Poklonite pesmu...

[Kalina]

IF
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you
But make allowance for their doubting too,
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:
If you can dream--and not make dreams your master,
If you can think--and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings--nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And--which is more--you'll be a Man, my son!
--Rudyard Kipling

[anjich]

Mladenu Stojanovicu drug s kojim je lezao u bolnici...

BOLNI DOJCIN

Na tvoje bolne grudi baceni
Sudbinom dana
Svise se: deca, starci -
Plodovi jednog veka
Da pomru ili da zive,
Posle toliko rana,
Sa cemerom na usni, oku,
Daleko od svojih reka
Skupljeni: gomile jada, ocaja,
Uzdaha, placa,
Crni pohodi, dole, pod plavim
Egejskim svodom,
Tuguju svake noci, a zalba
Im uvek jaca,
Zasrtujii sutonom prvim, talasa se
S crnim vodom.
Da li ces, Dojcine,bolni, srcem
Poslednjeg diva,
Kad cujes arapski udar i vrisak
Zenske krvi,
Stegnuti bolesne kosti, podici
Ponosnu glavu.
Da spases dusu sestre i decu
Grada siva
I mocu skrivenom koja izbija
Rusi i mrvi,
Doneti udarom maca suzu
Srece i slavu.

[ljubica]

Ti si moja boginja

iako ne znas direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas direktno
sta je i sta nije zivota:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas neposredno
ni sta jeste
ni sta nije Bog:
ti si moja boginja!

Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"

Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)

[Zvrk]

Sarl Bodler- "Uvek, uvek"

"Koliko ce nasa ljubav trajati?
Pita devica na mesecini.
Zaljubljeni kaze:"Meni se cini
uvek, uvek."

Naokolo kad san svakoga savlada,
Hortenzija pocne da zadnjicom suce:
"Zelim da me jebes" , nezno mu guguce,
"Uvek, uvek."

A ja kazem da zacaram dane
I da zatreperi mojih patnji struna:
Mudo moja, zasto niste puna,
"Uvek, uvek."

Al' ljubav makar i najcednija bila
I jebac makar i najveca droca,
trose se i prazne kao boca,
Uvek, uvek. "

[ljubica]

stojan simic krpica

Ljubav
izmedju
tebe
i
mene


ljubav
izmedju
tebe
i
mene
odvija se
sama
od
sebe
bez
ikakvog
otpora
bez
ikakvog
pritiska.

[ljubica]

Sjedinjenje

nase
duse
jedno
su,

nasa
srca
jedno
su,

nasi
umovi
jedno
su,

nase
energije
jedno
su,

nasa
tijela
jedno
su.

stojan simic krpica
(visnjislav visnjev vobanolec mikadeak)

[ljubica]

Stojan Simic Krpica
(visnjislav visnjev vobanolec mikadeak)

Volim
te
Volim
te.
mlada
si,
prepuna
svjezine.
Volim
te.
Tvoja
koza
Gubi
sjaj
i
svjezinu.
Volim
te.
Tvoja
kosa
sijedi.
Volim
te.
Postajes
stara
i
zborana.
Volim
te.
Ledja
su
ti
povijena.
Volim
te.
Kreces se
pomocu
stapa.
Volim
te.
Nepokretna
si.
Volim
te.
Umires.
Volim
te.
Mrtav
sam.
Volim
te.

[TVO.JA_]

Izmedju mene i tebe


Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep
stao bi tek treptaj svetlosti. U njeg se smestila nasa ceznja,
u njeg se smestila nasa ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Deli nas tek delic najmanjeg dela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god tezio i hteo,
nikada me neces dosegnuti.

Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smestio nas zivot,
u njeg se smestila nasa sudbina.

Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji.
Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredjenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno preci.

Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Izmedju nas je more beskraja -
ne vece, ne dublje od neznog dodira. Ali zar ne znas?
To je more ljubavi i ono ce nas zauvek spajati.


A.P.Kezele

[SQUAW]

Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže
pod bujnom grivom od zlaćanih zraka,
a u licu mu takva sjajnost žarka
kao da plamen iz pučine liže.
Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ružu kad cvatuć takvom bojom sine
te svak bi reko, motreć iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.
Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruže
i kad bujaju mlađanim životom.
I vidjeh jednu božanstvenu ženu
pod ranim suncem kako bere ruže
i sve na svijetu zastire ljepotom.

Matteo Maria Boiardo

[Zvrk]

Blaga i dobra mesecina

Blaga i dobra mesecina,
sto pada, kô molitve matera nasih
po grobovima zaboravljenih
milostiva je uteha onih,
koji nerado pod suncem hode.
Mesecina.
Kad prozme sivi i snuzdeni oblak
i on bude beo i lep,
ko latice divnoga cveta.
I sivi, snuzdeni oblak!
I licima usedelih devojaka
daje lepotu zaboravljenih noci,
mladosti snova i cveca
i ocima tuznim sjaj strasnih
davnih asikovanja.
Mesecina.
Majka nevoljnih,
sestrica onih koji se vole,
ulazi u srca pacenika
i dize stare, suzne spomene,
kô svele ruze iz prasnih knjiga.

Svi koji mnogo stradaju
ne vole obesno sunce.
Mesecina.
Njina je molitva srebrena
nad grobovima onih
koji su zalosno umrli.
Ko miris neznana cveca
ona je bolesnim,
ko bledi prsti devojke
miluje obraze samotnim,
ko ritam starih, starih pesama
zvoni u srcu nesrecnih.

Blaga mesecina, sestrica ljubavi,
milosno zove sebi turobne.

Ivo Andric