Stajala sam srecna,dok tiho vijetar ljuljao je grane...
Pricala mu pogledom,iz proslosti uspomene stare...
Stajala sam i gledala u njega,u njeove oci plave boje...
Ah,te plave oci,oci tvoje...
Pitala sam tisinu,dal postoji sreca,kao veceras sto je...
Dal postoji ista ljepse,od ociju plave boje...
Stajala sam srecna,dok se vijetar igrao oko njegove kose...
Prisla mu tiho,i s usnama kao kapi rose,
dotakla usne sto za ljubav prose...
Zatvorila sam oci,te oci plave boje,kao da su zelile da kazu,
veceras su one zauvijek tvoje...
Pitala sam vijetar,dal postoji sreca kao veceras sto je...
Da me ljube usne,sto nikad nisam mislila,da ce biti moje...
Da,..ipak postoji sreca,kao sto su oci plave boje...
Upitaj se i potrazi,pa nek budu isto tvoje...
To su oci sto u ljubav, vjerovat bi znale...
Rekle bi ti istinu,iako su male...oci plave boje.
nepoznat autor