budućnost-Partizan, uoči Referenduma, nekoliko hiljada ljudi skandiralo "ubij, ubij, ubij Srbina".

Nastojanje srpske nacionalne zajednice iz RCG da institucionalizuje svoja prava sve češće se od strane vlasti ili prećutkuje ili ozbiljno tretira. Svakako, to nastojanje ne izaziva podsmijeh glasnogovornika vladajuće partije, kao što je nekada , redovno, bio slučaj. Samosvijest koju Srbi polako osvajaju sve je lakše uočljiva u RCG, kao i sve veći oprez vladajuće partije kada je ta tema u pitanju.

Zato je Sekulić dao ovu izjavu komentarišuci posjetu Andrije Mandića selu Gornje Zaostro kod Berana u kojem je služen parastos vojnicima Kraljeve vojske, pokušavajuci da svog političkog protivnika ugura u stereotip koji njegova partija gradi još od kraja II svjetskog rata.

Prošla su ta vremena.

Sekulićeva izjava je manje stvar diktiranog trenda “denacifikacije” a više jedna refleksna reakcija čovjeka zagledanog u nazad, u bespuće prošlosti njegove partije koja se teško odriče nasleđa koje karakteriše permanentan obračun sa unutrašnjim neprijateljem.

Sekulićeva izjava je vapaj za vremenima u kom bi ovakva diskvalifikacija značila kraj političke karijere Andrije Mandića.

No, niko ko je glasao za Andriju Mandića ili ko je namjerio da na sledecim izborima prvi put to učini neće odustati od te svoje odluke zbog prisustva Andrije Mandića skupu u Gornjem Zaostru. Niko od tih glasača, pa ni mnogi Sekulićevi glasači, ne smatra da su oni kojima je toga dana u Gornjem Zaostru služen parastos bili fašisti.

Da RCG jeste zajednica, da ona pripada svima jednako i da svakome jednako ona jeste domovina, dijalog o razlozima nastanka građanskog rata, o njegovom toku i njegovim, više nego tragičnim, posledicama bio bi davno poveden.

Ali, kao što smo rekli na početku, vladajući krugovi nisu voljni da se suoče sa nasleđem prostora kojim vladaju.

A i zašto bi to radili?

To suočavanje bi demistifikovalo sistem represije i kontinuitet zločina koji te krugove, u različitim pojavnim oblicima, održava od kraja građanskog rata i komunističke revolucije pa sve do danas i koji im je obezbijedio i izvjesnu stabilnu budućnost kroz pljačku koja se odvijala devedestih godina prošlog i prvih godina ovog vijeka.

Naravno, uz korišćenje istog tog sistema represije, tehnološki osavremenjenog i dopunjenog televizijom, NVO sektorom i slično.

Sekulić svojom izjavom ne brani tekovine anti-fašizma na kojima, kažu, izrasta nova Evropa.

On brani tekovine vladanja svoje partije, a te tekovine nisu principi, standardi i ideali.

Te tekovine su novac i potpuna kontrola društva od strane kartela koji se nalazi na čelu organizacije u čije ime Sekulić šalje nostalgične poruke obračuna sa domaćim izdajnicima.

Na žalost, Sekulić je samo prva linija odbrane tih tekovina. Sekulić je dimna zavjesa i buka.

Iza te zavjese i te buke stoji mnogo ozbiljniji arsenal.

Zato javnost u RCG nikada neće sa zvaničnog mjesta čuti kako je taj arsenal korišten u našoj skorijoj prošlosti.

I naročito ne u onoj prošlosti koja je u Gornjem Zaostru okupila ljude čiji je odnos prema tom kontinuiranom zločinu dugo prikrivan i gajen kao dokaz da taj zločin nije utro svaki trag istini.

Umro je nenadmašni Živko Nikolić, autor filma “U ime naroda”.

Nema ko da snimi sledeću scenu: Ispod zastave koju su, prvi put u istoriji Crne Gore, italijanski fašisti proglasili za državnu zastavu, na crnogorskom jeziku, koji su za zvanični jezik u Crnoj Gori prvi put proglasili italijanski fašisti, i uz zvuke državne himne koju su, po prvi put u istoriji Crne Gore za državnu himnu proglasili italijanski fašisti, Predrag Sekulić govori o zabrani "fašističkih simbola".

Miroslav Vlahović

[Ca blues]

....elem....crna gora....

...za svakog nacionalno ispravnog stvora logično je da se pozove na istoriju......

....baš tako.....


....ove rede ni ja nećem da zastranim mlogo....


....beše li onaj pera prvi oslobodilac zet nikolin...a?????.....


....zabrani li ono unuk aleksandar, dedi nikoli, povratak u otačastvo....a?????....


....behu li ono i pera i saša potomci oceubice karađorđija....a????....


...a kanda sam negdi čitao i da je karađorđije, poreklom, otud odnekud iz VASOVE zemlje...a????....


....elem....ja tebe vojvodo a ti mene serdare....

....sreća jedna prava, te su i oni tamo i ovi ovamo ista stoka, te se lako raspoznaju.....


...koji li je moj onima preko drine potrebno da se nazivlju istim imenom.....budale valjda, šta li.....

...i ja gluposti pitam....bosanci ybt......