Poklonite pesmu...

[TVO.JA_]

Gluvi telefoni

U vazduhu ruzno slutim
Mi sedimo k'o pokisli
Ona cuti i ja cutim
Tonemo u svoje misli

Oboje smo povredjeni,
Ponizeni, uvredjeni
Iscrpljeni, pobedjeni
I u svoje ubedjeni

Potpuno smo otudjeni
Nema vise nje i mene
Na cutanje osudjeni
Sve su teme iscrpljene

I dok se napolju polako smrkava
Gledam kako nam ljubav crkava

Ona nece da pokusa
Da me makar malo slusa
Igramo se ja i ona
Igre gluvih telefona

Il' ona nece il' ne ume
Da me cuje i razume
Igramo se ja i ona
Igre gluvih telefona

B.Đorđević

[DrinChe]

Volim tvoje ruke

Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem ruke detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
usnu na kojoj se mrve kolači.

Oskar Davičo

[Angus]

Odlazak u noć

uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jučerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć

ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi sa onim kog voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
ma hajde ženo koji ti je vrag

diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film
o moj bože kako grozan film
jao gospode kako grozan film

ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svijetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja bježimo u mrak

Branimir Štulić

......

[Crazy Angel]

Otkucaji tišine

..volim te...najnježnijom ljubavlju ikada izrečenom..
..riječima ljubavi..
..dodirom usana..
..tišinom noći..
..negdje na dalekim modrim horizontima beskraja dotaknut će se naše ruke, u snu koji i budna sanjam..
..prelaziš mi prstima preko usana, sklanjaš nestašni pramen sa čela..
..dodir tvoj kao pahulja padne mi na lice, nježan..
..otkucaji tišine..
..glasniji od svake riječi donose mi tvoju ljubav..
..sklapam oči u svom kutu postelje,
tonem u san..
..sretna...voljena...tvoja..



"Nepoznat Autor"

[ZOE]

Epilog

Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
purpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobicku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

A ja jos uvijek nosim one iste
vagone neistovarene njeznosti ispod koze
kao usnulu obalu vrele krvi
u ocima koje su ponekad zelene.

Na sto te nocas sjeca sve to?
Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...

Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag.
A ja bih nocas upravo unatrag...

Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
kao noc usamljenog vojnika.
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
U praskozorje kad nas vise ne bude
ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
kao posljednji camac u posljednoj noci,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
koja ga dijeli na pola.
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
manje crvena, a
ja iza nje ucim da zaboravim.

U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
nemoj nikad bar to da zaboravis,
ostalo je uglavnom nevazno.

Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.

Milan Beric

[Crazy Angel]

Večeras Budi Mi

..za mene večeras budi more..
..ja postati ću rijeka..
..u Tvoje dubine uliti se..
..stapajući se s Tobom..
..pomiješati sa Tvojim valima..
..sve ću svoje virove i brzake..
..zaploviti Tvojim strujama..
..hladnim, nemirnim..
..pa budimo snaga..
..što udara u hridi i lomi ih..
..bez milosti..
..za mene večeras budi nebo..
..ja oblak ću biti..
..u Tvoje ću visine popeti se..
..plešući na vjetru..
..uzmi od mene sve boje..
..sve nevere u meni skrivene..
..raširi, rasprostri me dahom..
..topline i nježnosti..
..pa budimo vječnost..
..što ostaje ucrtana u ljepoti..
..rumenog sutona..
..za mene večeras budi ljubav..
..ja ljubav već jesam..
..urezana na Tvojim usnama..
..vezana okovima želje..
..zarobljena samoćom..
..kojom Ti pripadam..



D.M.

[ZOE]

Neko drugo more

Neko drugo more
jutrom ti osvice pod
oknima

Neka druga ruka
u snu ti kupine na
dlan prinosi

Neko drugo lice u
tvojoj bistroj se zenici
ogleda

Neko drugo uho iz
sna tvoga,
muziku za svoje uho
izbira

Neka druga senka vitku
tvoju senku podnevom
dotice

Ali niko drugi u tvom
snu
ne usni
a da u
budnom oku
osvane

Pero Zubac

[Cecara]

Vec naglas su te brezama recitovala moja predvecerja
Vec nista u mom zivotu nije bilo vazno kao ti
Vec sve oko mene je bilo deo mog opsteg mita o tebi
Svaki drvored kroz koji si prosla nije se zvao prosto drvored
Vec sve je znalo da ces doci
S nebom plocnici vec su se u zivot kladili da si negde tu
Buducnost je imala hiljadu imena a tek poslednje bilo je
usamljenost
Buducnost je vec oponasala tvoje pokrete i tvoj hod....



Izet Sarajlic