Pablo Neruda

[Kill Bill]

soneta 30.

Od arhipelaga imaš vlakna tise,
meso stvoreno vjekovima vremena,
vene koje poznavahu more drveta,
zelenu krv palu s neba na sjecanje.

Nitko nece podici izgubljeno mi srce
izmedu tolliko korijenja, u gorkoj svježini
sunca umnožena surovim bijesom vode,
tamo živi moja sjena koja ne putuje sa mnom.

Zato si ti i sišla s Juga poput otoka,
nastanjen i okrunjen perjem i drvima
i ja osetih miris lutajucih gajeva,

nadoh taman med koji upoznah u šumi,
i dirnuh na tvojim bokovima sjenovite latice
što su se rodile sa mnom i sazdale moju dušu.

[Kathy]

51.soneta

Tvoj osmijeh pripada stablu koje odškrinu
grom i jedna srebrna munja
što pade s neba i razbi se o vrh
i raspolovi deblo jednom jedinom sabljom.

Samo u visinama, gdje je snijeg na lišcu,
rada se, ljubljena, osmijeh kao tvoj.
To je osmijeh zraka oslobodena u visini,
nasljede araukansko, ljubavi moja.

Kordiljerko moja i, sigurno, Chillanko,
sijeci noževima sjenu svog osmijeha,
noc, jutro i med podneva,

i neka skacu u nebo ptice lišce
kad kao jedina svjetlost rasipna
tvoh osmijeh razbije drvo života.

[Kathy]

52.

Pjevaš, a suncu i nebu svojom pjesmom
tvoj glas rasipa cito dana,
govore borovi svojim zelenim jezikom:
cvrkuce svaka ptica zime.

More puni svoje podrume koracima,
zvonima, lancima i jecajima,
zvekecu kovine i orude,
zvone kotaci karavane.

Ali slušam samo tvoj glas što se diže,
tvoj glas u letu tocan poput strijele
i spušta se tvoj glas s bremenitošcu kiše,

tvoj glas rasiplje najviše sablje,
vraca se tvoj glas natovaren ljubicama
i zatim me prati nebom.

[blueella]

Ove noći .... original i na engleskom

Canción Desesperada

Puedo escribir los versos más tristes esta noche.

Escribir, por ejemplo: "La noche está estrellada,
y tiritan, azules, los astros, a lo lejos".

El viento de la noche gira en el cielo y canta.

Puedo escribir los versos más tristes esta noche.
Yo la quise, y a veces ella también me quiso.

En las noches como ésta la tuve entre mis brazos.
La besé tantas veces bajo el cielo infinito.

Ella me quiso, a veces yo también la quería.
Cómo no haber amado sus grandes ojos fijos.

Puedo escribir los versos más tristes esta noche.
Pensar que no la tengo. Sentir que la he perdido.

Oir la noche inmensa, más inmensa sin ella.
Y el verso cae al alma como al pasto el rocío.

Qué importa que mi amor no pudiera guardarla.
La noche está estrellada y ella no está conmigo.

Eso es todo. A lo lejos alguien canta. A lo lejos.
Mi alma no se contenta con haberla perdido.

Como para acercarla mi mirada la busca.
Mi corazón la busca, y ella no está conmigo.

La misma noche que hace blanquear los mismos árboles.
Nosotros, los de entonces, ya no somos los mismos.

Ya no la quiero, es cierto, pero cuánto la quise.
Mi voz buscaba el viento para tocar su oído.

De otro. Será de otro. Como antes de mis besos.
Su voz, su cuerpo claro. Sus ojos infinitos.

Ya no la quiero, es cierto, pero tal vez la quiero.
Es tan corto el amor, y es tan largo el olvido.

Porque en noches como ésta la tuve entre mis brazos,
mi alma no se contenta con haberla perdido.

Aunque éste sea el último dolor que ella me causa,
y éstos sean los últimos versos que yo le escribo.

Song of Despair

Tonight I can write the saddest lines.

Write for example, 'The night is shattered
and the blue stars shiver in the distance.'

The night wind revolves in the sky and sings.

Tonight I can write the saddest lines.
I loved her, and sometimes she loved me too.

Through nights like this one I held her in my arms.
I kissed her again and again under the endless sky.

She loved me, sometimes I loved her too.
How could one not have loved her great still eyes.

Tonight I can write the saddest lines.
To think that I do not have her. To feel that I have lost her.

To hear immense night, still more immense without her.
And the verse falls to the soul like dew to a pasture.

What does it matter that my love could not keep her.
The night is shattered and she is not with me.

This is all. In the distance someone is singing. In the distance.
My soul is not satisfied that it has lost her.

My sight searches for her as though to go to her.
My heart looks for her, and she is not with me.

The same night whitening the same trees.
We, of that time, are no longer the same.

I no longer love her, that's certain, but how I loved her.
My voice tried to find the wind to touch her hearing.

Another's. She will be another's. Like my kisses before.
Her voice. Her bright body. Her infinite eyes.

I no longer love her, that's certain, but maybe I love her.
Love is short, forgetting is so long.

Because through nights like this one I held her in my arms
my soul is not satisfied that it has lost her.

Though this be the last pain that she makes me suffer
and these the last verses that I write for her.

[DanijElla]

PAMTIM KAKVA SI BILA

Pamtim kakva si bila one
posljednje jeseni.
Bila si siva kapa i mir
u srcu skrušen.
Plamenovi sutona u
tvom se oku borili
i lišce je padalo u
vodu tvoje duše.
Poput kakva bršljana
uz moje ruke pripita,
lišce je sabiralo tvoj
glas tih i skrušen.
Krijes zaprepašcenja
u kom je zed mi gorjela.
Umilan plavi zumbul
savijen vrh moje duše.
Osjecam, oci ti putuju i
jesen je daleko:
Siva kapa, pticji glas i
srce kuce prema kojoj
su se selile moje duboke
ceznje i gdje sam slao
poljupce vesele ko zar i vruce.
Nebo s nekog broda.
Polje sa bregova.
Spomen na te je svjetlo,
dim i mir jezera skrušen.
Tamo za ocima tvojim sutoni
su izgarali.Suho jesensko
lišce kovitlalo usred tvoje duše.

[Leonard Peltier]

Nepoznata zbirka Pabla Nerude pronađena u Čileu

Nepoznata zbirka kratkih pesama čileanskog dobitnika Nobelove nagrade za književnost Pabla Nerude pronađena je u njegovoj rodnoj zemlji, piše tamošnji dnevnik "Merkurio".

Zbirka "Album de Isla Negra" iz 1969. posvećena je Alisiji Urutiji, rođaki pesnikove supruge Matilde Urutije, koja je u to vreme živela sa parom u njihovoj kući u čileanskom priobalskom gradu Isla Negra.
Pesme su napisane zelenim mastilom kakvo je Neruda obično koristio u radu, što isključuje svaku mogućnost falsifikovanja, kazao je čileanskom listu kolekcionar i advokat Nurijeldin Ermosilja, koji je pronašao zbirku.
Ermosilja već poseduje kolekciju Nerudinih radova, a novu zbirku pronašao je preko jedne knjižare.
Drugi dokaz autentičnosti jeste činjenica da je veoma karakteristično slovo "P" iz imena Pablo u Nerudinim rukopisima koje je "veoma teško" imitirati, objasnio je Ermosilja. Slovo u zbirci "u potpunosti ogovara" pesnikovom potpisu, dodao je.
Nova zbirka "direktan je i definitivan dokaz, iz pesnikovog pera, njegove ljubavi prema Alisiji", kazao je Ermosilja, koji je rekao da je za rukopis izdvojio "veoma veliku sumu", iako nije želeo da otkrije koliku.
Nerudini biografi ranije su nagovestili da je Alisija Urutija bila pesnikova ljubavnica u poslednjim godinama njegovog života. Prema pisanju "Merkurija", ona danas živi u Ariki, gradu na krajnjem severu Čilea.

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1971, Neruda je umro u 70. godini u septembru 1973, nekoliko dana nakon desničarskog državnog udara generala Augusta Pinočea u kojem je srušena socijalistička vlada Salvadora Aljendea, čiji je pristalica bio pesnik. Sahranjen je u Isla Negri.
Iako "Album de Isla Negra" verovatno ne spada u njegova remek-dela, zbirka je napisana u "blagom, prijatnom, a nekada i tragično tužnom" tonu, kazao je Ermosilja.

Izvor Blic

[Kathy]

53.



Tu je hljeb i vino i stol i soba,

muka covjekova, žena i život:

tome je mjestu težio vrtoglavi mir,

od tog je mjesta gorjela zajednicka rana.



Slava tvojim rukama što lete spremajuci

bijele ishode pjesme i kuhinje,

zdravo potpunosti tvojih nogu hitrih,

živjela plesacice koja plešeš s metlom.



One divlje rijeke s vodama i prijateljima,

ona izmucena zastava od pjene,

ona zapaljiva saca i hridine



danas su ovaj mir tvoje krvi u mojoj,

to korito zvjezdano i modro poput noci,

ta jednostavnost nježnost bez kraja.



Veče



54.

Blistavi razumu, jasni demone

apsolutnog grozda ravnog podneva,

ovdje smo najzad bez samoce i sami,

daleko od bunila divljega grada.



Kad cista linija okruži svoju golubicu

i vatra odlikuja mir svojim hranom

ti i ja podižemo taj nebeski plod.

Razum i ljubav žive nagi u ovom domu.



Bijesni snovi, rijeke gorke sigurnosti,

odluke tvrde od sna nekog cekica

padoše u dvostrukom peharu ljubavnika.



Sve dok se u ravnoteži ne uzdigoše, blizanci,

razum i ljubav kao dva krila.

Tako je sazdana prozracnost.



55.



Trnje, razbijena stakla, bolesti i plac

opsjedaju danju i nocu med sretnika

i ne pomaže ni toranj, ni putanje, ni zidovi:

nevolja se isrijecila pred mirom usnulih,



bol se penje i spušta i prbližava svoje žlice

i nema covjeka bez takva glibanja,

nema rodenja, nema ni krova, ni bedema:

treba racunati s tim da se to dešava.



Ni u ljubavi ne pomažu sklopljene oci,

duboke postelje, daleko od ranjenika,

od onog što malo po malo osvaja svoju zastavu.



Jer život udara kao kolera ili rijeka

i otvara tunel krvareci gdje na nas vrebaju

oci jedne beskrajne obitelji bolova.



56.



Navikni se da vidiš iza mene sjenu

i neka ti ruke izadu iz mržnje prozracne,

kao da su u jutru mira bile stvorene:

sol ti, ljubavi moja, dade kristalni srazmjer.



Zavist pati i umire, sa mojom se pjesmom iscrpljuje.

Jedan po jedan izdišu tužni joj kapetani.

Ja kažem ljubav i svijet nastanjuju golubovi.

Svaki od mojih slogova donosi proljece.



I tada ti, rascvjetana, srce, ljubljena,

na mojim ocima, kao nebesko lišce,

jesi i gledam te nagnutu na zemlji.



Vidim kako ti sunce prenosi grožde na lice,

motreci visinu prepoznajem ti korake.

Matildo, ljubljena, dijademe, dobrodošla!




57.



Lažu ti što su ti rekli da sam izgubio mjesec,

ti što su prorekli moju buducnost pješcanu,

rekli su tolike stvari ledenim jezicima:

htjedoše zabraniti cvijet svemira.



Nece više pjevati buntovni jantar

sirene, ima još jedino puk.<<

I žvakahu svoje neprestane papire

želeci zaborav za moju gitaru.



I ja im bacih u oci zaslepljujuca koplja

naše ljubavi što prikovaše tvoje srce i moje,

tražio sam jasmin, tragove tvojih stopa,



izgubih se nocu bez svjetla pod tvojim vjedama

i kad me obavi svjetlost ponovo se rodih,

gospodar vlastite tmine.



58.



Izmedu sabljetina knjiškog željeza

prolazim kao daleki mornar

koji ne poznaje uglove i pjeva,

jer je tako i kao da nije tako.



Sa izmucenih arhipelaga ponesoh

svoju harmoniku s olujama i rafalima lude kiše

jednu sporu naviku prirodnih stvari:

oni odrediše moje šumsko srce.



I kad su zubi književnosti

bili spremni da prožderu moje casne pete,

podoh i ne znajuci, pjevajuci s vjetrom



prema kišnim hambarima svog djetinjstva,

prema studenim šumama neopisiva juga,

tamo gdje se moj život ispuni tvojim mirisom.



59.

(G.M.)



Ubogi pjesnici koje život i smrt

progone istom sjenovitom upornošcu

i zatim bubu pokriveni bešcutnim sjajem,

predani ritualu i zubu pogrebnom.



Oni - tamni kao kamencici - sada

iza oholih konja ispruženi idu

i konacno njima upravljaju nametljivci,

zmedu grobara, da bi spavali bez spokoja.



Uvjereni da je mrtvac zaista mrtav

pretvaraju sahranu u bijednu svecanost

s puranima, svinjama i ostalim govorinicima.



Cekali su njihovu smrt i zatim je uvrijediše:

samo zato što su mu usta zatvorena

i ne mogu više potvrditi svoj pjev.



60.



Tko me je htio raniti povrijedio je tebe,

udarac otrova protiv mene upravljen

prolazi kroz mene izmedu mojih djela

i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.



Ne želim vidjeti, ljubavi, na racvjetalu mjesecu

tvog cela mržnju kako me vreba.

Ne želim da u tvom snu tuda zloba

zaboravi svoju beskorisnu krunu noževa.



Kuda idem slijede me gorki koraci,

gdje se smijem grimasa strave podražava mi lice,

gdje pjevam zavist proklinje, smije se i grize.



To je ta sjena, ljubavi, koju mi dade život:

to je prazna odjeca što me, hroma, slijedi

kao pticje strašilo s osmijehom koji krvari

[NSdjanka]

Volim kad ćutiš, jer kao da te nema,
a mene čuješ izdaleka, i moj te glas ne dodiruje.
Kao da su ti oči odletele
i da ti je poljubac zatvorio usta.
Kao da su sve stvari ispunjene dušom mojom,
izranjaš iz njih, prepuna duše moje.
Leptiru iz sna, nalik si duši mojoj,
nalik si rieči melanholija.
Volim kad ćutiš i kao da si daleko
i kao da jadikuješ, leptiru što gučeš.
Čuješ me izdaleka, a moj te glas ne doseže:
pusti me da zaćutim ćutnjom tvojom.
Daj mi da progovorim i tvojom ćutnjom,
poput svetiljke jasnom, kao prsten jednostavnom.
Poput noći si, ćutljiva i zvezdana.
Zvezda je ćutnja tvoja, tako daleka i srdačna.
Volim kad ćutiš jer si nekako odsutna.
Daleka i ucveljena kao da si umrla.
Potom, reč jedna i osmeh dostaju.
I ja sam veseo, radujem se što to nije istina.