Poklonite pesmu...

[SQUAW]

JA TE VOLIM

Ja te volim
vrlo jednostavno
poput stupa
uz koji se veže da ne padne
mlada grana

ja te volim
tako obično
ko što je onaj crni kruh
koji jutrom jedemo zajedno
dobar gladnome čovjeku

i posve potajno
da nitko ne zna
ja te volim negdje medju zvijezdama
u visokoj plavoj svjetlosti
gdje vrijeme nema više svoje značenje
i svake noći dok ti spavaš
ja stojim tamo i već te dugo čekam


Nikica Petrak

[kolle]

VESTI NA SELU
Ova pesma se zbiva na selu
gde ljudi gledaju vesti na TV-u.
Posle uspešno obavljenog posla
za pola osam svuda je dosta.
Tada je puno ljudi pred ekranom
nešto gricka i bruji stalno.
U pola osam svi će sesti,
posle toga počinju vesti.
Početak glup, reklama sama,
Beobanka uvek sa nama.
Na TV-u isto kao pre,tu su i reklame EPP!
U vestima uvek isto,ovaj rekao,
onaj porekao,
ovaj napao,
onaj se brani,
poskupelo ono,
banka ne radi.
Svi u štrajku,
robe nema,
marka raste,
biće problema.
Poplave na jugu,
sneg na severu,
zapad se ledi,
a istok u bedi.
U našim vestima sve loše vesti,
naš dinar bljušti,
a evro šušti.
Ljude na selu zanima nafta,
djubrivo, urea i kompenzacija svaka.
Od svih emisija na ovom svetu,
vesti volim najviše u letu.
Najviše volim novosti nove,
gluposti, šale i oglase male.
Na kraju sport, fudbal,
plivanje,atletika,
vaterpolo i skijanje.
Sve je prošlo i vreme dana,
prijatno veče želimo vama.
(C) Darko Kolar

[SQUAW]

Dodji

Dodji!
Soba je puna Tebe. Pun Tebe pogled što Te zalud traži.
Zovu te svjetlost i mrak.
Teško je ostati jak
sam.
Treba Te nemir da mi skineš svemir s prašnjave police šutnje.

Dodji!
Sve što Ti nikada ne kazah možda Ti opet ne bih znao reci.
Pruži mi ruke, obavij ih oko vrata, na oci stavi mi dlan.
Šapci mi o proljecu, o mirisu višnjina cvijeta,
o ljepoti
(zaboravili smo diviti se njoj!)
o dobroti
(kako cudna, kako uzbudljiva rijec!)
o radosti
(kako je daleko sunce, kako je blizu mrak)
o mladosti…
(kako je težak i kako pun Tebe ovaj bez Tebe žalosni zrak.)

Dodji!

Enver Colakovic

[gradandjela]

...ovo je tvoja prica...
Uhvati misao u letu...budi mi nocas ono sto ne znam sebi biti...
Ucuti. Zastani. Zaplaci.
Otvori oci za druge. Rasprodaj srce ko tresnje.
Zavoli. Preboli. Zaboravi.
I sve za jednu noc..
Smej mi se nocas i reci kako ja ne postojim. Kako sam samo breza...bez glasa, vida...bez duse.
Nauci me da razumem vozove u noci, reke u proleca, suze na rastanku...
Nezaborav ostaje zaglavljen izmedju nekad i sad....
Zatvorim oci i uvek sam tamo...
U hodnicima gde mirise na leto...
Ne zatvaram vrata...
Okacim venac nadanja, promaju okitim osmesima buduceg...
Ti si moguca bujica u mojoj glavi.
Ti, kao zena...sa bogolikim ocima.
Gledam te i znam da si meka ko zvezda, raspricana u sebi..
razumes moju netaknutu belinu...
Tvoje je ime razlog da se pokrene zemljotres u telu.
Da se sklupcas blizu mene i iz srca da mi se prelijes,
ali da ne isteknes....
Sanjaj prolece u decembru,
ocisti suze sa praga,
zivi tudje zivote izmedju redova...
jer ti mozes svakoga da odglumis.
Tiho na prstima, izvedi zvezde u setnju.
Uspavaj more pred buru,
na prozor poljupce posadi...
A ja cu uvek..ko stena
stajati pred tvojim pomahnitalim snovima...


N.N.

[SQUAW]

Requiem za palog andjela

Možeš mi reći da u bezglasju
Često zalutaš
kad sričem slogove tvoga imena
I da se uzalud borim protiv vremena
koje na našim telima gravira
Nebeske istine u strahu od smrti.

Možeš mi reći da je moja tišina laka
Poput niti paukove mreže
A teža od sedam smrtnih grehova
I ja ću od nje satkati pesmu I pokriti te
Kad neman noći teškom šapom poklopi nebo
I u krzno svoje sakupi zvezde kao čičke.

Možeš mi reći da sam slobodna
A duša sam slepa koja čuje samo zlo kad se govori o svetlosti
Duša koja noćima ne spava i čiji su okovi tragovi nebeski
božjih karuca što u sumrak ispisuju molitve najvećih grešnika
I postaju vapaj upućen tebi.

Možeš mi reći da bih trebala da te saslušam
Kada se budem pravila da te ne čujem
Sakrivši uši rukama
Kao što deca sakrivaju po džepovima
male sedefne školjke što izbaci mora utroba.

Možeš mi reći kako sam grešila
I ja ću na svoja ramena
Težinu neba, ako treba, prihvatiti
I ti ćeš opet biti u pravu a ja ću se osmehnuti
Osmehnuću se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
i one budu krvarile kao nekada moje srce.
Osmehnuću se jer moja ce duša pevati
U tišini što tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi
I doći ću tebi kao što kap kiše dolazi zemlji
U krugu večnom
Isparavanja i padanja
I tada, na dlan ćeš me topao dočekati
Kao suzu izdajnicu to beži preko obraza
I u sećanjima potražiti moje ime
Kao što bi tražio uvojak kose
Il`neki davno naučen stih.

Možeš mi reći da su tvoji dani podeljeni
Na dane sećanja i dane življenja
A nećeš znati da su svi moji dani - dani preživljavanja
sećanja davnih oživljavanja
što kopne na izmaku noći.

Možeš mi ponovo reći da bi mi srce u kutiji dao
Da ga pored kreveta čuvam
dok na baršunu kao na odru
Mirno počivaju snovi
A ja bih mogla...
mogla bih da ti kažem da te još uvek sanjam, da te još uvek volim,
Ali reći ništa neću, ćutaću,
Jer ja i kada ćutim - ćutim o tebi...

M. Simokovic

[SQUAW]

TEBI ŽIVOT

Kada promatram tvoje tijelo ispruzeno
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao cvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je uzitak osjetiti dan kako se radja.

Kada se gledam u tvojim ocima,
koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslucujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primicem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav sto bjezi i opet se vraca.

Osjecam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vjecnom odvaznoscu zvijezda,
s onom radosnom dobrotom vecernjace,
koja ne trazi niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenadjenje. Svijet u iskrama
osjeca da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj celik uzaren i pomaman
i da cezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreca
prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih cela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku sto se radja medju pticama,
u vodama, u sumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog sto ga osjecam na usnama.


Vincente Aleixandre

[blueella]

Ljubavna pjesma


Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.

Indija
Bhartrihari

[blueella]

SVE JE STVORENO ZA LJUBAV


Sve je stvoreno za ljubav.
Klas peva u polju,
raskos ucvrscuje istinu vremena.
Ukrstaju se reci znakovi,tajanstveni
tragovi nicu iz dubine izgubljenih dana.

Tako zivot peva u ljubavi sveta;
i svice jasnoca slicna kakvom bozanskom licu
u samoci ili ponocni blesak koji,
iznenada, obasja tamna podrucja zaborava.

Osecanje sporih ruku
koje rastapaju sneg,
tajna leta,
mekano zamorenje ptica u begu.

Jose Ramon Medina

[blueella]

DA BIH TE VOLIO

Da bih te volio, sudbini
predao sam svoje srce.
Vise se neces moci osloboditi
vise se necu moci osloboditi!
od kobnosti te ljubavi!

Ne mislim na to, ne osecas to
ja i ti smo vec ti i ja,
kao more i kao nebo,
a nebo i more postoje
bez svoje volje.


Juan Ramón Jiménez