Mak Dizdar

[blueella]

Putevi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni. I u jurišu
Smijući se i plačući
Pred sobom
Sve čistiš
i ništiš

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene

Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
( A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteški
I
Dugi)

Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene
Veoma sigurna i česna
Ona
Što dolazi
S lijeva
Ili
Zdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići
Smjerovima sličnim
Sa sjevera
Ili
Juga

Ali to nije sve

Kuga
Oči uvijek
Pametno mi traži
Ispod ustalasale na vjetru raži
Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjače
Može
Mora

Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsnice
Između svjetlila
I
Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaž da u svom žiću
Najteža rvanja su
I ratovi pravi
U samom
Biću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
Između mnogih
Mojih
Velikih
Zala

Ti ne znaš s kim
Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
( Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namrijela
I
Dala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš istinski put
Do mene

( Shvatam te:
Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični

Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sjutra
Misleći
O tebi
Ali to nije sve )

[blueella]

San

Ima slovo tajno O sebi što šuti
Tajni su mu snovi Tajanstveni puti

Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice
Zbog njega smo sada nagrdili lice

U snu mekom lakom letimo ka plavom
Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom

Zbog tog slova dragog živimo od snova
Da nas slovo ovo na javi

Ne ostavi?

[blueella]

Smrt

Zemlja je smrtnim
sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer
smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je
samo obasjana
Staza uspona od gnijezda
do zvijezda.

[blueella]

Modra Rijeka

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

[blueella]

Zapis o izvoru

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?

[blueella]

Slovo o smijehu

(Kako ga je izgovorio Mravac
tisuću četiri sto pet desetog ljeta
dva na deseti dan februara u Dubrovniku)

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah...

Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha

Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah

Onda smijeh posta grijeh
Grešni grijeh, Grešni smijeh

Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije

Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijač mole da se smije
Smije smijehom smije grijehom

Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam

Od svih kvaka po najviše smijeh kvači
I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači

Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem

I na kraju Možda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem

O tom grijehu
O tom smijehu?

[blueella]

Buđenje

Skoljka na pjescanoj obali poce
u suncu da se sjaji

Zbunom lovorike i bajama javi se
sjeverni vjetar

Na limunovu stablu zamirisa jace
bijeli cvijet

Sve prisutnije se tada cuse glasi
drevnog vremena

Galebovi evo vec dugo kruze okolo
buduceg kretanja

U srebrnoj pjeni probudjenog mora
izda se boginja

Krajnji je cas zbiljski shvatiti
vlastitu odsutnost

I zakoraciti u one neizvjesnosti
provalije

U samom
sebi

[blueella]

Dan sedmi

Knjiga postajanja
Glava prva

U pocetku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bjese bez oblicja i pusta
I bjese tama nad bezdanom
I ti rece Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noc
I bi vece I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prijestolje svoje na njemu
I bi vece I bi jutro Dan drugi
I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zboriste voda nazva more
I rece da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje sto ponese sjeme
I drvo poce da radja plodovima
I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde
Da vidjela bude danju i nocu

I bi jutro cetvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu
A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne zivotinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro i rece
Da nacinimo covjeka po oblicju svojem kao sto smo i mi
Covjeka koji ce biti gospodar od riba morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh zivotinja
sto micu se po zemlji

I stvori ti covjeka po oblicju svojem Stvori musko i zensko
Stvori ih i blagoslovi I rece
Radjajte se i mnozite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono sve sto si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I rece
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi dan sesti

A ja pogledah okolo po zemlji
I vidjeh gdje voda zemlju prozdire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I covjek covjeku krv da proliva
Ja vidjeh zlocin na sve strane
ja vidjeh zlocin koji ti stvori
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oci mi se otvorise
Pa zavriskah
Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijase dan sedmi Dan odmora

[blueella]

Gorčin

Ase lezit
Vojnik Gorcin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuzdi

Zih
A smrt dozivah
Noc i dan

Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh

Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorcine

Zgiboh od cudne boli

Ne probi me kopje
Ne ustrijeli strijela
Ne posijece
Sablja

Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje

Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skazite
Za vjernost
Moju