Poklonite pesmu...

[blueella]

Ovde

kao sumske cestare zavoleli smo
sustinu skrovista
sto cuvaju ljude

i zivot je odlazio u sebe kao put u sume
i kao njegov hijeroglif pocela mi se ciniti
rec "ovde"

i ona oznacava i zemlju i nebo
i ono sto je u senci
i ono sto vidimo svojim ocima
i ono sto ne mogu da poverim pesmi

i odgonetka besmrtnosti
nije iznad odgonetke
zbuna obasjanog zimskom noci -

belih grana nad snegom
crnih senki na snegu

ovde sve odgovara jedno drugom
jezikom iskonski-uzvisenim
kao sto odgovara - vazda uzviseno-lezerno
zivota slobodni deo sto ne poznaje granice brojeva
susednom neunistivom delu

ovde
na rubovima grana koje je polomio vetar
u pritajenom vrtu
ne trazimo nakazne grumene soka
nalik na tuzne figure -

sto grle raspetog
u veceri nesrece
i ne znamo rec i znak
koji bi bili iznad drugog
ovde zivimo i ovde smo lepi

i ovde cutanjem zbunjujemo javu
ali ako je oprostaj od nje gorak
i u tome ucestvuje zivot -

kao od same sebe
vest koju ne cujemo

i koja odmakavsi se od nas
kao odraz zbuna u vodi
ostace uz nas kako bi potom zauzela
nasa mesta
koja su nam odlsuzila svoje -

kako bi prostore ljudi zamenjivali
samo prostori zivota
u svim vremenima

Genadij Ajgi

[blueella]

GEORG TRAKL

Iz Knjige Vijecnosti

Uvijek se vracas,ti Melankolijo,
O njezna Hrabrosti usamljene Duse.
I ovaj zlatan Dan je pri kraju.
Gubeci svoj uzareni Sjaj.

Porazeno se poklanja bolu Smrtnik.
Jecajuci iz Blagosti i iz mekog ludila.
Pogledaj!vec je Sumrak.

Vraca se Noc i zali se Smrtnik,
i jedan Drugi pati sa njim.

Jezivo ispod jesenskih Zvijezda
Savija se godisnje njegova Bit sve nize.

In ein altes Stammbuch

Immer wiederkehrst du, Melancholie,
O Sanftmut der einsamen Seele.
Zu Ende glüht ein goldener Tag.

Demutsvoll beugt sich dem Schmerz der Geduldige
Tönend von Wohllaut und weichem Wahnsinn.
Siehe! es dämmert schon.

Wiederkehrt die Nacht und klagt ein Sterbliches,
Und es leidet ein anderes mit.

Schauernd unter herbstlichen Sternen
Neigt sich jährlich tiefer das Haupt.

[SQUAW]

Last kiss - Wayne Cochran (performed by Pearl Jam)

Oh where, oh where, can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world

We were out on a date in my daddy's car
We hadn't driven very far
Up in the road, straight ahead
A car was stalled, the engine was dead
I couldn't stop, so I swerved to the right
I'll never forget the sound that night
The screamin' tires, the bustin' glass
The painful scream that I heard last

Oh where, oh where, can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world

When I woke up, the rain was pourin' down
There were people standing all around
Something warm rollin' through my eyes
But somehow I found my baby that night
I lifted her head, she looked at me and said
"Hold me darling for a little while"
I held her close, I kissed her, our last kiss
I found the love that I knew I would miss
But now she's gone, even though I hold her tight
I lost my love, my life that night

Oh where, oh where, can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world

[Whirlwind]

Poklanjam jednoj osobi koja obozava ove pjesmu.....


U libar svojih dugova
upisi mene
jer odavno te kupujem
s onim sto si htjela cut'

Od straha da ne potone
tvoja ljubav za mene
i kao pcela u zlici caja dok drzi dah
ja nemam razloga za strah

Dajem ti verse i note
sve moje sarene perle na dar
jos te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorjecivo
jos uvjek mogu ti podvaliti ljubav

I sve cu ti obecati
bas sve sto hoces
moju kozu, moju kost
i lice koje pozelis

Teh ma hi seva hilejda
s'n a heja, s'n deja peji
lej sen da ti veh s'n vejdela
jon di sejla vih s'n da
lej sen da ti veh s'n vej de la heya

Gibonni

[Whirlwind]

za Kill.....


Life is too short, dont stress every day
leave your worries behind, go out and play

life is too short, grasp it in your hand
a natural miracle, have fun while you can

life is too short, as precious as gold
its full of surprises, so i am told

life is too short, take it from me
have as much fun as you wish, just wait and see

life is too short, people seem to forget
that life is a gift and its free, yes thats it

life is too, you are your own eyes
open yourself, and enjoy your own life

Kai Tracid

[Sokica]

Evo jedne meni drage pesme Dobriše Cesarića...


Povratak


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav

Desiti-velim,

Ali ja ne znam da li da je želim,

Ili ne želim.



U moru života što vječito kipi,

Što vječito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet

Možda iste kapi -

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem

Jedna vječnost pusta,

Mogla bi se opet u poljupcu naći

Neka ista usta.



Možda ćeš se jednom uveče pojavit

Prekrasna, u plavom,

Ne sluteći da si svoju svjetlost lila

Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe

Ove čudne rime,

Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,

Niti tvoje ime!



Pa ako i duša u tome trenutku

Svoje uho napne,

Sigurnim će glasom zaglušiti razum

Sve što slutnja šapne;



Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

Pogledat ko stranci,

Bez imalo svijesti koliko nas vežu

Neki stari lanci



No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono što je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega života

Njima ćemo ići

[Sokica]

I ova pesma Vesne Parun mi je draga...



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

[la femme]

BARBARA

Sećaš li se Barbara
Padala je kiša neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si išla nasmejana
Pokisla ozarena očarana
Pod krupnim kapima kiše
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Sećaš li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Sećaš li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan čovek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrčala ka njemu po kiši
Pokisla ozarena očarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Sećaš li se Barbara
Ne ljuti se na mene što ti kažem TI
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa makar ga samo jednom video u životu
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa čak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu kišu tako blagu i tako srećnu
Na tvome licu srećnom
Nad tim gradom srećnim
Tu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I šta je sa tobom sada
Pod kišom od gvožđa
Vatre, čelika, krvi…
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je još živ
O, Barbara
Još uvek pada kiša nad Brestom
Kao što je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je porušeno
To su samo posmrtne kapi kiše
Užasne i očajne
A nije ni onaj potop više
Gvožđa, čelika, krvi…
Već prosto kiša iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ništa.

Prever

[blueella]

Smiri se, dušo moja,
padne li suza na dlan
nije ni drugima lako
sutra je novi dan.

Smiri se, dušo moja,
ako i ostaneš sam,
možda je najbolje tako,
sutra je novi dan.

Sutra je novi dan i život teče,
ne postoji bol ni jad što proći neće.
Sve će ostati iza nas
dok vrijeme leti.
Zastani barem malo,
svega se, svega sjeti.

Sutra je novi dan i život teče,
ne postoji bol ni jad što proći neće.
Oblaci bijeli što plove
susrete donose nove.
Nek' ti oči sklopi san,
sutra već je novi dan.
Oblaci bijeli što plove
susrete donose nove
nek ti oči sklopi san
i ljubav...

Smiri se, dušo moja,
htjela sam sve da ti dam.
Ništa mi imali nismo,
sutra je novi dan.
Smiri se, dušo moja,
o nama sve ja znam:
lađe u oluji mi smo,
sutra je novi dan.

Sutra je novi dan i život teče.....

Ž. Sabol